REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-320/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Bakula Vugrinec, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Danijele Uzelac Ljubić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČCZ iz [adresa], Bd. Lacul Tei nr. 123 bl.4 sc.C ap.95, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Stečajna masa iza Morgan L&S d. o. o. u stečaju, Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB 57353649332, kojeg zastupa stečajni upravitelj Karlo Goričanec, radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 7.191,36 EUR, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-361/2025-8 od 11. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-361/2025-8 od 11. studenog 2025. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine tužiteljice ČCZ s prebivalištem u [adresa]. Lacul Tei nr. 123 bl.4 sc.C ap.95, OIB [osobni identifikacijski broj], kao stečajnog vjerovnika prema tuženiku Stečajna masa iza Morgan L&S d. o. o. u stečaju, Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB 57353649332, kao stečajnom dužniku u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-361/2025-8 i to u drugom nižem isplatnom redu u ukupnom iznosu od 7.158,57 EUR s osnove troškova stečajnog postupka.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-361/2025-8 od 11. studenog 2025. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine drugog nižeg isplatnog reda u iznosu od 32,79 EUR te sudi:

Utvrđuje se tražbina tužiteljice ČCZ s prebivalištem u [adresa]. Lacul Tei nr. 123 bl.4 sc.C ap.95, OIB [osobni identifikacijski broj], kao stečajnog vjerovnika prema tuženiku Stečajna masa iza Morgan L&S d. o. o. u stečaju, Zagreb, Avenija Marina Držića 4, OIB 57353649332, kao stečajnom dužniku u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-361/2025-8 i to u drugom nižem isplatnom redu u iznosu od 32,79 EUR s osnove troškova stečajnog postupka.

III. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine tužiteljice kao stečajnog vjerovnika prema tuženiku Stečajna masa iza Morgan L&S d. o. o. u stečaju i to u iznosu od 7.191,36 EUR kao tražbine nižeg isplatnog reda s osnove troškova stečajnog postupka. Sud obrazlaže da je nesporno kako je tužiteljica u stečajnom postupku koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem St-205/2023 prijavila tražbinu drugog nižeg isplatnog reda u ukopnom iznosu od 8.831,03 EUR i to s osnove kamate za prijavljenu i utvrđenu tražbinu drugog višeg isplatnog reda od 100,13 EUR, u iznosu od 14,67 EUR te tražbinu u iznosu od 8.816,36 EUR s osnove troškova nastalih za tužiteljicu sudjelovanjem u stečajnom postupku. Kako je rješenjem stečajnoga suda od 20. svibnja 2025. tužiteljici utvrđena tražbina drugog nižeg isplatnog reda u iznosu od 1.636,67 EUR koja se odnosi na zakonske zatezne kamate u iznosu od 14,67 EUR, dio odvjetničkih troškova u iznosu od 300,00 EUR uvećano za PDV te 1.250,00 EUR s osnove troška procjene poslovnih udjela, tražbina je u preostalom iznosu osporena te je tužiteljica u zakonskom roku podnijela tužbu radi utvrđenja osporene tražbine.

2. Sud smatra neosnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine nižeg isplatnog reda s osnove troškova zastupanja tužiteljice u stečajnom postupku pozivom na odredbu čl. 20. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; u daljnjem tekstu: SZ), kojom je odredbom kao kogentnom pravnom normom propisano da svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka, ako zakonom nije drugačije određeno. Sud ističe da bi vjerovnik imao eventualno pravo na naknadu troškova ako je vodio parnični postupak u korist stečajne mase, što ovdje nije slučaj, slijedom čega tužiteljica nema pravo na naknadu troškova.

3. Protiv presude je žalbu podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ukazuje na odredbu čl. 139. SZ-a kojom je propisano koje su to tražbine nižih isplatnih redova, a izrijekom su navedeni troškovi koji za pojedine vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u stečajnom postupku. Ističe da je u stečajnom postupku utvrđena tražbina nižeg isplatnog reda u iznosu od 300,00 EUR s osnove odvjetničkih troškova, što je i prvostupanjski sud utvrdio, slijedom čega je presuda kontradiktorna. Presuda nema nikakvih razloga o tome zbog čega sud ne priznaje trošak s osnove sudske pristojbe za prijavu tražbine nižih isplatnih redova u iznosu od 66,36 EUR. Žaliteljica smatra da su osnovani žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te da su povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka tužiteljici.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je dijelom osnovana, a dijelom nije osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 144/22; dalje: ZPP). Presudu je u pretežitom dijelu uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo potvrditi, a u neznatnom dijelu ju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti.

7. Žaliteljica neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede postupka, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, sud je dao razloge za svoju odluku u pretežitom dijelu te je presudu moguće ispitati, no razlozi su dijelom utemeljeni na pogrešnoj primjeni materijalnoga prava.

8. Nesporno je utvrđeno da su vjerovnici u predmetnom stečajnom postupku bili pozvani na prijavu tražbina nižih isplatnih redova i da je tužiteljica prijavila tražbinu nižih isplatnih redova u iznosu od 8.831,03 EUR, a da joj je od toga utvrđena tražbina u iznosu od 1.639,67 EUR, dok joj je osporena tražbina u utuženom iznosu.

9. Iz sadržaja tablice prijavljenih tražbina vjerovnika nižih isplatnih redova koju je sastavio stečajni upravitelj Karlo Goričanec, a prema kojoj su ispitane prijavljene tražbine nižih isplatnih redova, proizlazi da je stečajni upravitelj tužiteljici s osnove tražbina nižih isplatnih redova priznao tražbinu za obračunate zakonske zatezne kamate na iznos utvrđene tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 14,67 EUR te odvjetničke troškove u iznosu od 300,00 EUR uz odgovarajući porez na dodanu vrijednost koji iznosi 75,00 EUR, dakle iznos od 375,00 EUR te iznos od 1.250,00 EUR s osnove troška za plaćenu procjenu poslovnih udjela, koji je trošak snosila tužiteljica. Iz navedenog proizlazi da od prijavljenih tražbina tužiteljici nije priznata razlika do prijavljene tražbine s osnove zastupanja po odvjetniku u iznosu od 7.500,00 EUR, dakle iznos od 7.125,00 EUR te tražbina s osnove pristojbe na prijavu u iznosu od 66,36 EUR, što čini utuženi iznos od 7.191,36 EUR.

10. Prvostupanjski sud je ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava kada ocjenjuje da prijavljena tražbina s osnove zastupanja tužiteljice u stečajnom postupku ne spada u tražbine nižih isplatnih redova, s obzirom na odredbu čl. 20. SZ-a prema kojoj svaki vjerovnik u stečajnom postupku snosi svoje troškove postupka. Međutim, prvostupanjski sud zanemaruje odredbu čl. 139. st. 1. t. 2. SZ-a na koju se žaliteljica pravilno pozvala, a kojom je propisano što spada u tražbine nižih isplatnih redova pa tako i troškovi koji za pojedine vjerovnike nastaju njihovim sudjelovanjem u postupku. Da se pri ispitivanju tražbina s osnove nižih isplatnih redova i stečajni upravitelj rukovodio tom zakonskom odredbom proizlazi iz činjenice da je za sve zatražene radnje tužiteljici utvrđena tražbina s osnove zastupanja po odvjetniku, ali, kao što to proizlazi i iz odgovora na tužbu kojeg je stečajni upravitelj dao u ovom postupku, prema visini utvrđene tražbine drugog višeg isplatnog reda koja je tužiteljici utvrđena u iznosu od 100,13 EUR. Dakle, iako tužiteljica osnovano zahtijeva utvrditi tražbinu nižeg isplatnog reda s osnove troškova koje je imala u stečajnom postupku pa tako i zastupanjem po odvjetniku za navedene radnje koje nisu sporne, tužiteljica neosnovano zahtijeva trošak s osnove zastupanja u utuženom iznosu od 7.125,00 EUR, jer joj taj trošak ne pripada u utuženoj visini već u iznosu koji joj je utvrđen rješenjem o utvrđenim tražbinama nižih isplatnih redova. Naime, primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) i to primjenom Tbr. 14. t. 2. proizlazi da za sastavljanje prijave potraživanja odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. t. 1., dok prema Tbr. 14. za zastupanje na ročištima odvjetniku pripada u stečajnom postupku nagrada u smislu Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. Tarife, prema kojem je nagrada koja pripada odvjetniku vezana uz vrijednost predmeta spora. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljici utvrđena tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 100,13 EUR, to za pojedinu radnju tužiteljici pripada nagrada za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 25 bodova, odnosno iznos od 50,00 EUR, kao što je to priznao stečajni upravitelj, uz porez na dodanu vrijednost, dakle ukupno iznos od 375,00 EUR.

11. Dakle, i pravilnom primjenom materijalnoga prava valjalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu za utvrđenje tražbine s osnove zastupanja po odvjetniku.

12. Žaliteljica s pravom ukazuje na to da presuda nema razloga o tome zbog čega nije utvrđena tražbina nižeg isplatnog reda s osnove pristojbe za prijavu tražbine nižih isplatnih redova, jer to nesumnjivo spada u trošak kojeg je žaliteljica imala zbog sudjelovanja u stečajnom postupku. Međutim, tužiteljici ne pripada tražbina s osnove pristojbe u iznosu od 66,36 EUR jer je tužiteljica osnovano prijavila tražbinu nižih isplatih redova do visine od 1.639,67 EUR i to s osnove obračunatih kamata iznos od 14,67 EUR, osnove odvjetničkog troška iznos od 375,00 EUR te s osnove plaćene procjene poslovnog udjela iznos od 1.250,00 EUR. Kako se prema osnovano prijavljenoj tražbini nižih isplatnih redova u iznosu od 1.639,67 EUR, primjenom Tarife sudskih pristojbi za predmetnu prijavu ima platiti pristojba sukladno Tar. br. 23. t. 2. u iznosu od 2% od vrijednosti tražbine, to je osnovana tražbina drugog nižeg isplatnog reda s osnove troška pristojbe za prijavu tražbine u iznosu od 32,79 EUR.

13. S obzirom na navedeno presudu je valjalo potvrditi kao u točci I. izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, dok ju je dijelom valjalo preinačiti primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točci II. izreke.

14. Kako je žaliteljica uspjela sa žalbom u zaista neznatnom dijelu, nije joj dosuđen trošak žalbenog postupka. Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke.

Zagreb, 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Bakula Vugrinec