Poslovni broj: Usž-1643/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa opunomoćenica Paula Eškinja, odvjetnica u Biogradu na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2200/2025-8 od 9. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2200/2025-8 od 9. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-18/22-01/120, URBROJ: 513-04-25-2 od 8. srpnja 2025. godine i Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Omiš KLASA: UP/I- 410-23/2022-32/21, URBROJ: 513-07-17-07-2022-3 od 24. ožujka 2022., obustavu poreznog postupka i povrat sredstava plaćenih po osporenom prvostupanjskom rješenju i podredni zahtjev za poništenje navedenih poreznih rješenja uz povrat uplaćenih sredstava, a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je u upitniku navela da obavlja djelatnost turističkog predstavnika i da u ime poslovnih partnera dočekuje klijente i da ih predstavlja prema drugim partnerima u destinaciji te da je 20. studenoga 2019. sklopila ugovor s isplatiteljem iz SAD-a ugovor o poslovnoj suradnji na neodređeno vrijeme, što sud tumači kao pokazatelj trajne i čvršće povezanosti, a ne projektne suradnje ograničenog trajanja. Tvrdi i da je sud zaključio da je 72,93% ostvarenih primitaka u 2020. koje je ostvarila od isplatitelja iz SAD-a pokazatelj financijske ovisnosti i dominantnog odnosa, da sud kao osnovu postojanja dodatne povezanosti upućuje na činjenicu da je na web stranici isplatitelja ona navedena kao dio tima, da ona nema vlastitu Internet stranicu, da ne provodi marketinške aktivnosti, da nema poslovni prostor i da većinu prihoda ostvaruje od jednog isplatitelja, da ne nastupa samostalno na tržištu i da se ne izlaže poslovnom riziku te da je zbog toga zaključio da su ispunjeni kriteriji kontrole ponašanja i odnosa stranaka uz ocjenu da nije nužno da svi kriteriji budu istodobno ispunjeni. Istaknula je da postoji proturječnost u obrazloženju osporene presude, da navodno postojanje odnosa financijske kon trole i odnosa stranaka između nje i isplatitelja nema uporište u utvrđenjima poreznih tijela; da nije tužbom osporavala kriterij financijske kontrole, jer on nije utvrđen od poreznih tijela; da upravni sud nije ovlašten samostalno nadomjestiti nedostatke obrazloženja i navesti nove razloge rješavanja upravne stvari te da postojanje financijske kontrole nije bio utvrđen tijekom poreznog postupka, da nije bio prijeporan među strankama i da je time izostalo dostatno obrazloženje te da to predstavlja bitnu povredu upravnog spora. Ocijenila je i da obrazloženje osporene presude ne udovoljava standardima obrazloženosti. Smatra i da je sud neosnovano odbio pribaviti i čitati drugi porezni spis vezano za drugog poreznog obveznika radi dokazivanja postojanja neujednačene porezne prakse, s obzirom na to da je bila riječ o poreznom obvezniku koji je imao jednog isplatitelja, da je imao ugovor na neodređeno vrijeme, da ga je klijent na vlastitim stranicama označio kao vlastitog predstavnika, da je djelatnost klijenta i poreznog obveznika bila vezana za istu industriju i da je imao ugovorenu zabranu prenošenja posla i ekskluzivnost za hrvatsko tržište. Smatra da je nametanje joj obveze plaćanja porezne obveze prekršeno načelo jednakosti, pravne sigurnosti, arbitrarne primjene prava i legitimnih očekivanja glede dosljedne i predvidljive primjene poreznih propisa. Smatra i da nije riječ samo o procesnoj povredi, već da joj je onemogućena djelotvorna sudska zaštita i nadzor zakonitosti osporenih odluka. Istaknula je i da su slobodna organizacija radnog vremena, odsutnost zabrane konkurencije i mogućnost angažiranja drugih osoba radi izvršenja posla tipični pokazatelji poduzetničke slobode i odsutnosti hijerarhijske podređenosti; da mogućnost rada na daljinu nije kriterij za razgraničenje samostalnog i nesamostalnog rada; da je ključno postoji li ovlast da naručitelj određuje način, vrijeme i sadržaj rada te da nadzire njegovo izvršenje – odnosno postoji li odnos osobne i organizacijske podređenosti ; da okolnost da je navedena na internetskim stranicama isplatitelja kao dio tima ne dokazuje postojanje ugovora o radu, pravo naručitelja na izdavanje obvezujućih uputa, postojanje nadzora nad načinom obavljanja posla i organizacijsku ni osobnu podređenost te da joj se nameće dokazivanje nepostojanja nesamostalnog rada u situaciji kada porezno tijelo nije dokazalo a ni utvrdilo suprotno. Smatra i da su u izloženom povrijeđeni načelo jednakosti oružja, slobodne i savjesne ocjene dokaza i pravila o teretu dokazivanja. Pritom, ne osporava da je ostvarivala dugotrajnu poslovnu suradnju s isplatiteljem, da je djelovala kao turistički posrednik, da je isplatitelj registriran kao turistička agencija, ali ocjenjuje da to ne dokazuje postojanje nesamostalnog rada (jer su zanemarene okolnosti da nije postojala zabrana prijenosa poslova na treće osobe, nije bila dužna osobno obaviti posao, nisu joj bila osigurana sredstva rada, nije joj bilo određeno radno vrijeme itd.). Ocijenila je i da ugovorom nije izrijekom određeno da se cijena usluge naplaćuje prema cjeniku tužiteljice, da je određivanje cijene ključan element poduzetničke autonomije te da ona koja je samostalno formirala cijene usluge preuzela tržišni rizik i djelovala u vlastitom gospodarskom interesu i da se time nije nalazila u hijerarhijskoj podređenosti u odnosu na isplatitelja. Istaknula je i da u konkre tnom predmetu nema tipičnih obilježja nesamostalnog rada poput ugovorenog prava na otkazni rok, prava na otpremninu, prava na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor te obveze obračuna i isplate dospjelih plaća i drugih materijalnih prava, da u postupku nije utvrđena njezina stvarna osobna, organizacijska i ekonomska podređenost prema isplatitelju i da okolnost da je ugovor mogao biti raskinut bez posebnih financijskih i materijalnih posljedica dodatno potvrđuje da u konkretnom predmetu nisu postojala obilježja nesamostalnog rada. Zaključno je istaknula i da je sud bio dužan ispitati pravilnost primjene materijalnog prava glede obračuna doprinosa i za to dati valjane i dostatno obrazložene razloge rješavanja upravne stvari, da su povrijeđena načela zakonitosti, utvrđivanja materijalne istine i razmjernosti i da je sud trebao uzeti u obzir i da tada prisutne uvjete Covida 19 koji su najviše pogodili turistički sektor i zbog kojih uvjeta nije mogla pronaći i druge klijente na tržištu. Stoga je predložila preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a, podredno, poništiti ju i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom i pravilnom osporenu presudu, koja je valjano i dostatno obrazložena. Sud prvog stupnja je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, iznoseći razloge rješavanje upravne stvari koji imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluka poreznih tijela, kojima je utvrđeno da je tužiteljica od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 163.839,71 kuna, a na koje su joj obračunati porez i prirez na dohodak te pripadajući doprinosi te joj je naloženo njihovo plaćanje sa zateznim kamatama u situaciji zakašnjenja. Osporena porezna rješenja su donijeta u postupku utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona prema članku 12.a Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20 ., u daljnjem tekstu: OPZ), o čemu je sastavljen Zapisnik Klasa: UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj: 513-07-17-07/2022-1 od 16. veljače 2022., protiv kojeg je porezna obveznica 16. veljače 2022. izjavila prigovor (u daljnjem tekstu: Zapisnik).

7. Pokazalo se i u žalbenom stadiju postupka spornim je li se primitci tužiteljice od Isplatitelja u 2020. imaju tretirati primitcima po osnovi nesamostalnog rada prema kriterijima kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka te, s tim u vezi, jesu li bili ispunjeni uvjeti da joj se obračuna manje obračunati porez i prirez na dohodak uz obvezne doprinose s osnova tih primitaka. Tužiteljica je osporila i metodologiju obračuna i visinu porezne osnovice u dijelu obveznih doprinosa.

8. Člankom 27.a stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20., u daljnjem tekstu: ZoPD) je propisano da za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada, dok prema stavku 2. toga članka obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. toga članka određuju se temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

8.1. Obilježja kriterija: - kontrola ponašanja obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, kroz upute, obuku ili druga sredstva, - financijska kontrola obuhvaća činjenice koje pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada te - odnos stranaka obuhvaća činjenice koje pokazuju vrstu odnosa među strankama (članak 27.a stavak 3. ZoPD-a).

8.2. Člankom 32.a stavkom 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19. i 1/20., u daljnjem tekstu: PoPD) je propisano da za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i toga pravilnika, dok je stavkom 4. toga članka propisano da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. toga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.

8.3. Prema odredbi članka 32.a stavka 7. PoPD-a za potrebe preispitivanja elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada prema člancima od 32.d do 32.i toga pravilnika isplatitelj primitka smatra se poslodavcem, a porezni obveznik izvršitelj posla posloprimcem.

8.4. Navedeni kriteriji prema kojima se određuju obilježja nesamostalnog rada razrađeni su u člancima 32.d do 32.i PoPD-a.

8.5. Polazeći od članka 32.a stavka 7. toga pravilnika, kriterij kontrola ponašanja obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva): 1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu, 2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao, 3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca, 5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla, 6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca, 7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla (članak 32.f PoPD-a).

8.6. Polazeći od članka 32.a stavka 7. toga pravilnika, kriterij financijske kontrole obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada: 1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca, 2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca, 3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla, 4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu, 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima (članak 32.g PoPD-a).

8.7. Polazeći od članka 32.a stavka 7. toga pravilnika, kriterij odnosa stranaka obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa: 1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu, 2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad), 3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu, 4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca, 5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica, 6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu (članak 32.h PoPD-a).

8.8. Člankom 7. stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17. i 98/19.) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, dok prema stavku 2. toga članka poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.

9. Nije sporno da je osnovna djelatnost tužiteljice djelatnost turističkog predstavnika, da je tužiteljica, pružatelj usluga 20. studenoga 2019. sa tvrtkom JayWay Travel inc iz SAD-a (u daljnjem tekstu: Isplatitelj) 20. studenog 2019. sklopila Ugovor o poslovnoj suradnji za samozaposlenog pružatelja usluga – turistički predstavnik na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: Ugovor), da je Isplatitelj vršio tužiteljici mjesečne isplate za obavljene usluge po računima koje je ona ispostavljala u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, da tužiteljica nije provodila marketinške aktivnosti i da nije imala vlastitu internetsku stranicu za oglašavanje, da ona nije imala vlastiti poslovni prostor, da je poslove obavljala od kuće i uz pomoć vlastitih sredstava za rad te da je ona u 2020. ostvarila 72,93% ostvarenih primitaka u 2020. u iznosu od 163.839,71 kuna (od ukupno ostvarenih 224.640,83 kuna) od Isplatitelja, koji je bio pretežiti, dominantni isplatitelj tužiteljice u nadziranom razdoblju.

9.1. Nije sporno niti da Isplatitelj u Republici Hrvatskoj nema registrirano predstavništvo, da je njegova osnovna djelatnost turistička agencija (tour operator) i da je na internetskoj stranici Isplatitelja u dijelu Upoznajte tim (Meet the team), Osoblje (Destination staft) oglašeno i ime tužiteljice DĆ kao domaćina i stručnjaka za Jadran i gradove Split i Trogir, s time da je navedeno i da će njegovo osoblje u destinaciji voditi brigu o gostima i biti im na raspolaganju.

9.2. Žaliteljica nije u osporila ni činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da je ona, kao obrtnica sklopila Ugovor na neodređeno vrijeme s Isplatiteljem, njezinim bivšim poslodavcem odmah nakon prestanka radnog odnosa kod Isplatitelja. Ona nije osporila ni da je riječ o pretežito približno sličnim mjesečno uplaćenim iznosima tijekom 2020.

10. Na temelju izloženih, u biti, nespornih činjenica te osobito uzimajući u obzir da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, da je Isplatitelj vršio isplate tužiteljici za obavljene usluge mjesečno, da je tužiteljica pružala usluge naručitelju, isplatitel ju u njegovo ime, da je tužiteljica primila 72,93% od ukupnih primitaka, a što potvrđuje financijsku ovisnost o istomu isplatitelju (jer ona ne nastupa samostalno na tržištu i ne traži posao već posluje bez rizika oslanjajući se na poslove koje izvršava za Isplatitelja) te da se, prema članku VII. Ugovora i sadržaju Upitnika Utvrđivanja obilježja kriterija nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona za 2020. (ili skraćeno: Upitnik) ugovor mogao raskinuti bez materijalnih i financijskih posljedica, sud je zaključio da je riječ o nesamostalnom radu. Sud je tako zaključio uzimajući u obzir i to da je tužiteljica, kao obrtnica sklopila Ugovor na neodređeno vrijeme s bivšim poslodavcem odmah nakon prestanka radnog odnosa kod Isplatitelja.

11. U izloženim činjenicama, a s obzirom na sadržaj Zapisnika i njegovih priloga, kojoj ispravi sud vjeruje kao objektivnom i vjerodostojnom dokazu, jer je riječ o javnoj ispravi koju tužiteljica u ključnim elementima nije (konkretno) osporila predloživši izvođenje prikladnih dokaza radi utvrđenja suprotnoga i jer je njegov sadržaj dostatno suglasan sadržaju Upitnika, Sud, sagledavajući cjelovito odnos isplatitelja primitka i porezne obveznice, izvršitelja posla prihvaća pravilno i potpuno utvrđenim da je u konkretnom predmetu riječ o nesamostalnom radu u odnosu tužiteljice, posloprimca i isplatitelja primitaka, poslodavca po kriterijima kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka iz članka 32.d do 32.i PoPD-a.

12. Sud ocjenjuje da je zakonito i pravilno postupilo porezno tijelo, kada je konkretne primitke tretiralo primitcima s osnova nesamostalnog rada te utvrdilo i obračunalo tužiteljici porez na dohodak uz obvezne doprinose, jer je ona u nadziranom poreznom razdoblju korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvari la primitke koji imaju obilježje nesamostalnog rada u iznosu od 163.839,71 kuna. Pravilno je zaključio sud da ako poslodavac za posao koji ima obilježje nesamostalnog rada ugovara i isplaćuje naknadu ne kao plaću, nego kroz porezno pogodnije oblike, odnosno vrste dohodaka oporezive nižim poreznim stopama, koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona. Pravilan je i zaključak suda da porezna tijela imaju dosta široku diskreciju pri ocjenjivanju ispunjenja elemenata nesamostalnog rada.

13. Valja istaknuti i da se za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada mora sagledavati cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika, izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i toga pravilnika (članak 32.a stavak 3. PoPD-a) te da, pri utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. toga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni u skladu s člankom 32.a stavkom 4. PoPD-a.

14. Nije počinjena ijedna bitna povreda upravnog spora, s obzirom na to da je prvostupanjski sud iscrpno ocijenio izvedene dokaze i analizirao sadržaj izvedenih dokaza i rezultate dokaznog postupka te razumno i dostatno odgovorio na sve tužbene prigovore, iznijevši i razloge zbog čega je odbio izvesti dokaz čitanjem spisa predmeta poreznog tijela vezano za drugog poreznog obveznika. S tim u vezi valja navesti i da je u konkretnom predmetu riječ poglavito o činjeničnom prijeporu i razmatranju specifičnog odnosa izvršitelja posla i isplatitelja, gdje je nužno osobito uzeti u obzir posebnosti svakoga pojedinog porezno-pravnog odnosa.

15. Vezano za osporavanje obveze doprinosa, valja istaknuti da je utvrđivanje poreza i doprinosa kod obilježja nesamostalnog rada propisano odredbama članka 32.j i 32.k PoPD-a, da je tim odredbama propisano da će se isplaćeni iznos primitaka smatrati i primitkom po osnovi radnog odnosa s uključenim doprinosima na plaću, da će se dohotkom od nesamostalnog rada smatrati i primitak iz članka 32.k stavka 1. PoPD-a, da će se pri obračunu poreza na dohodak od nesamostalnog rada priznati osobni odbitak poreznog obveznika i da postojeće eventualne obveze uplata određenih paušalnih poreza ili doprinosa koji proizlaze iz statusa poreznog obveznika ne umanjuje utvrđene obveze prema tom članku (članak 32.k stavak 4. PoPD-a).

16. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke.

17. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan