Poslovni broj: 12 Kzd-79/2022-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež tog suda Tei Mirošević kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Lovrić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika IE, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici , broj:

KOz-DO-23/2022 od 9. ožujka 2021. izmijenjene na raspravi 14. svibnja 2026., nakon javne rasprave 14. svibnja 2026. i 10. lipnja 2026. održane u prisutnosti savjetnice općinske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Maje Kovačević Šubić, optuženika IE te oštećenih ZE i CE, dana 12. lipnja 2026. objavio je, a 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženik IE, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, sin I i Z, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju soboslikar, SSS, nezaposlen, uzdržava se povremenim radom na crno sa mjesečnim primanjima od 500,00 do 600,00 eura, bez imovine, razveden, otac dvoje punoljetne djece, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv istog

k r i v  j e

što je:

- u vremenu od srpnja 2015. do 10. veljače 2021., iako je temeljem nagodbe sklopljene sa VE pred Centrom za socijalnu skrb Samobor Klasa: 552/07/13-02/13 od 28. kolovoza 2013., u obvezi da na ime uzdržavanja svoje djece mlt. ZE, rođene **.**.2004. iznos od 66,36 eura mjesečno, a za uzdržavanje mlt. CE, rođenog **.**.2002. koji je postao punoljetan dana 17. svibnja 2020. te se zaposlio u studenom 2021. godine, iznos od 66,36 eura mjesečno, počev od 1. rujna 2013. pa nadalje te je već za istovjetno kazneno djelo, na štetu iste djece, već suđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzm-34/15 od 26. listopada 2015. za period od 14. veljače 2014. do 28. lipnja 2015., svjestan te svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, obzirom da je radio "na crno", ličilačke radove te je zdrav i radno sposoban, nije platio dužne iznose, osim u studenom i prosincu 2020. po 66,36 eura mjesečno, uskrativši svojoj kćeri mlt. ZE uzdržavanje u iznosu od 4.313,49 eura kuna, a sinu CE uzdržavanje u iznosu od 4.313,49 eura,

- dakle, nije uzdržavao djecu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom,

- pa da bi time počinio kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u članku 172. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11, uz primjenu članka 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženom IE se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta ZE

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD SEDAM (7) MJESECA

Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženom IE se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta CE

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD SEDAM (7) MJESECA

III. Na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi IE se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD JEDNE (1) GODINE.

IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom IE se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi s člankom 62. stavkom 1. točka 1. KZ/11 optuženom IE se

i z r i č e

POSEBNA OBVEZA

da popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude isplati na ime uzdržavanja ZE, ZE iznos od 2.592,21 eura te na ime uzdržavanja CE, CE isplati iznos od 2.420,07 eura.

VI. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

VII. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi IE se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj: KOz-DO- 23/2022 od 9. ožujka 2022., pokrenut je postupak protiv optuženika zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom dužnosti uzdržavanja - opisano i kažnjivo po članku 172. stavak 1. KZ/11. Zastupnica optužbe na raspravi dana 14. svibnja 2026., ne dirajući pritom u identitet optužbe, izmijenila je činjenični opis optužnice na način kako je navedeno u izreci presude odnosno na način da u prvom redu činjeničnog opisa ima stajati umjesto "do 9. studenog 2021." ima stajati " do 10. veljače 2021." obzirom da se optuženik nalazio na izdržavanju kazne zatvora u inkriminiranom razdoblju.

2. Također, na istoj raspravi zastupnica optužbe izmijenila je optužnicu u dijelu u kojem predlaže da se optuženiku izrekne posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 na način da isti ima isplatiti na ime uzdržavanja mlt. ZE, ZE iznos od 2.592,21 eura te na ime uzdržavanja mlt. CE ima isplatiti iznos od 2.420,07 eura.

3. U svojoj obrani dana 14. svibnja 2026. optuženik je naveo kako se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela, točno je da je bilo razdoblja u kojima nije plaćao uzdržavanje ali ga je uglavnom plaćao sukladno svojim mogućnostima. Na raspravi 10. lipnja 2026. optuženik je naveo kako se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela te je prihvatio prijedlog kazne, spreman je ispuniti svaku obvezu prema djeci koju mu sud naloži. Smatrao je da financijskim potpomaganjem bivše partnerice i djece ujedno podmiruje i svoju obvezu redovitog uzdržavanja a sada mu je jasno da je u tom dijelu pogriješio.

4. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je pročitao : imovinskopravni zahtjev oštećenika mlt. ZE po majci i zakonskoj zastupnici IEĆ (list 4), imovinskopravni zahtjev oštećenika CE (list 5), rješenje Općinskog suda u Samoboru broj R1 42/2012 od 27. lipnja 2012. (list 7), nagodba od 28. kolovoza 2013. sklopljena u Centru za socijalnu skrb Samobor (list 9-10), isplatnica od 2. studenog 2020. na iznos od 500,00 kuna i 2. prosinca 2020. na iznos od 500,00 kuna za uzdržavanje djeteta ZE (list 13), presuda s kaznenim nalogom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 26. listopada 2015. (list 14-16), rješenje o privremenom uzdržavanju za mlt. CE i ZE, Centra za socijalnu skrb Samobor od 19. rujna 2014. (list 18-20), obračun privremenog uzdržavanja za mlt. CE (list 21-24), obračun privremenog uzdržavanja za mlt. ZE (list 25-27), rješenje kojim prestaje pravo na privremeno uzdržavanje za mlt. CE i mlt. ZE od 2. lipnja 2017. (list 23), podaci Porezne uprave (list 28-38), podaci Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel (list 39-40),podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalni ured Zagreb (list 41-42), podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 43), uvjerenje PP Jastrebarsko u svezi vlasništva automobila (list 44), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika (list 76-79), izvješće Centra za socijalnu skrb Samobor (list 89), zapisnik o ispitivanju svjedoka IEĆ (list 94-95), zapisnik o ispitivanju svjedoka CE (list 96-97), dopis Ministarstva pravosuđa od 2. ožujka 2023. o razdoblju u kojem je optuženik izvršavao zatvorsku kaznu (list 143 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav od 16. ožujka 2023. (list 146 spisa), medicinska dokumentacija na ime okrivljenika te potvrde o plaćanju, 5 uplatnica na iznos od 500,00 kuna svaka, dvije iz 2020. te 3 iz 2022., rješenje Centra za socijalnu skrb Samobor od 19. rujna 2014. o priznanju prava na privremeno uzdržavanje , a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika.

5. Optuženi se u odnosu na kaznena djela koja su mu stavljena na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenih djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenih djela koja su mu stavljena na teret.

6. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenih djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, korektno držanje pred sudom te činjenicu da kontinuirano sudjelovao u životu svoje djece i financijski ih potpomagao mimo same obveze uzdržavanja, zatim prekršajnu nekažnjavanost, kako prije, tako i nakon počinjenja ovih kaznenih djela, dok je kao otegotnu okolnost sud cijenio optuženikovu kaznenu osuđivanost.

9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Uzeto je u obzir i da je optuženi prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije predložene po zastupnici optužbe, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.

10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, optuženom sud za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta ZE utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta CE utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da optuženi do počinjenja ovih kaznenih djela nije bio prekršajno kažnjavan kako to proizlazi iz izvatka prekršajne evidencije. S druge strane i okolnost da je optuženi priznao kazneno djelo, izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, također pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela, slijedom čega sud smatra da jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja a ujedno će mu biti dana mogućnost da na slobodi započne nastavi privrjeđivati i uplaćivati za dospjelo a neplaćeno uzdržavanje za svoju djecu.

11. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od dvije godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da protupravno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da je izrečena uvjetna osuda uz prijetnju kaznom zatvora u trajanju od jedne godine kroz vrijeme provjeravanja u trajanju od dvije godine, te uz izrečenu posebnu obvezu da popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da u roku od 1 godine i 6 mjeseci od pravomoćnosti presude na ime uzdržavanja ZE, ZE iznos od 2.592,21 eura te na ime uzdržavanja CE, CE isplati iznos od 2.420,07 eura , u konkretnom slučaju primjerena sankcija koja će utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, te će ista biti i jasna poruka društvu o osudi kaznenih djela i pravednosti sankcioniranja počinitelja kaznenih djela.

12. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

13 . Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 kao i troškova branitelja po službenoj dužnosti obzirom da je bez imovine te skromnijih materijalnih primanja te uvažavajući činjenicu da mu je sud naloži posebnu obvezu namirenja dospjelog duga za uzdržavanje, slijedom čega je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

U Velikoj Gorici 10. lipnja 2026.

Zapisničar

Sutkinja za mladež:

Ana Lovrić

Tea Mirošević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici ima pravo podnošenja žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici na broj KOz-DO-23/2022

2. Optuženi IE

3. Oštećena ZE – po pravomoćnosti

4. Oštećenik CE – po pravomoćnosti