REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2451/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja ADRIA OIL d.o.o., OIB 03004159051, Spinčići 38, Kastav, zastupanog po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika-protivnika osiguranja GRADIP TRGOVINA d.o.o., OIB 29319258904, Ilirska ulica 19, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Tamari Barišić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barišić i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-905/2022 od 10. travnja 2026., 10. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-905/2022 od 10. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određena je prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja, u visini od 3.388,54 eura sa zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka u iznosu od 439,27 eura sa zateznim kamatama, zabranom bankama kod kojih tuženik/protivnik osiguranja ima otvorene račune i oročena sredstva, da tuženiku/protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu tuženika/protivnika osiguranja isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Određeno je da će prethodna mjera trajati najdulje do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu te da tužitelj stječe založno pravo na zaplijenjenim sredstvima.

2. Pobijano rješenje prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), budući da je ocijenio iz navoda u prigovoru i isprava u spisu da postoji veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu.

3. Protiv rješenja kojim je određena prethodna mjera tuženik je izjavio žalbu. Iz same žalbe proizlazi da odluku o određivanju prethodne mjere osporava jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je osnovana tužiteljeva tražbina za isplatu iznosa radi čijeg osiguranja je određena prethodna mjera. U konkretnom slučaju, glavna rasprava je zaključena otprilike mjesec dana prije donošenja pobijanog rješenja, dok je osporeno rješenje o mjeri osiguranja doneseno tek 10. travnja 2026., dakle, nakon zaključenja glavne rasprave. Time je sud postupio izvan izričite zakonske ovlasti, budući da je zakonski rok za donošenje takve mjere prekluzivan i vezan uz fazu postupka koja je u trenutku donošenja rješenja već bila okončana. Predlaže ukinuti pobijano rješenje uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Prethodno se ističe da je u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud istoga dana kada je donio pobijano rješenje, donio i presudu poslovni broj Povrv-214/2020-117 od 7. studenog 2025. kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga poslovni broj Ovrv-472/2018 od 20. prosinca 2018. za isplatu iznosa od 3.720,00 EUR sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2018. i troškova ovršnog postupka u iznosu od 288,71 EUR sa zateznim kamatama od 7. studenog 2025. do isplate; te je za te iznose određena predmetna mjera osiguranja.

7. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a, u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

8. Iz te zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

9. Iz spisa proizlazi da se postupak vodio povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da je tužitelj pravodobno podnio takav prijedlog, te je prvostupanjski sud, na temelju rezultata dokaznog postupka nakon zaključenja glavne rasprave ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i o tome odlučio nepravomoćnom presudom.

10. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 501.a ZPP -a ocijenio tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere u smislu navedene zakonske odredbe osnovanim.

11. Dakle, da bi se ispunile pretpostavke za određivanje prethodne mjere prema prethodno citiranoj odredbi Zakona o parničnom postupku dovoljno je da je predlagatelj postojanje svoje tražbine učinio vjerojatnim, odnosno da je veća vjerojatnost da će on uspjeti u sporu, a ne tuženik. S obzirom na činjenice utvrđene u ovom postupku, predlagatelj osiguranja je prema shvaćanju ovog suda svoju tražbinu učinio vjerojatnom u dovoljnoj mjeri da bi ostvario zaštitu predviđenu odredbom čl. 501.a ZPP-a. Pri tome je neodlučno kada je sud donio prethodnu mjeru. Odlučno je da ju je predlagatelj predložio do zaključenja glavne rasprave.

12. Iz navedenog, s obzirom na dosadašnji tijek postupka, navoda tuženika iznesenih u prigovoru, te spisu priloženih isprava, kao i dosad provedenih dokaza, proizlazi da protivnik osiguranja nije dokazao da je veća vjerojatnost da će on uspjeti u sporu.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a žalbu odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi.

Zagreb, 10. lipnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Parać