Pp-2081/2025-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Prekršajni odjel

Stjepana Radića 81

Šibenik

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Marini Belak, uz sudjelovanje zapisničara Danijele Anđelić, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČB , zastupan po branitelju Marku Fuštinu, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ( NN 41/77,55/89,05/90,47/90,29/94,114/22,47/23) , u daljnjem tekstu ZOPJRM-a, povodom optužnog prijedloga PU Šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik s Ispostavom Primošten , podnesenog pod posl.br.:211-07/25-5/15122 od 13.lipnja 2025., nakon održanog i dovršenog žurnog postupka 10.lipnja 2026., u odsutnosti stranaka i branitelja, javno i s bitnim razlozima,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č, rođen **.**.1964. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, bez mirovine, nezaposlen, povremeno zarađuje samo ljeti iznajmljivanjem apartmana u obiteljskoj kući u [adresa], oženjen, otac troje djece, neosuđivan po Potvrda Uprave za kazneno pravo i probaciju, Odjela za prekršajne evidencije, te Uvjerenje Odjela za kaznene evidencije sve od 3.lipnja 2026. ,

k r i v  j e

I.1. što je 21.rujna 2024. u 18:40 sati, u Brodarici, u dvorištu [adresa], narušavao javni red i mir na način da je iz prostora svoga dvorišta, ispuštao neartikulirane zvukove nalik na režanju psa, što je kroz otvoreni prozor čuo EB koji se nalazio u susjednoj kući na adresi [adresa], a potom je spustio hlače stražnjicom nagnut u smjeru Antunove zgrade , što je EB uočio, čime je iz dvorišta tj. fiktivnog javnog mjesta narušavao javni red i mir jer su se posljedice njegovog ponašanja reflektirale na neograničenom , otvorenom, javnom mjestu i bila izložena javnosti,

čime je narušavao javni red i mir i počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13.ZOPJRM- a.

II. Na temelju članka 13. ZOPJRM-a okrivljeniku se

i z r i č e

novčana kazna od 1.000,00( jednu tisuću) eura

II.1. Na temelju članka 40.Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljenik uhićen po PP Šibenik od 13. lipnja 2025.g. u 08:30 sati do istog dana u 11.00 sati, ima se uračunati u izrečenu novčanu kaznu.

II.2. Na temelju članka 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 30( trideset) dana po pravomoćnosti presude , u korist računa broj: 1001005-1863000160.

II.3. Ukoliko okrivljenik , sukladno odredbi članka 183. Prekršajnog zakona, u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (čl. 152. st. 3. PZ-a).

III. Na temelju članka 182.st.1.toč.1. Prekršajnog zakona okrivljenik se

o s l o b a đ a  o d  o p t u ž b e

III.1. što je 08. lipnja 2025. ,u 21:30 sati, u Brodarici, u dvorištu [adresa], kao fiktivno javno mjesto, narušavao javni red i mir galamom na način da je zviždao te proizvodio zvukove "vit-viju" "viju-vit", u vrijeme dok su se u vrtu , u njegovoj blizini ,nalazile dvije djevojčice VB rođ. 2016. i ŽB rođ.2014., a posljedice su nastupila na neograničenom , otvorenom, javnom mjestu s obzirom da je način i intenzitet izvršenja prekršaja bio takav da se posljedica reflektirala na javno mjesto i bila izložena javnosti,

čime da bi narušavao javni red i mir i počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13.ZOPJRM-a.

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka od 300,00 ( tristo) eura, u istom roku kao i novčanu kaznu, u korist računa br.:1001005-1863000160, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1. Policijska uprava Šibensko-kninska, PP Šibenik s Ispostavom Primošten, podnijela je optužni prijedlog pod uvodnim brojem protiv okrivljenog ČB, zastupan po branitelju Marku Fuštinu, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 13. ZOPJRM-a.

2. Okrivljeni ČB je ispitan na okolnosti optužbe u navodima svoje obrane je u cijelosti osporio počinjenje prekršaja. Vezano za inkriminirani događaj od 21. rujna 2024. godine u 18:40 sati u [adresa], odlučno poriče da je narušavao javni red i mir vikom i galamom, odnosno da bi iz prostora svog dvorišta ispuštao glasne neartikulirane zvukove nalik režanju psa i da stoga te zvukove oštećeni EB nije niti mogao čuti. Potvrđuje kao točnu činjenicu da se kuća imenovanog oštećenog nalazi neposredno uz njegovu obiteljsku kuću, na udaljenosti od oko 30 metara, te da prozor kuće oštećenog ima izravan vizualni pregled prema njegovu dvorištu. Nadalje, da u potpunosti negira navode da bi kritične prigode skinuo hlače te pokazivao stražnjicu nagnutu u smjeru kuće oštećenog ističući da su takve tvrdnje neistinite. Smatra da ga je oštećeni prijavio isključivo zbog narušenih dobrosusjedskih odnosa. Pojasnio je kako s oštećenim dulje vrijeme nije u dobrim odnosima jer je nadležnim tijelima prijavio njegove prijatelje, državljane Republike Slovenije, koji posjeduju nekretninu u blizini, zbog bespravne gradnje. U pogledu događaja od 8. lipnja 2025. godine, u 21:30 sati, kojim mu se stavlja na teret da je zviždao maloljetnim osobama, okrivljenik navodi kako je osoba starije životne dobi te da se prvotno nije mogao sjetiti je li zviždao no nakon detaljnijeg promišljanja da može reći da nije zviždao. Naglašava kako u inkriminirano vrijeme nije uočio niti vidio dvije djevojčice, iako mu je poznato da su VB i ŽB kćeri oštećenog. Ujedno ističe kako uopće ne posjeduje vještinu zviždanja niti zna na koji se način ta radnja izvodi.

Vezano za navodnu nedostupnost policijskim službenicima počevši od 21. rujna 2024. godine, izražava čuđenje takvim tvrdnjama s obzirom na to da ima uredno prijavljeno privremeno boravište u [adresa], kamo je nakon kritičnog događaja i otputovao, te stoga nije imao saznanja da se protiv njega pokreće bilo kakav postupak. Naknadno se u svom iskazu prisjetio da su ga dana 21. rujna 2024. godine ipak telefonski kontaktirali policijski službenici, obavijestivši ga o prijavi oštećenog EB no da mu tom prigodom nisu izrekli mjeru opreza zabrane napuštanja teritorija Republike Hrvatske niti su nakon obavljenog razgovora sastavili službeni zapisnik. Tijekom tog razgovora policijski službenik mu je prenio navode oštećenog da se u dvorištu skida i šeta nag, što ga je iznenadilo jer se nikada ne kreće nag unutar svog posjeda. Smatra da ga oštećeni u pravilu prijavljuje u razdobljima kada ima ugošćene klijente s obzirom na to da se bavi djelatnošću iznajmljivanja smještaja.

Branitelj okrivljenika u završnoj riječi ističe kako tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavljaju na teret optužnim prijedlogom. Ovo proizlazi prvenstveno iz iskaza danas saslušanog svjedoka UB koji ima itekako razloga neistinito iskazivati, isti nije kako je i sam kazao u dobrim odnosima sa okrivljenikom, jer ga je okrivljenik dva puta već prijavio za kaznena djela, a koji postupci su i dalje u tijeku. Iz obrane samog okrivljenika, kao i danas saslušanog svjedoka EB, proizlazi očito nesuglasje, a koje je usmjereno isključivo na to da se okrivljenika proglasi krivim. Okrivljenik je do sada i prekršajno i kazneno neosuđivana osoba, koja konstantno je izložena dugotrajnom psihičkom i fizičkom zlostavljanju, kao i prijetnjama od danas saslušanih svjedoka, a koje prijetnje su i prijavljene nadležnim institucijama te su u tijeku i postupci. no što svjedoci danas iskazuju je potpuno neživotno i nelogično, pa tako primjerice svjedok UB iskazuje da mu se u niti jednom okrivljenik nije obratio nije s njim nikada razgovarao, a po vlastitom priznanju, jedne prigode kada je očito nepozvan pristupio okrivljeniku s namjerom da zapoćme neku vrstu komunikacije, je okrivljenik upravo kao žrtva i u strahu upalio kameru kako bi taj razgovor snimio i sebe zaštitio od eventualnih daljnjih prijava, a kako je to već nebrojeno puta u prekršajnom postupku iskusio, a što je i razloga da je okrivljenik instalirao na svoju kuću šest video kamera koje pokrivaju čitav objekt i čitavo dvorište okrivljenika. Predlaže se okrivljenika osloboditi od prekršajne odgovornosti.

3. U dokaznom postupku saslušan je oštećeni EB, svjedokinja ŠB, svjedokinja ĐB, svjedokinja BB, svjedok MB , pregledana je Potvrda Uprave za kazneno pravo i probaciju, Odjela za prekršajne evidencije, te Uvjerenje Odjela za kaznene evidencije sve od 3.lipnja 2026.

4. Oštećeni EB je svjedočio da je već duže vrijeme , otkako je 2016. kupio stan na [adresa], izložen lošem ponašanju ČB čija kuća se nalazi nasuprot zgrade u kojoj živi. Supruga i on da imaju četvero maloljetne djece, koja se boje ČB. Zapravo četvrto dijete ima 10 mjeseci pa ne može kazati da se i ono boji. ČB da često hoda nag po svom dvorištu , a to vide i djeca . Takvo ponašanje da je prijavio ODO-u u [adresa]. Njemu da su rekli da je kaznena prijava prihvaćena a on kao laik ne zna što to točno znači. Dakle, ne samo njegova obitelj već i svi susjedi da su izloženi maltretiranju od strane ČB,a to da traje godinama. Deset obitelji ima problem sa tim čovjekom. Dana 21. rujna 2024.g. u 18:40 sati da se nalazio u stanu u kupaoni, tuširao se i čuo glasne neartikulirane zvukove koje po njemu može ispuštati samo osoba koja ima mentalnih problema. Pogledao je kroz prozor koji gleda na dvorište ČB i vidio ČB kako spuštenih hlača stoji okrenut stražnjicom prema njegovoj zgradi. Te zvukove da su čuli njegova djeca , što ih je uplašilo, one da se boje ČB. Djeci da je dao smjernice da ne gledaju kuću ČB. Dakle, ČB da je glasno vičući ispuštao neartikulirane glasove i hodao nag po dvorištu, a prostor dvorišta da je vidljiv stanarima okolnih kuća kao i stanarima njegove zgrade. Osjećao se uznemireno, ne zna gdje je granica do koje će ići ponašanje ČB. Dodao je da je to mahnito ponašanje, ne zna da li je ČB u stanju uzeti nož i nekoga ozlijediti . Većina stanara se boji ČB. On da je dvorištu šetao nag najmanje pet minuta, a njegovo ponašanje da je nastrano i želi zaštiti djecu pa se stoga obratio ODO-u u [adresa].

Dana 08. lipnja 2025.g., u 21.30 sati, da se nalazio u kući i čuo kako ČB ispušta zvukove „vit viju,viju vit“, a u tim trenucima da su njegove kćeri VB i ŽB zalijevale vrt no nije ih vidio iako je znao da su u vrtu . U jednom trenutku da su uznemirene ušle u kuću i rekle mi da im se susjed ČB približio i zviždao im. Bile su uznemirene. Zviždanje da je čuo jer se nalazio na balkonu stana.

Upitan od braniteljice kolika je visina zida između njegove zgrade i kuće ČB odgovorio je od oko 1m i da je ČB u oba događaja bio u okviru svog dvorišta. Upitan od braniteljice da li je ikada čuo okrivljenika da zviždi odgovorio je da kontinuirano zadnjih deset godina čuje njegovo zviždanje i doživljava zvižduke u trenutku prilaska svom domu, ili kašljanje, hripanje, pljeskanje rukama.

5. Svjedokinja ŠB je svjedočila da ne zna što se dogodilo 21. rujna 2024.g. u 18:40 sati u [adresa]..Dakle da ništa nije vidjela niti čila. Ona da ne pamti datume. Kako ne pamti datume tako da ne zna što se dogodilo 8. lipnja 2025. Međutim, sjeća se jednog dana ovog ljeta, pred ljeto, da je čula da netko zviždi, znala je da to čini ČB, a kako se tada nalazila na svojoj terasi , s koje ima pogled na sve, da je vidjela ČB kako zviždi i dvije curice na udaljenosti od njega od oko 4 metra. Roditelji tih curica su EB i BB . Obzirom da svi imaju problema s ponašanjem ČB da je pomislila da je sada ponašanje usmjerio prema curicama. Zbog ponašanja ČB ogradila je svoju terasu da ne mora gledati u smjeru njegove kuće. Dodala je da kada prođe pored ČB da tada on proizvodi neartikulirane zvukove , ispušta zvukove kao da će podrignuti, sve je to strašno ponašanje. Ona da se boji ČB pa joj je neugodno svjedočiti pred sudom.

6. Svjedokinja BB je iskazala da stanuje u [adresa] , nasuprot zgrade u kojoj se nalazi njen stan da se nalazi kuća u kojoj živi ČB, koji dugi niz godina uznemirava njenu obitelj, kao i druge obitelji koje stanuju u okolnim zgradama. Suprug i ona da imaju četvero maloljetne djece koja osjećaju strah zbog ponašanja ČB, a to traje od 2016. Svi susjedi imaju isti problem . Njena djeca da se boje vraćati kući jer u pravilu ČB ispušta neartikulirane glasove . Dodala je da je bilo i prije prijava no da je stanje uvijek isto. Boji se ozbiljno nešto ne napravi ,odnosno naudi nekom od njih.

Dana 21. rujna 2024.g. ,u 18:40 sati, da je čula kako ČB ispušta glasne neartikulirane zvukove , ne može niti opisati koliko su oni strašni, nalik su zvukovima koje bi ispuštala ranjena životinja. Djeca se boje . Dakle, tada da se nalazila u svom stanu i čula te glasove . ČB je osoba koja inače šeta oko kuće no dana 21. rujna 2024.g. u 18:40 sati , dakle, baš toga dana da nije vidjela kako stoji spuštenih hlača stražnjicom nagnutom u smjeru njihove zgrade. Suprug EB da joj je to rekao.

Vezano za događaj od 08. lipnja 2025.g., u 21:30 sati iskazala je da je čula kako je ČB zviždao i proizvodio zvukove „vit fiju i fiju vit“, i to za vrijeme kada su se u vrtu u njegovoj blizine nalazile njene kćeri ŽB r. 2014.g. i VB r. 2016,g, koje se inače boje ČB. U tim trenucima vidjela je da su se djevojčice nalazile na udaljenosti od ČB od oko 2 metra, nikog drugog to nije bilo. Takvim ponašanjem, a zbog inače lošeg ponašanja ČB, djevojčice da su se prestrašile i utrčale u kuću. Ne samo ona već i susjedi žele da im se pruži pravna zaštita da mogu živjeti svoje živote bez straha od jednog čovjeka, ČB, koji je miran u vrijeme ljetnih mjeseci kada se bavi iznajmljivanjem no kada turisti odu tada provocira, hoda nag po dvorištu, a kada prođu pored njegova dvorišta, ne samo ona već i drugi susjedi, on da podriguje, hračka, pljuca.

7. Svjedok UB je iskazao da njegovo prebivalište nije na mjestu događaja no u kompleksu, rekao bih spojenih stanova, da se nalazi stan njegove intimne partnerice ŠB. Dakle, u taj dio naselja da dolazi povremeno. Međutim, dana 21. rujna 2024.g. u 18:40 sati da se nalazio u [adresa] , ne zna broj, kada je čuo neartikulirane zvukove . Vidio je okrivljenika kako glasno ispušta te zvukove koji su mu se činili provokacijski

. Nije siguran da li su na mjestu događaja bila djeca. Nakon toga da je otišao u stan partnerice , nije obraćao pažnju što se dalje događalo. Dodao je da to nije prvi put da se okrivljenik tako ponaša. Svaki put kada bi došao i parkirao okrivljenik bi stajao na balkonu i baš njemu pljeskao, provocirao ga, zviždao. Okrivljenik da jednostavno traži problem , a on ne vidi razlog zašto se tako ponaša.

U zadnje vrijeme, unatrag šest mjeseci, okrivljenik da se smirio s tim da ga je dva puta lažno prijavio policiji zbog čega je preko noći morao ostati u postaji. Upitan od suca odgovorio je da barem četiri obitelji imaju problem vezan za ponašanje okrivljenika a problem ima i njegova partnerica ŠB, koja je isto uznemirena. On da nije prijatelj s EB već su poznanici iz susjedstva. Upitan od branitelja odgovorio je da nikada nije popričao s okrivljenikom zbog čega se tako ponaša. Upitan od branitelja da zašto nije pristupio okrivljeniku ukoliko je takvih ponašanja bilo na desetine odgovorio je da misli da ČB nije sposoban za takvu vrstu razgovora. Dodao je da je pokušao razgovarati s ČB no kada bi mu pristupio da ga je snimao malim laptopom. Upitan zašto ga je ugrožavalo snimanje odgovorio je da mu to ne izgleda ljudski niti imalo opuštajuće prije razgovora.

8. Sud je razmatrajući obranu okrivljenika, koju je cijenio u smislu odredbe članka 171.st.8.Prekršajnog zakona, te je stavljajući je u korelaciju sa iskazima , pouzdano utvrdio da je okrivljenik prekršajno odgovornim za učin prekršaja iz članka 13.ZOPJRM-a, opisanog po događaju od 21.rujna 2024., dok ga je za događaj od 8.lipnja 2025. oslobodio od optužbe, na temelju članka 182.st.1.toč.1. Prekršajnog zakona jer način na koji se okrivljenik teretio nije prekršaj.

9. Razmatrajući prekršajnu odgovornost okrivljenika u odnosu na događaj od 21.rujna 2024. u 18:40 sati sud je stavio u korelaciju obranu okrivljenika s iskazima saslušanih svjedoka EB, BB, ŠB i UB, i utvrdio da je obrana okrivljenika neuvjerljiva, kontradiktorna , motivirana samo željom za otklanjanjem krivnje.

9.1. Naime, sud je iskaz oštećenog EB cijenio vjerodostojnim, objektivnim jer je o inkriminiranim događajima iskazivao ustrajno, logično i bez unutrašnjih kontradiktornosti detaljno opisujući dinamiku samog događaja , točnu lokaciju, dinamiku kretanja okrivljenika te specifičnu vrstu neartikuliranih zvukova i zvižduka. Nasuprot tome, sud je obranu okrivljenika cijenio neuvjerljivom i danom samo s ciljem ekskulpacije svoje krivnje iz niže navedenih razloga.

9.2.Prvotno, okrivljenik inicijalno negira saznanja o pokretanju postupka i svoju nedostupnost policijskim službenicima, da bi u neposrednom nastavku iznošenja obrane potvrdio da su ga policijski službenici telefonski kontaktirali upravo na dan kritičnog događaja 21. rujna 2024. te ga upoznali sa sadržajem prijave, što upućuje na prilagođavanje obrane tijekom postupka.

9.3. Nadalje, okrivljenik je tijekom postupka iznio proturječne tvrdnje koje se međusobno isključuju. Prvotno je u svojoj obrani izričito naveo činjeničnu tvrdnju da kritične prigode nije zviždao, da bi potom branio se da uopće ne zna zviždati niti posjeduje tu motoričku vještinu niti zna kako se ta radnja tehnički izvodi , što je prema stajalištu suda u izravnoj suprotnosti s općim životnim iskustvom i uobičajenim ljudskim sposobnostima. Ocjenjujući obranu okrivljenika u dijelu u kojem navodi da uopće ne posjeduje motoričku vještinu zviždanja niti zna kako se ta radnja tehnički izvodi, sud je istu ocijenio u cijelosti neosnovanom, neživotnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, sud dokaze procjenjuje po slobodnom uvjerenju, ali pritom primjenjuje i pravila logike te općeg životnog iskustva. Sposobnost zviždanja predstavlja elementarnu ljudsku motoričku radnju koja se u populaciji usvaja spontano, kroz odrastanje i imitaciju okoline, te za njezino izvođenje nije potrebno nikakvo specifično stručno predznanje. Stoga je tvrdnja okrivljenika o nedostatku 'tehničkog znanja' o izvođenju te radnje pravno i logički neodrživa. Tijekom postupka okrivljenik nije imao nikakvih govornih poteškoća pa njegova tvrdnja da ne može izvesti radnju zviždanja u izravnoj je suprotnosti s uobičajenim ljudskim sposobnostima. Radi izloženog sud je odbacio takvu obranu cijeneći da je dana samo s ciljem ekskulpacije svoje krivnje.

10. Analizirajući i uspoređujući obranu okrivljenika s iskazom oštećenog EB , sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazivanju oštećenom , dok je obranu okrivljenika ocijenio nevjerodostojnom, proturječnom i usmjerenom isključivo na otklanjanje prekršajne odgovornosti. Iskaz oštećenog je dosljedan, logičan, i potkrijepljen vizualnim uočavanjem prostora u kojem se događaj dogodio , udaljenost od 30 metara, visina zida od 1 metra i izravan vizualni pregled, koje i sam okrivljenik potvrđuje kao točne. Okrivljenik je osporio da je ispuštao neartikulirane zvukove nalik režanju psa te da je skinuo hlače i pokazivao stražnjicu, navodeći da ga je oštećeni lažno prijavio zbog narušenih dobrosusjedskih odnosa motiviranih prijavom bespravne gradnje. Sud je ovakvu obranu odbacio kao neosnovanu, ocjenjujući da je usmjerena na otklanjanje prekršajne odgovornosti. Naime, oštećeni je detaljno i uvjerljivo opisao kritični događaj koji je uočio kroz prozor kupaonice pri čemu je naveo kako je okrivljenik hodao bez hlača u trajanju od najmanje pet minuta, kao i da ispuštanje neartikuliranih zvukova nisu izolirani incident, već dio višegodišnjeg maltretiranja od strane okrivljenika, kojem je izložena njegova obitelj i ostali susjedi.

11. U sklopu dokaznog postupka, a radi razjašnjenja proturječnosti između obrane okrivljenika i iskaza oštećenog EB , sud je izveo dokaznu radnju suočavanja na odlučne okolnosti inkriminiranog događaja od dana 21. rujna 2024. , u 18:40 sati. Suočenje je provedeno na okolnost da li je okrivljenik kritične prigode ispuštao glasne neartikulirane zvukove nalik režanju psa te da li je stajao spuštenih hlača, stražnjicom okrenut u pravcu Antunove zgrade, a koje ponašanje čini bitno obilježje bića djela koje mu se stavlja na teret. Provodeći ovu dokaznu radnju, sud je sukladno procesnim odredbama postavio okrivljenika i oštećenog neposredno jednog nasuprot drugome, licem u lice, omogućivši im izravnu verbalnu i vizualnu konfrontaciju. Cijeneći zapisnički konstatirane reakcije i neverbalno ponašanje sudionika, sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenog kao istinit i vjerodostojan, dok je obranu okrivljenika ocijenio kao neuvjerljivu, te protivnu već izvedenim dokazima. Naime, oštećeni je tijekom cijelog suočavanja zadržao potpuno miran stav, gledajući okrivljenika izravno i neprekidno u oči. Takvo manifestirano držanje reflektira visoki stupanj sigurnosti, uvjerljivosti i istinitosti u pogledu činjenica koje je iznosio. Okrivljenik je, nasuprot tome, od početka suočavanja pokazivao nervozu. Umjesto konfrontacije s oštećenim, okrivljenik je konstantno izbjegavao kontakt očima, gledajući u pod i pored oštećenog. Indikativno je da je okrivljenik, u trenutku očite svjesnosti o negativnom dojmu koji takvo ponašanje ostavlja na sud, iznio tvrdnju da cijelo vrijeme gleda oštećenog u oči. Sud je neposrednim promatranjem utvrdio i na Zapisnik konstatirao da okrivljenik i nadalje izbjegava pogled oštećenog. Tek pred sam kraj suočavanja okrivljenik je ostvario kontakt očima, ali uz vidnu uzrujanost. Takva dinamika ponašanja, od izbjegavanja pogleda do vidne uzrujanosti jasno ukazuje na nedostatak unutarnje sigurnosti.

U odnosu na riječi koje je okrivljenik uputio oštećenom : "Ne uznemiravam vas, neka dođu susjedi i kažu da ih uznemiravam", a nakon konstatacije suda da su susjedi u ovom postupku već saslušani i da su potvrdili navode o njegovu uznemiravanju, okrivljenik je dodao da se uvijek isti susjedi saslušavaju. Ovakvim odgovorom okrivljenik zapravo priznaje da svjedočanstva susjeda protiv njega postoje, što je kontradiktorno s prvotnom obranom da ga nitko od susjeda ne tereti. Međutim, valja istaći da okrivljenik nije predložio saslušanje svjedoka .

U odnosu na obraćanje okrivljenika prema oštećenom da ostavi njegovu djecu na miru tvrdeći da nad njima vrši teror, sud je imao u vidu da je sin okrivljenika saslušan na zapisnik dana 29. siječnja 2026. godine te da je tada izričito izjavio kako o samom događaju nema saznanja jer nije bio nazočan pri čemu nije spomenuo da je na bilo koji način uznemiravan od oštećenog. Suočen s tom činjenicom, okrivljenik je izjavio da mu sud nije dao da govori , što je sud i zapisnički konstatirao kao svjesno iznošenje neistine i napad na vjerodostojnost sudskog zapisnika.

U odnosu na obranu okrivljenika da na kući ima instalirano 6 video kamera s kojih se može skinuti snimka i vidjeti njegovo ponašanje, ali da konkretnu snimku nema jer ga je oštećeni prijavio čak 8 mjeseci nakon utuženog događaja, sud je imao u vidu iskaz oštećenog da je događaj od 21. rujna 2024. prijavio svega nekoliko dana nakon što se dogodio, i to Policijskoj postaji Šibenik, za što posjeduje i izravni materijalni dokaz u obliku elektroničke pošte (e- mail). Sud je uvidom u Službenu zabilježbu utvrdio da je oštećeni pristupio u prostoj PP Šibenik 9.listopada 2024 no da je tužitelj doista podnio optužni prijedlog 13.lipnja 2025 pa je iskaz oštećenog prihvatio istinitim i opravdanim njegovu izjavu da nema utjecaja na dinamiku i operativni rad policijskih službenika kada će oni pokrenuti postupak pred Sudom. Dakle, sud je obranu okrivljenika da ga je oštećeni prijavio osam mjeseci nakon utuženog događaja odbacio kao neosnovanu.

Nadalje, oštećeni je tijekom cijelog trajanja ove dokazne radnje ostao potpuno dosljedan, staložen i precizan u svom iskazu, koji iskaz je u bitnom istovjetan iskazima saslušanih svjedoka. Nasuprot tome, obrana okrivljenika se tijekom suočavanja pokazala neuvjerljivom što se očitovalo i kroz manifestaciju izrazite nelagode, nesigurnosti. Izbjegavanje kontakta očima i opisano ponašanje okrivljenika, promatrani u kontekstu analize vjerodostojnosti iskaza, koji predstavljaju obrambeni mehanizam osobe svjesne neistinitosti vlastitih navoda . Stoga ovaj Sud u cijelosti prihvaća rezultate suočavanja kao autentičan dokaz koji, u sinergiji s ostalim izvedenim personalnim dokazima, nesporno upućuje na krivnju okrivljenika za djelo koje mu se stavlja na teret.

Sud u ocjeni vjerodostojnosti obrane ističe postupanje okrivljenika u završnici izvođenja ovog dokaza kada je iznio neistinitu tvrdnju kako mu sud navodno nije dopustio očitovanje, odnosno da mu je uskraćeno pravo na iznošenje obrane. Budući da je sud navedeni postupak izričito i po stavkama zapisnički konstatirao ( Zapisnik od 3.lipnja 2026) , te zabilježio izjavu okrivljenika da nema pitanja za oštećenog, ovakvo ponašanje predstavlja nedopustiv napad na vjerodostojnost sudskog zapisnika kao javne isprave. Pravo okrivljenika na obranu i upotrebu svih obrambenih taktika zajamčeno je zakonom, međutim, ono prestaje tamo gdje započinje izravno i zlonamjerno obezvređivanje procesnog integriteta suda i tijeka same rasprave. Ovakav stupanj procesne drskosti i nekritičnosti nedvojbeno ukazuje na to da je okrivljenik spreman služiti se potpunim neistinama ne samo u pogledu inkriminiranih događaja, već i u pogledu radnji koje se pred njim poduzimaju na samoj glavnoj raspravi. Slijedom svega navedenog, sud je otklonio obranu okrivljenika kao neosnovanu i utvrdio da je iskaz oštećenog EB objektivan i istinit i na liniji svih saslušanih svjedoka , pa ga je prihvatio kao istinit .

12. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio i iskaz svjedoka MB i iskaz njegove partnerice, svjedokinje ŠB , jer su isti u bitnom u suglasju s iskazima ostalih svjedoka , oštećenog EB i njegove suprug BB. Naime, svjedok MB je potvrdio da se kritičnog dana, 21. rujna 2024. godine ,u 18:40 sati, nalazio na otvorenom prostoru, kod broja B kuće , te da je osobno i neposredno čuo okrivljenika kako glasno ispušta neartikulirane i izrazito provokacijske zvukove. Svjedok MB je također potvrdio dugogodišnji obrazac ponašanja okrivljenika kojim uznemirava i druge stanare okolnih kuća navodeći da okrivljenik redovito stoji na balkonu, cinično mu plješće, zviždi i provocira ga bez ikakvog razloga. Iz njegovog iskaza proizlazi da je pokušao razgovarati s okrivljenikom no ti pokušaji da su završavali tako da bi ga okrivljenik snimao malim laptopom, što svjedok s pravom opisuje kao neljudsko i uznemirujuće ponašanje koje onemogućuje bilo kakvu normalnu komunikaciju, što obrana nije osporavala već je samo upitan od branitelja zašto bi ga ugrožavalo to snimanje što indirektno potvrđuje iskaz ovog svjedoka. Sud je utvrdio da je iskaz svjedokinje ŠB , u čiji stan svjedok MB povremeno dolazi, na liniji iskaza svjedoka MB da najmanje četiri obitelji u susjedstvu trpe identičan teror što ukazuje na utvrđenje da je neosnovana obrana okrivljenika da se radi o „uroti” jedne obitelji protiv okrivljenika.

13. Nadalje, sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedokinje ŠB, ocjenjujući ga uvjerljivim i na liniji svjedočenja svih u postupku saslušanih svjedoka. Naime, svjedokinja ne pamti točne kalendarske datume, konkretno inkriminirane dane 21. rujna 2024. i 8. lipnja 2024. , no to ne umanjuje vjerodostojnost njezina iskaza. Prema ocjeni suda, sasvim je životno i uobičajeno da svjedoci događaje ne pamte po formalnim datumima, već po njihovu sadržaju, upečatljivosti i emocijama koje su ti događaji kod njih izazvali. Nasuprot tome, svjedokinja se jasno sjeća kritičnog događaja iz razdoblja „pred ljeto“. Njezin iskaz kako je odmah „znala da to čini okrivljenik“ jasno upućuje na zaključak da joj je takvo neprimjereno ponašanje okrivljenika od ranije dobro poznato. Kritične prigode svjedokinja se nalazila na svojoj terasi s koje ima otvoren pogled na okolinu, zbog čega je imala neposredna i jasna opažanja. Ona je izravno čula i uočila okrivljenika kako zviždi u neposrednoj blizini dviju djevojčica, koje su se nalazile na udaljenosti od oko 4 metra od njega. Njezino svjedočenje da je odmah pomislila kako je okrivljenik svoje neprimjereno ponašanje usmjerio upravo prema tim djevojčicama dodatno ukazuje na društvenu neprihvatljivost njegova postupanja, a koji je iskaz u suglasju sa svim iskazima saslušanih svjedoka , pa ga je sud i prihvatio istinit

. Nadalje, tvrdnja svjedokinje da je ogradila vlastitu terasu da ne mora gledati u smjeru kuće okrivljenika izravno ga tereti da uznemirava susjede, o čemu su svjedočili svi svjedoci.

14. Nadalje, sud je razmatrao iskaz svjedokinje BB vezano za inkriminirani događaj od 21. rujna 2024. , u 18:40 sati, koja je iskazala da je iz unutrašnjosti stana jasno čula navedene uznemirujuće krikove. Izričito je navela da kritične prigode nije osobno vizualno opazila okrivljenika kako stoji spuštenih hlača i stražnjicom nagnutom u smjeru njihove zgrade, već da joj je tu činjenicu prenio njezin suprug, oštećeni EB , koji je tom izravno svjedočio. Okolnost da svjedokinja razdvaja činjenice koje je sama neposredno opazila sluhom od onih o kojima ima posredna saznanja dokazuje da ona nije vođena namjerom lažnog terećenja okrivljenika pod svaku cijenu. Iskaz oštećenog EB, kao očevica ponašanja okrivljenika, u potpunosti je u suglasju sa svjedočenjem ove svjedokinje pa je sud njeno svjedočenje u cijelosti prihvatio kao istinito i okolnosno . Da je svjedokinja imala namjeru lažno i neosnovano teretiti okrivljenika s ciljem otežavanja njegove procesne pozicije, ona bi navedeni prizor opisala kao vlastito opažanje. Ovakvo razgraničenje između onoga što je sama čula i onoga što je saznala od treće osobe ,supruga, daje vjerodostojnost cijelom njezinom iskazu. Suviše je svjedočila da je okrivljenik tijekom ljetnih mjeseci, kada se bavi iznajmljivanjem smještaja, miran dok po odlasku turista započinje s namjernim provokacijama, hodanjem bez odjeće po dvorištu te ispuštanjem neartikuliranih glasova, podrigivanjem i pljuvanjem u trenutku prolaska susjeda.

Također, u odnosu na događaj od 8. lipnja 2025. godine, svjedokinja precizno i doslovno reproducira zvučne provokacije okrivljenika („vit fiju i fiju vit“) upućene njezinim maloljetnim kćerima koje su se u tom trenu nalazile u vrtu, na udaljenosti od svega 2 metra od okrivljenika, što upućuje na njenu dobru percepciju dinamike događaja.

Dakle, a kako je iskaz svjedokinje podudaran s iskazima ostalih svjedoka, sud joj je poklonio punu vjeru i odbacio obranu okrivljenika kao neosnovanu.

15. Dakle, sud je stavljajući u korelaciju iskaze svjedoka-oštećenog EB i svjedokinje BB te svjedocima ŠB i MB , iz istog stambenog kompleksa, utvrdio da su isti suglasni, životno uvjerljivi i detaljni jer se u svim bitnim detaljima zvukovi, datumi, sati, modus ponašanja, nadopunjuju, pa je utvrdio da nema dvojbe da je okrivljenik prekršajno odgovoran za narušavanje javnog reda i mira od 21.rujna 2024. pa je okrivljenika proglasio krivim za djelo koje mu se stavlja na teret.

16. Iako je sud u odnosu na događaj od 8.lipnja 2025. okrivljenika oslobodio od optužbe iz procesnih razloga no ipak je analizirao taj događaj radi ocjene obrane okrivljenika u njezinoj ukupnosti, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza.

Dakle, vezano za događaj od 8.lipnja 2025. okrivljenik se branio da je čovjek starije dobi i da ne zna je li zviždao, da bi odmah nakon toga kategorički ustvrdio da nije zviždao, a potom zaključio da ne zna zviždati i ne zna kako se to radi, koju je obranu sud cijenio kao kontradiktornu. Naime od obrane okrivljenika da nije zviždao do tvrdnje da ne zna kako se to radi jasno se ukazuje da okrivljenik prilagođava obranu radi osiguranja boljeg položaja u postupku. Nasuprot izložene obrane oštećeni EB jasno navodi da je s balkona čuo specifično zviždanje "vit viju, viju vit" kada su njegove kćeri zalijevale vrt, znao je da su u vrtu, pri čemu je postavio granice svog opažanja navodeći da nije vidio kćeri ,što svjedoči da je o činjenicama iskazivao onako kako ih je percipirao. Suviše toga svjedokinja ŠB je s potpuno treće pozicije , sa svoje terase, neposredno vidjela i čula okrivljenika kako zviždi u smjeru djevojčica na udaljenosti od 4 metra .

Na liniji izloženog je i iskaz svjedokinje BB da je povodom događaja od 8. lipnja 2025. godine u 21:30 sati, osobno vidjela i čula okrivljenika kako s udaljenosti od svega dva metra zviždi i proizvodi zvukove „vit fiju i fiju vit” izravno prema njezinim maloljetnim kćerima , uslijed čega su prestrašene djevojčice utrčale u kuću. Suviše toga iskaz ove svjedokinje je u suglasju s iskazom ŠB, svjedoka UB te s iskazom oštećenog EB pa je sud utvrdio da je o okolnostima utuženog događaja iskazivala onako kako ih je percipirala. Iskazi ovih svjedoka upućuju na utvrđenje suda da je okrivljeniku inkriminirano vrijeme ipak zviždao pa je njegovu obranu otklonio da „ne zna zviždati”.

17. Vezanost za djelo stavljeno na teret okrivljeniku povodom događaja od 8.lipnja 2025 sud je utvrdio da je u postupku dokazana čujnost zviždanja okrivljenika jer je oštećeni EB izričito posvjedočio da se u tom trenutku nalazio na balkonu i u kući te da je jasno i glasno čuo specifičan zvuk zviždanja "vit viju, viju vit". Svjedokinja ŠB je sa svoje terase ne samo čula zviždanje, već je i neposredno vidjela okrivljenika kako tu radnju obavlja. Dakle,zviždanje okrivljenika je bilo čujno na tri različite lokacije u susjedstvu, ako se ima u vidu da su isto i djevojčice čule i potrčale kući.

Prema članku 13.ZOPJRM-a ne inkriminira se samo vika i galama, već i situacije kada se javni red i mir remeti "na drugi način" , a pod tim pojmom podrazumijevaju se sve one akustične ili vizualne radnje koje s obzirom na intenzitet, mjesto i vrijeme poduzimanja izlaze iz okvira društveno prihvatljivog ponašanja i kod građana izazivaju nemir, neraspoloženje ili uznemirenost .

18. U odnosu na činjenični supstrat optužnog prijedloga sud ističe da je u optužbi izostavljen opis jačine i intenziteta izvođenja zvuka zviždanja. Navodi se tek da je okrivljenik dana 8. lipnja 2025. , u 21:30 sati, u [adresa], iz prostora svoga dvorišta zviždao te proizvodio zvukove "vit-viju" i "viju-vit" u vrijeme dok su se u susjednom vrtu nalazile maloljetne kćeri oštećenog. Ističe se da zviždanje i artikulacija takvih zvukova u javnom prostoru predstavljaju neutralnu i samu po sebi zakonitu ljudsku radnju. Da bi takvo ponašanje preraslo u sferu prekršaja protiv javnog reda i mira optužni akt i izreka presude moraju sadržavati opis te radnje koji joj daje protupravni karakter ,npr. izrazito glasno, dugotrajno, stvarajući buku i galamu. Budući da je intenzitet zvuka u činjeničnom supstratu izostavljen sud ne može pretpostavljati da je radnja imala snagu prekršaja, jer obično usmjereno zviždanje na otvorenom prostoru nema obilježje javne buke. Da bi privatni prostor dvorište obiteljske kuće dobio svojstvo fiktivnog javnog mjesta, radnja poduzeta u njemu mora po svom intenzitetu probiti granicu privatnog posjeda i manifestirati se kao eksces na javnoj površini ili prema neodređenom krugu građana. Zvuk zvižduka "vit-viju" po svojim je fizikalnim svojstvima prostorno strogo ograničen i nema snagu poput vike, galame ili razglasa. Dakle, ako iz opisa radnje ne proizlazi da je zvuk po svom volumenu i agresivnosti bio sposoban prijeći granicu dvorišta i ući u javnu sferu, činjenični supstrat ne sadrži biće prekršaja. Sud ne smije pretpostavljati jačinu zvuka, ona mora biti eksplicitno opisana u optužnom aktu. Radnja počinitelja mora biti takva da je objektivno sposobna izazvati uznemirenje javnosti ili građana. U konkretnom postupku sud je utvrdio da je uznemirenost ovim činom nastupila isključivo kod djevojčica , članova njezine obitelji, s kojom se okrivljenik nalazi u zavadi, te kod svjedokinje GB i svjedoka UB. Dakle, činjenica da su se djevojčice prestrašile isključivo zbog loših susjedskih odnosa znači da je prestrašenost posljedica obiteljskog ili susjedskog konteksta. Dakle, uuznemirenost je nastala u odnosu na lokalizirani krug osoba. Sama radnja nije bila usmjerena prema neodređenom krugu osoba niti je na javnom mjestu izazvala uznemirenost građana. Na temelju izloženog sud drži da povodom događaja od 8.lipnja 2025. nije narušen mir i spokoj građana jer nema elementa javnosti pa je zbog manjkavosti optužbe , jer način na koji se tereti okrivljenika nije djelo, okrivljenika oslobodio od toga dijela optužbe, na temelju članka 182. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona.

19. Iako je sud za navedeni događaj donio odluku kojom je okrivljenika oslobodio od optužbe ipak je u naprijed izloženoj analizi utvrdio da je okrivljenik, protivno obrani , ipak zviždao. Polazeći od temeljnih pravila sudske ocjene dokaza i načela da se obrana okrivljenika mora promatrati kao jedinstvena cjelina, sud ističe da utvrđenje neistinitosti obrane u jednom njezinom dijelu dovodi u sumnju njezinu vjerodostojnost u cijelosti. Budući da je dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik ipak zviždao sud je utvrdio , a imajući u vidu iskaze svih svjedoka, da je cjelokupna obrana okrivljenika ,uključujući i njegovo osporavanje skidanja odjeće, nevjerodostojna i usmjerena isključivo na radi ekskulpacije svoje krivnje pa je istu odbacio.

20. U pogledu obrane okrivljenika kako se u oba inkriminirana događaja nalazio unutar prostora svog privatnog dvorišta, sud ističe kako ta činjenica ne otklanja njegovu prekršajnu odgovornost. Pravni pojam fiktivnog javnog mjesta obuhvaća ne samo prostor koji je bezuvjetno svakome dostupan poput ulice ili trga, već i prostor koji je po svojoj naravi privatan poput ograđenog dvorišta, balkona ili terase, ako je radnja počinjena na njemu dostupna opažanju pogledu ili sluhu trećih osoba koje se nalaze na javnom mjestu ili u okolnim stambenim objektima. Takav prostor u pravnoj teoriji i praksi predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto. Iz iskaza oštećenog EB i svjedokinje ŠB nedvojbeno proizlazi da je dvorište okrivljenika u potpunosti izloženo pogledima i sluhu stanara okolnih zgrada. Sam oštećeni je na izravno pitanje braniteljice precizirao da je visina zida između njegove zgrade i kuće okrivljenika tek oko jedan metar. Zid te visine ne predstavlja nikakvu vizualnu niti akustičnu barijeru. S obzirom na to da prozor kupaonice oštećenog, kao i terasa svjedokinje E , imaju izravan i neometan pogled u dvorište okrivljenika, sve radnje koje okrivljenik u tom dvorištu poduzima postaju javno vidljive i čujne. Prema tome, kada se okrivljenik okreće stražnjicom prema susjednoj zgradi i ispušta neartikulirane zvukove režanja, on to čini na mjestu gdje je morao i mogao biti svjestan da njegovo ponašanje narušava mir građana , a što je vidljivo i slučajnim prolaznicima, a i nesporno oštećenom. Slijedom navedenog, sud nalazi da privatni karakter dvorišta okrivljenika gubi svojstvo privatnosti onoga trenutka kada se u njemu manifestiraju ponašanja koja vrijeđaju moralne osjećaje građana, građansku disciplinu i javni red, a koja su zbog niskog pregradnog zida i blizine stambenih objekata , oko 30 metara udaljenosti prozora oštećenog izravno nametnuta opažanju susjeda.

Slijedom navedenog, okolnost što se okrivljenik fizički nalazio unutar granica svog posjeda ne ekskulpira ga od odgovornosti, budući da su posljedice njegova ponašanja nastupile na javnom mjestu, čime su u cijelosti ostvarena sva bitna zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. ZOPJRM-a.

21. Slijedom naprijed izložene analize sud je okrivljenika proglasio krivim za događaj od 21.rujna 2024. kada je narušavao javni red i mir te ga iz svih izloženih razloga proglasio krivim i kaznio po Zakonu.

22. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku sud je ne nalazeći posebno olakotnih niti posebno otegotnih okolnosti, a imajući u vidu način izvršenja djela, posebno da okrivljenik svojim ponašanjem izaziva negodovanje i ugrožava spokojstvo susjeda, a sam način počinjenja prekršaja karakterizira visoki stupanj bezobzirnosti, bizarnosti i nepoštovanja društvenih normi, pa mu je izrekao novčanu kaznu kao u izreci presude , koja je Zakonom zapriječena u rasponu od 300,00 eura do 2.000,00 eura ili kazna zatvora od 30 dana, smatrajući istu primjerenom težini počinjenog prekršaja držeći da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu specijalne prevencije prema samom okrivljeniku da ubuduće ne čini ovakve prekršaje, tako i u smislu generalne prevencije prema svim ostalim građanima u svrhu poštovanja javnog reda, mira i društvene discipline.

23. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim obavezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka od 300,00 eura . Rješenjem o određivanju troškova prekršajnog postupka (NN 18/13) propisan je opći okvir svote paušalnih troškova u rasponu od 13,27 eura kuna do 663,61 eura, a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti i trajanju postupka, pri čemu je sud imao u vidu da je okrivljenik svojim ponašanjem utjecao na duljinu i složenost postupka.

Šibenik, 10.lipnja 2026.

Sutkinja

Marina Belak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 8(osam)dana, računajući od dana primitka prijepisa iste.

Eventualna žalba nadležnom sudu podnosi se putem ovog suda u 2 ( dva ) primjerka, bez takse.

Dostaviti:

1.

okrivljeniku

2.

branitelju

3.

tužitelju

4.

u spis