Poslovni broj: Usž-1825/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja TF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, kojeg zastupa opunomoćenik JF prema generalnoj punomoći, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1920/2025-8 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1920/2025-8 od 19. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-114-04/25-02/45, URBROJ:511-01-158-25-5 od 27. svibnja 2025., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je presuda nerazumljiva, da su razlozi rješavanja upravne stvari proturječni sadržaju isprava u spisu te da sud nije ocijenio njegove prigovore. Tvrdi i da je sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge te utvrđivao ključne činjenice samo ocjenom dokaza tuženika, koji su sadržani u spisu predmeta upravnog tijela. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na jednakost oružja, pravo na pristup sudu i učinkovitu sudsku kontrolu zakonitosti osporene odluke tuženika. Osporio je da bi repliku Air Soft oružja učinio vidljivu drugim građanima, jer kritične prigode na predmetnoj lokaciji nisu bili prisutni drugi građani, da je uz njega bio njegov kolega koji se u skladu sa sudskom praksom kao sudionik iste aktivnosti ne može smatrati javnošću. Istaknuo je i da je replika MP7 sredstvo za sport, a ne pravo oružje, da ju je pokazao osobi koja je upoznata s prirodom te puške i da zbog toga nije moglo doći do uznemiravanja prema Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja. Smatra i da nije bilo ikakvog uznemiravanja javnosti niti narušavanja ugleda policije, s obzirom na to da je snimka nastala u privatnom krugu i da je distribuirana putem WhatsApp aplikacije godinu dana kasnije od nastanka. Smatra i da nije riječ o ikakvom dokazu o nedoličnom ponašanju u službi ili izvan nje. Zaključno je istaknuo i da u spisu ne postoji ijedna prijava građana, pozivna intervencija ili zapisnik o narušavanju javnog reda i mira s mjesta događaja, što potvrđuje da je konstrukcija o vidljivosti građanima čista pretpostavka bez uporišta u stvarnosti. Stoga je zatražio poništiti presudu i da Sud sam riješi upravnu stvar, a podredno vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti. Istaknuo je da se sud u osporenoj presudi argumentirano i detaljno osvrnuo na sve tužbene navode i da je pravilno uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku. Istaknuo je i da sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka i da je izvođenje dokaza saslušanjem stranke supsidijarno dokazno sredstvo o čijem izvođenju sud odlučuje prema okolnostima pojedinog predmeta.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom i pravilnom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena.

6. Predmet spora je ocjena zakonitost odluka, koje su donijete u postupku koji se vodio protiv tužitelja zbog počinjenja teže povrede službene dužnosti nedoličnog ponašanja u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije iz članka 96. stavka 1. točke 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19., u daljnjem tekstu: ZoP) po zahtjevu načelnika Policijske uprave Splitsko-dalmatinske od 20. veljače 2025.

6.1. Tužitelj, policijski službenik, u osobnom zvanju viši policajac, na radnom mjestu vođe grupe specijalne policije u Jedini specijalne i interventne policije Split, oženjen, otac dvoje djece, zaposlen u MUP-u od 2011., prosječnih imovinskih prilika, za 2021. i 2022. ocijenjen ocjenom naročito uspješan, a za 2023. uspješan, disciplinski nekažnjavan, proglašen je odgovornim što je 20. svibnja 2023. godine oko 10 sati, izvan službe, na javnoj prometnici između [adresa] i [adresa] (zaseok [adresa]), nosio „AIR SOFT“ repliku automatske puške „MP7“, oružje D kategorije na način da ju je učinio vidljivim drugim građanima, dok se predmetno oružje po Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana na javnom mjestu ne smije učiniti vidljivim drugim građanima ili nositi na način koji građane uznemiruje, čime je, prema ocjeni disciplinskih tijela, počinio težu povredu službene dužnosti nedoličnog ponašanja u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije i zbog čega mu je izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od dva mjeseca (2x10%).

7. Nije, u biti, sporno da je tužitelj, tada pripadnik Specijalne i interventne policije, 20. svibnja 2023. godine oko 10.00 sati, izvan službe, na javnom mjestu (javnoj prometnici) između [adresa] i [adresa] (zaseok [adresa]), imao u rukama Air Soft repliku automatske puške „MP7“, oružje D kategorije, koju je pokazivao kolegi policajcu IF s kojim inače trenira.

7.1. Nije sporno ni da je tužitelj kritične prigode rukovao s (vjernom) replikom automatske puške Air Soft, tj. automatskog oružja, za čiju nabavu, držanje i nošenje nije potrebno ni odobrenje niti prijava nadležnom tijelu u skladu s člankom 8. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18., 42/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: Zakon o nabavi i posjedovanju oružja).

8. Pokazalo se i u žalbenom stadiju postupka spornim je li tužitelj kritične prigode učinio navedenu (vjernu) repliku automatske puške vidljivom drugim građanima. Tužitelj smatra da nema dokaza da je puška uistinu opažena od drugih građana. S druge strane, tuženik smatra da je ključno da je tužitelj rukovao i pokazivao pušku na javnom mjestu i da ju je s obzirom na lokaciju mjesta događaja učinio moguće vidljivom drugim građanima. Smatra da nije bitno je li kritične prigode ona doista i bila uočena od trećih osoba. Smatra i da je opisano oružje namijenjeno za korištenje za treninge na posebno određenim mjestima (poligonima), a ne da bi se ono slobodno nosilo (koristilo) na javnim prometnicama (na javnom mjestu), jer samo činjenje vidljivim toga oružja drugim građanima može dovesti do njihovoga uznemirenja.

9. Odgovornost policijskih službenika za povrede službene dužnosti uređena je na zakonskoj razini odredbama članka 93. do 114. ZoP-a, a podzakonski Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ("Narodne novine", broj: 141/11., u daljnjem tekstu: Pravilnik).

9.1. Prema odredbi članka 93. stavka 2. ZoP-a policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

9.2. Odredbom članka 96. stavka 1. točke 7. ZP-a propisano je da teža povreda službene dužnosti jest i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

9.3. Disciplinski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju povrede službene dužnosti ali je vezan za činjenični opis povrede službene dužnosti (članak 106. ZoP-a).

9.4. Prema odredbi članka 8. stavka 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja oružje iz članka 7. toga zakona, u smislu prava i obveza vlasnika oružja, razvrstava se dozvoljeno oružje za koje nije potrebno odobrenje niti prijava nadležnom tijelu - oružje kategorije D, uz iznimku oružja koje pomoću stlačenog zraka izbacuje plastične kuglice ili kuglice punjene bojom (oružje izrađeno za airsoft i paintball), koje je potrebno prijaviti u slučaju prelaska državne granice.

9.5. Člankom 29. stavak 5. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja je propisano da se oružje kategorije B, C i D na javnom mjestu ne smije učiniti vidljivim drugim građanima, odnosno nositi na način koji građane uznemiruje.

10. Da bi neka radnja bila stegovno (disciplinsko) djelo, njome mora biti ostvareno biće djela; ona mora biti protupravna i ona mora biti skrivljena. Postoje četiri osnovna elementa (obilježja) koja su zajednička svim disciplinskim djelima i koja se moraju ispuniti a kako bi u konkretnoj situaciji ono postojalo: 1. radnja, 2. biće disciplinskog djela, 3. protupravnost i 4. krivnja – ti elementi čine formalni ili pravni pojam disciplinskog djela. Ona se dijele na objektivna i subjektivna. U objektivne elemente spadaju radnja, biće disciplinskog djela i protupravnost, a u subjektivne krivnja. Riječ je o konstitutivnim obilježjima bez čijeg kumulativnog ispunjenja nema ni opstojnosti pojedine teže povrede službene dužnosti.

11. Analizirajući sadržaj tužbenih navoda može se primijetiti da tužitelj, u biti, nije osporio ključne činjenice na kojima je utemeljena opstojnost teže povrede službene dužnosti. Naime, mjesto događaja je nesporno javno mjesto; riječ je o javnoj prometnici i otvorenom prostoru koje je kao takvo dostupno neograničenom broju ljudi koji na isti mogu slobodno pristupiti. Valja istaknuti da za počinjenje konkretne teže povrede službene dužnosti i ispunjenja bića te povrede nije nužno prisustvo drugih građana u trenutku rukovanja i pokazivanja oružja, već je dostatno da je konkretno mjesto događaja dostupno javnosti te na taj način, budući da je nesporno tužitelj držao oružje slobodno u rukama na vidljiv način, dostupno osobama koje na mjesto događaja mogu slobodno pristupiti i biti uznemireni s obzirom na način nošenja toga oružja koje se, uz to, u rukama tužitelja, kritične prigode izvan službe, svojim izgledom na prvi pogled, gotovo ničim ne razlikuje od originalnog automatskog oružja (tužitelj nije osporio da je riječ o vjernoj replici).

12. Dakle, Sud smatra da za ostvarivanje konstitutivnih obilježja konkretne teže povrede službene dužnosti nije bitno konkretno uznemirenje nekog drugog građana, nego je bitno da je radnja činjenja vidljivim oružja drugim građanima i njegovo nošenje na način koje građane može uznemiriti počinjena na javnom mjestu, mjestu koje je bez ikakvih ograničenja dostupno neograničenom broju osoba, a što u konkretnom predmetu žalitelj nije ni osporio.

13. Sud ocjenjuje da činjenični opis povrede koja je tužitelju stavljena na teret u cijelosti udovoljava bitnim obilježjima konkretne teške povrede službene dužnosti. Sud smatra i da su se u ponašanju tužitelja ispunila sva obilježja bića teže povrede službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije iz članka 96. stavka 1. točke 7. ZoP-a. Analizirajući sadržaj same izreke ali i uspoređujući izreku i obrazloženje, valja primijetiti da je izreka odluke disciplinskog suda prvoga stupnja jasna, razumljiva te da ona sadrži razloge o svim ključnim činjenicama o kojima je ovisila i opstojnost disciplinskog djela i tužiteljeve odgovornost uključujući i razloge vezano za ocjenu prigovora prijavljenog. Disciplinski sudovi su, ne čineći ikakve bitne procesne povrede, dostatno raspravili i s dostatnim stupnjem izvjesnosti utvrdili ključne činjenice podrobno ocjenjujući vjerodostojnosti svakog pojedinog dokaza i svih zajedno i nakon analize rezultata dokaznog postupka pravilno primijenili materijalni propis, kada su zaključili da je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti.

14. Vezano za navodnu povredu prava na jednakost oružja, Sud ocjenjuje da je pravilno postupio prvostupanjski sud, kada je odbio izvesti predložene personalne dokaze, budući da su oni predloženi radi razjašnjenja činjenica koje nisu bitne za opstojnost teže povrede službene dužnosti kako je ranije obrazloženo. Osim toga, sud u upravnom sporu slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te on nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi u skladu s odredbama članka 49. stavka 1. i 4. ZUS-a, a zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tomu koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom predmetu izvesti i kako bi trebao ocijeniti dokaze.

15. U izloženom je zakonito postupio prvostupanjski sud, kada je, pravilnom primjenom materijalnog prava, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, razumno i dostatno obrazloživši, odbio tužbeni zahtjev. Ne postoji ni kontradikcija između izreke i obrazloženja koje sadržava razloge vezano za utvrđeno činjenično stanje.

16. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan