REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3, Novi Zagreb

P Ob-435/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ines Golešić-Plašić, u parničnom predmetu tužiteljice PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vidi Steiner, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika PTA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], radi razvoda braka bez mlt. djece, na održanoj i zaključenoj usmenoj, glavnoj i tajnoj raspravi, dana 10. lipnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno, uz punomoćnika tužiteljice, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak sklopljen dana 18. veljače 2022. u Friedrichshain-Kreuzberg, Berlin, SR Njemačka, registarski broj [registarska oznaka]/2022, koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Novi Zagreb-Zapad za godinu 2024. pod rednim brojem 00102, kojeg su sklopili

PT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođena **.**.1995. u [adresa]

i FTA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođen **.**.1989. u [adresa].

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik sklopili brak 18. veljače 2022. u Friedrichshain-Kreuzberg, Berlin, SR Njemačka, koji brak je registriran pod brojem E 70/2022, koji dolazi upisan u maticu vjenčanih Matičnog područja Novi Zagreb-Zapad, za godinu 2024. pod rednim brojem 00102. U njihovom braku da nisu rođena zajednička djeca. Uslijed nepomirljivih razloga između njih kao bračnih drugova, te nasilnog ponašanja tuženika prema njoj, da ne žive više zajedno (od 03. studenog 2025.), te da daljnji zajednički život i nastavak bračne zajednice nije moguć. Ona i tuženik da žive u [adresa], sada na različitim adresama, s time da tuženik sada stanuje na adresi svojih roditelja. Predložila je donijeti odluku kao u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik priznaje da je brak sklopljen 18. veljače 2022. u Njemačkoj, da u braku nisu rođena zajednička djeca. Drži kako ne postoje nepomirljive razlike između njega i tužiteljice. Poriče da bi se nasilno ponašao prema tužiteljici, priznaje da više ne žive zajedno od 03. studenog 2025. Po njemu da je daljnji zajednički život i nastavak bračne zajednice moguć. Sada trenutno da živi kod svojih roditelja u [adresa], time da živi na dvije relacije, tj. na navedenoj adresi i u Berlinu. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka provođenja dokaza, sud je izvršio uvid u vjenčani list stranaka, u ispis poruka stranaka (list 181-189 spisa), te je saslušao stranke u svrhu dokaza.

4. Prvenstveno valja navesti kako tuženik neosnovano prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda. Naime, i tužiteljica i tuženik imaju prijavljeno prebivalište u [adresa], oboje su državljani Republike Hrvatske, te su posljednje zajedničko prebivalište odnosno boravište imali u [adresa], te ne postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda. Osim toga, u vrijeme isticanja navedeng prigovora, tuženik se već prethodno bio upustio u raspravljanje, te sve da ovaj sud i nije mjesno nadležan, a je, došlo je do ustaljenja nadležnosti ovog suda.

5. Nesporno je da su stranke sklopile brak 18. veljače 2022. u Friedrichshain- Kreuzberg, Berlin, SR Njemačka, registarski broj [registarska oznaka]/2022, koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Novi Zagreb-Zapad za godinu 2024. pod rednim brojem 00102, kao i da u braku nisu rođena zajednička djeca. Nesporno je i da stranke žive odvojeno od 03. studenog 2025.

6. Sporno je jesu li bračni odnosi teško i trajno poremećeni uslijed nepomirljivih razlika.

7. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je do prekida faktične bračne zajednice došlo u mjesecu studenom 2025. godine kada je odselila sa zajedničke adrese prebivališta kod svojih roditelja. Ne vidi više svoju budućnost s tuženikom, imaju trajno narušene odnose, ne mogu se pomiriti. Brak je sklopljen 2022., a studirali su do 2023. Tuženik da nije htio raditi 2 godine, ona da je radila za njih oboje, u uzdržavanju da su im pomagali njeni roditelji. Tuženik da ne želi prihvatiti odgovornost da zarađuje "za svoj kruh", što je dovelo do poremećaja odnosa u braku. Odnosi u braku poremećeni su do mjere da zajednički život nije više moguć. Od strane tuženika da je bilo psihičkog nasilja, manipulativnog karaktera, ograničavao ju je u slobodi govora. Znao ju je "naživcirati" s psom kojeg ima i o kojem jako pretjerano brine, jer je pas jednom tjedno u prosjeku morao ići na pregled kod veterinara, o psu da je brinuo više nego o njoj. Sve je uvijek moralo biti po tuženikovom, ona nije imala pravo ništa odlučivati. Unazad 2 godine da je svakodnevno nekontrolirano konzumirao alkohol, bio je u pripitom stanju, u tom slučaju je ona morala voziti auto. Prisiljavao ju je da ide s njim na kave i pića, a ona nije htjela ići jer bi radije čitala, to je tako bilo intenzivno zadnje 2 godine s kafićima. Nije se osjećala sretno u tom braku, namjerno je ostavila svoje prezime već prilikom sklapanja braka. Jedan od razloga zbog kojeg su sklopili brak je bio da tuženik ima zdravstveno osiguranja preko nje. U vrijeme sklapanja braka je imala emocije i osjećaje prema tuženiku, sada ih nema. S njene strane nikako ne postoji volja da se bračna zajednica obnovi i nastavi. Ne želi biti s tuženikom u braku, prema njemu nema nikakve osjećaje. Po svoje preostale stvari da je išla na adresu zajedničkog mjesta stanovanja uz pratnju djelatnika policije iz razloga što je tuženik zadržao njene dvije diplome, nakit kojeg je dobila od njega i jedan prsten od njene majke, printer i ključ od auta. Tuženik je pokušao udariti njenog oca, a tuženikova majka je tražila da zovu policiju, obzirom da je njen otac išao s njom po njene stvari u pratnji, pa je došlo do nasilnog ponašanja tuženika prema njemu.

8. Tuženik u svom iskazu tvrdi da nikad nisu postojale nepomirljive razlike između njega i tužiteljice i to niti jedna nepomirljiva razlika. Poriče da bi bilo njegovog nasilnog ponašanja prema tužiteljici. Tvrdi da je radio kod roditelja tužiteljica oko 14 mjeseci u restoranu, bio je i prijavljen kod njih, tako da je netočno da ne bi htio raditi, a tijekom 2017. godine da je kod njih radio tih 14 mjeseci. Tužiteljica da je bila u bolnici od 01. svibnja do 15. lipnja 2017. imala je induciranu dezorijentaciju, rečeno je da ima psihozu. Odselila je 03. studenog 2025. sa zajedničke adrese prebivališta u [adresa], prijavio je njen nestanak policiji, dok je njena majka obavijestila policiju da se tužiteljica nalazi kod nje, odnosno svojih roditelja. Kad je tužiteljica nestala, da je to javio svim institucijama, da taj nestanak nije njena volja. Ima sva moguća videa gdje mu tužiteljica govori da ga voli, kao i poruke koje mu je slala do 05. studenog 2025. Dobio je poruku tužiteljice može li doći po svoje stvari, primijetio je da je poruku pisao netko drugi. Došla je 03. studenog 2025., uzela svoje stvari, ne zna koje, niti zna koje njene stvari su ostale kod njega. Ističe da sve što je njeno da će joj vratiti, kao što joj je na ročištu 10. lipnja 2026. vratio vjenčani prsten i naušnice. Tvrdi da tužiteljicu nije zlostavljao ni na koji način, poriče da bi baš jednom tjedno išli na pregled s psom kod veterinara, ali su išli često, jer se radi o psu starom 14 godina. Postojao je jedan sukob između njih dvoje i tužiteljičinog oca 2024. S njegove strane postoji volja bračnu zajednica obnoviti i nastaviti. Tužiteljicu još voli. Čuo je da tužiteljica ne želi biti s njim u braku. Slala mu WhatsApp poruke pune ljubavi.

9. Iz ispisa poruka (list 181 do189 spisa), vidljivo je kako su stranke razmjenjivale pisane poruke putem aplikacije WhatsApp ili neke druge aplikacije ili pak putem e- maila 08. listopada 2025., 09. listopada 2025., 11. listopada 2025., 16. listopada 2025., 03. studenog 2025., 05. studenog 2025., iz sadržaja kojih bi se moglo zaključiti da se radi o emotivnim porukama, te međusobno šalju i tzv. emoje, koji bi se mogli okvalificirati kao ljubavni i simboliziraju slanje poljubaca.

10. Međutim, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je kao je ista bila nezadovoljna stanjem u braku, uz nemogućnost pomirbe s tuženikom, s kojim više ne vidi svoju budućnost, napustila je faktičnu bračnu zajednicu u mjesecu studenom 2025. godine odselivši sa zajedničke adrese prebivališta kod svojih roditelja, te detaljno navodi što je sve dovelo do poremećaja odnosa u braku, ustrajna je u svojoj namjeri da se brak razvede. Iskazivala je uvjerljivo, dosljedno, njen iskaz je bio popraćen odgovarajućim emocionalnim reakcijama koje su ukazivale na autentičnost njene volje, namjere i odluke da se brak razvede. Stoga sud nije mogao zaključiti da bi tužiteljica bila u nesuglasju sa svojom voljom, vezano za namjeru razvoda braka, tim više što i tužiteljica navodi kako je uzela svoje osobne stvari, dapače išla je i u pratnji policije po preostale stvari, iz razloga bojazni i predostrožnosti. Međutim, njene stvari koje nije uspjela uzeti, kao što su osobni nakit, tuženik je, u konačnici, vratio tužiteljici na ročištu održanom dana 10. lipnja 2026. Pri tome je tužiteljica izražavala i određeni vid ogorčenja što su te stvari ostale kod tuženika, koje joj do tada nije želio vratiti.

11. Temeljem odredbe članka 51, točka 2 Obiteljskog zakona (u daljnjem tekstu: ObZ) sud će razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

12. Prema ocjeni suda, brak u pravilu postaje neodrživim ako između supružnika nije uspostavljen odnos privrženosti ili ako su tijekom zajedničkog života bračni drugovi izgubili sposobnost održavanja skladnih bračnih odnosa. Zakon omogućuje bračnom drugu koji stanjem u braku nije zadovoljan, tužbom tražiti razvod braka, a tužitelja ne obvezuje da pobliže odredi ili objasni uzroke koji su doveli do toga da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

13. U konkretnom slučaju, sud je temeljem iskaza stranaka utvrdio objektivnu činjenicu teške i trajne poremećenosti bračnih odnosa, koja se očituje u tome da među strankama više ne egzistira bračna zajednica. Naime, stranke više ne žive zajedno, kontinuirano od mjeseca studenog 2025. godine, kada je tužiteljica odselila sa zajedničke adrese prebivališta, što je posljedica upravo njenog nezadovoljstva stanjem u braku, a što je i dovelo do trajno i teško poremećenih bračnih odnosa, nemaju uspostavljenu obiteljsku, niti ekonomsku zajednicu. Od strane tužiteljice ne postoji emotivna privrženost spram tuženika, ista izrijekom izražava nezadovoljstvo stanjem u braku, ne želi više stanovati s tuženikom i nema namjeru ponovno uspostaviti bračnu zajednicu, već ustraje kod zahtjeva za razvod braka. Nadalje, između stranaka ne postoji konstruktivna komunikacija, a prema ocjeni suda, brak u pravilu postaje neodrživim ako između supružnika nije uspostavljen odnos privrženosti ili ako su tijekom zajedničkog života izgubili sposobnost održavanja skladnih bračnih odnosa. Bračnu zajednicu je nemoguće održati bez obostrane želje i volje bračnih drugova, pa već samim time što jedan bračni drug, u ovom slučaju tužiteljica, odbija kontakt s tuženikom i želju za održavanjem bračne zajednice, ukazuje na tešku i trajnu poremećenost bračnih odnosa, bez obzira što tuženik smatra da tome nije tako.

14. Obzirom na sve gore navedeno, sud zaključuje da nastavak bračne zajednice nije moguć, jer to tužiteljica ne želi, te isto odlučno i ustrajno odbija, unatoč nastojanjima tuženika. Činjenica da se tuženik protivi razvodu braka, u ovakvim okolnostima, nije od odlučnog značaja, jer u slučaju ispunjenja pretpostavki za razvod braka, protivljenje jednog od bračnih drugova razvodu braka, nije razlog njegovog održavanja.

15. Kako je tijekom postupka utvrđeno objektivna činjenica trajne i teške poremećenosti bračnih odnosa, valjalo je primjenom odredbe članka 51, točka 2 ObZ odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Odluka o trošku postupka temelji se na sporazumu stranaka, sukladno odredbi članka 366 ObZ.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Sudac

Ines Golešić - Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. punomoćnik tužiteljice

2. tuženik