Poslovni broj: Usž-4349/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Fracasso Ri d.o.o., Rijeka, Slaviše Weinera Čiče 4, OIB: 02744205849, zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-625/2024-8 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-625/2024-8 od 24. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/23-01/83, urbroj: 513-04-24-2 od 29. veljače 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-02/23-01/8, urbroj: 513-07-08/23-1 od 6. veljače 2023., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. -odluka Ustavnog suda; dalje: ZUS).

Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na navedene propuste, tj. niz povreda pravila postupka, koje su, uz pogrešno utvrđene bitne činjenice doveli do donošenja nezakonite odluke. Prije svega ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do umanjenja dobiti, zbog čega nema osnove za zaključak o izuzimanju imovine, koji sud nije valjano niti obrazložio. Tužitelj tvrdi da rashod nije niti nastao, već je njegova imovina kupnjom udjela promijenila oblik iz novčane (novac na računu) u financijsku imovinu (udjel), a što je u skladu s porezno knjigovodstvenim standardima. Dodaje da je u konkretnom slučaju umanjenje imovine osnov za oporezivanje, iako nije utvrđeno odgovarajućim dokazima. Dodaje da je sud propustio obrazložiti i zaključak da se ne radi o kapitalnom dobitku, koji je neoporeziv, jer je riječ o imovini stečenoj prije 1. siječnja 2016. Tužitelj prigovara metodi procjene udjela, na temelju knjigovodstvene vrijednosti udjela, tim više jer porezna tijela nisu ni osporavala način ili vrijeme knjiženja posebnog događaja u poslovnim knjigama tužitelja, što smatra da je presedan u postupanju tuženika. Tužitelj dalje u žalbi ukazuje i na mišljenje koje je izradio Pravni fakultet u Rijeci, a na koje sud nije dao osvrt, niti razloge zbog kojih ga ne prihvaća. Navodi da portal ORBIS EUROPE nije javni registar, već privatni portal koji sadrži netočne informacije, a da je tuženik na temelju takvih podataka izvršio procjenu udjela, a sud takvu procjenu prihvatio, bez valjane analize tužbenih navoda. Dodaje i da sud nije dao razloge zbog kojih nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja, zbog čega je izostalo valjano i relevantno obrazloženje presude koju je donio. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelj traži i trošak žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj na temelju Predugovora o prijenosu poslovnih udjela u društvu Fracasso Deutschland GmbH od 26. studenoga 2018., svom direktoru i članu društva PG za 10% poslovnog udjela tijekom 2018. i 2019. isplatio ukupan iznos od 686.156,60 eura (5.103.200,00 kn). Na temelju Ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela od 12. studenoga 2015. sklopljenog s trgovačkim društvom Fracasso Spa u likvidaciji, tužitelj i PG stekli su poslovne udjele u trgovačkom društvu Fracasso Deutschland GmbH, tužitelj 51% udjela, nominalne vrijednosti 25.500,00 DEM, za iznos kupoprodajne cijene 102.000,00 eura; PG 49% udjela nominalne vrijednosti 24.500,00 DEM, za iznos kupoprodajne cijene od 98.000,00 eura, a u poslovnim knjigama tužitelja na dan 1. siječnja 2018. evidentiran je udjel u društvu Fracasso Deutschland GmbH na kontu 060.50 u iznosu 778.774,79 kn. Nakon stjecanja dodatnog udjela od 10% na istom kontu je evidentirana nova vrijednost poslovnog udjela u navedenom trgovačkom društvu u ukupnom iznosu 5.768.920,76 kn.

7. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da porezno tijelo nije prihvatilo isprave koje je tužitelj dostavio tijekom nadzora na okolnost utvrđivanja vrijednosti udjela, ocijenivši da nisu vjerodostojne, a što je dalo osnovu da vrijednost poslovnog udjela procijeni na temelju odredbe članka 92. stavka 2. točaka 2. i 3. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20. - dalje: OPZ).

8. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rezultat provedenog poreznog nadzora utemeljen na svim utvrđenim činjenicama, a koje isključuju svaku sumnju u vezi osnovanosti zaključaka poreznih tijela na kojima se temelji oporezivanje, uvažavajući načelo gospodarskog pristupa iz članka 11. OPZ-a, te pobliže navedene mjerodavne propise (Zakon o porezu na dohodak; Zakon o porezu na dobit; Zakon o računovodstvu).

9. Na temelju rezultata provedenog poreznog nadzora utvrđeno je da iznos koji je tužitelj isplatio svom osnivaču i odgovornoj osobi za stjecanje 10% poslovnog udjela u trgovačkom društvu Fracasso Deutschland GmbH ne odgovara realnoj tržišnoj vrijednosti tog udjela, a time je došlo do izuzimanja imovine društva u korist člana društva u visini razlike između plaćenog iznosa i procijenjene vrijednosti poslovnog udjela (817.104,41 kn) koja iznosi 4.286.095,59 kn. Sukladno utvrđenom, tužitelju je uvećana osnovica poreza na dobit (za 2018. i 2019.) za bruto iznos izuzimanja, prema članku 7. stavku 1. točki 12. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16. i 116/18. - dalje: ZPD).

10. Prvostupanjski sud je dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno, odnosno za zaključke i stajališta na kojima je utemeljio presudu je dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje. Posebno je istaknuo da za oporezivanje s osnove izuzimanja imovine ili skrivene isplate dobiti nije propisan uvjet da je rashod i proknjižen u poslovnim knjigama (tj. na teret dobiti), već da je utvrđen. Također da je u smislu mjerodavnih propisa riječ o računovodstvenoj kategoriji i definira se kao smanjenje ekonomskih koristi, odnosno odljev imovine, zbog čega je i cijena plaćena za poslovni udjel u konkretnom slučaju pravilno definirana kao rashod, jer za to ispunjava propisane kriterije. Kako se u konkretnom slučaju radi o primitku ostvarenom po osnovi izuzimanja imovine društva, sud je neosnovanim ocijenio i tužbeni navod da je primitak PG ostvaren prodajom poslovnog udjela valjalo kvalificirati kao kapitalni dobitak od otuđenja financijske imovine, te je bez utjecaja i tvrdnja tužitelja da se radi o neoporezivoj imovini stečenoj prije 1. siječnja 2016. Naime, u predmetnom slučaju kapitalni dobitak PG od prodaje poslovnog udjela jest razlika između iznosa vrijednosti udjela koji je procijenila porezna uprava u trenutku prodaje i njegove nabavne vrijednosti, tj. iznos od 90.157,89 eura koji nije oporezovan. Prema primijenjenoj odredbi članka 66. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, 115/16., 106/18. i 121/19.) u vezi članka 70. stavak 7. točka 2. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, 10/17. i 128/17.), važećeg u vrijeme sklapanja Predugovora o prijenosu poslovnog udjela, razlika između isplaćenog iznosa naknade za prijenos poslovnog udjela (686.156,60 eura) i njegove procijenjene vrijednosti (110.157,89 eura) predstavlja skrivenu isplatu dobiti, tj. izuzimanje imovine društva u korist člana društva.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio zakonitom procjenu porezne osnovice, jer je porezno tijelo dalo iscrpan, jasan i obrazložen nalaz o metodi i mjerilima na temelju kojih je procjena izvršena i utvrđen iznos porezne osnovice, koji nalaz je naveden u zapisniku o procjeni, a i u obrazloženju rješenja kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza. Također je porezno tijelo iscrpno obrazložilo i razloge zbog kojih nije prihvatilo isprave koje je tužitelj dostavio tijekom nadzora u vezi procijenjene vrijednosti poslovnog udjela. Naime, iz tih isprava proizlazi da je vrijednost poslovnog udjela PG u trogodišnjem razdoblju porasla za 3.430%, što nije realno, a takvu ocjenu poreznog tijela je prihvatio i prvostupanjski sud. Dodaje se da podaci iz evidencije ORBIS EUROPE, sadrži podatke o poslovanju trgovačkog društva Fracasso Deutschland GmbH iz njegovih objavljenih financijskih izvještaja, a rezultati i način provedene procjene su iscrpno navedeni i obrazloženi u zapisniku i u obrazloženju prvostupanjskog poreznog rješenja. Stoga je prvostupanjski sud procjenu porezne osnovice prihvatio, utvrdivši da je provedena sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama.

12. Prvostupanjski sud je odbio provesti daljnji dokazni postupak po prijedlogu tužitelja, ocijenivši da su suvišni za rješavanje predmetne stvari, uvažavajući činjenice koje su već utvrđene tijekom upravnog postupka i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta.

13. Ovaj Sud je, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio presudu.

14. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović