REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2458/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ružice Omazić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja te Danijele Uzelac Ljubić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroslavonija Osijek, OIB: 46830600751, Osijek, Šetalište kardinala Franje Šepera 1a, radi isplate iznosa od 10.993,43 EUR / 82.830,01 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-72/2023-40 od 7. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana, i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-72/2023-40 od 7. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poslovni broj P-72/2023-40 od 7. lipnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 10.993,43 EUR uvećano za zatezne kamate (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 533,98 EUR (točka II. izreke).
2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08; 125/11, 78 /15; dalje: ZOO), ocijenivši da tužitelju ne pripada pravo na regresnu isplatu utuženog iznosa, jer je osnovan tuženikov prigovor zastare primjenom odredbe čl. 230. ZOO -a. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25).
3. Tužitelj je protiv te presude podnio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga. U bitnom je naveo da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 230. ZOO-a umjesto odredbe čl. 225. ZOO-a koju je trebalo primijeniti u ovom konkretnom slučaju te je zbog pogrešne primjene materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja neosnovano odbijen. U konkretnom slučaju nije došlo do zastare potraživanja i zbog činjenice što od trenutka isplate štete do trenutka podnošenja tužbe nije protekao čak niti rok od tri godine, a sve imajući u vidu činjenicu da je šteta plaćena 21. travnja 2016. što je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj dokazao tijekom postupka jer navedeno proizlazi iz dokaza priloženih uz tužbu (šteta plaćena putem kompenzacije). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti te da istoga obveže na plaćanje parničnih troškova tužitelju, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na donošenje nove zakonite odluke.
4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na osnovi odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. , 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
7. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.
8. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za regresnu isplatu iznosa od 10.993,43 EUR / 82.830,00 kn, koju je tužitelj platio svojem osiguraniku PP Orahovica na ime štete na strojevima.
9. Među strankama nije sporno da je 11. listopada 2015. došlo do prenapona izazvanog kvarom dalekovoda te je došlo do kvara na strojevima društva PP Orahovica. Nadalje, utvrđeno je i da je društvo PP Orahovica imalo ugovorenu policu osiguranja loma stroja broj 078020004084 kod tužitelja, te da je tužitelj po provedenom uviđaju i nakon utvrđivanja osnovanosti i visine, predmetnu osigurninu koju je trebao isplatiti svome osiguraniku prebio sa svojim potraživanjem prema istom osiguraniku u iznosu utvrđene štete u iznosu od 82.830,00 kn.
10. U žalbenoj fazi postupka ostalo je sporno pitanje zastare tužiteljeva potraživanja.
11. Odredbom čl. 234. st. 6. ZOO-a je propisano da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a je određeno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok zastare).
12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja na temelju odredbe čl. 963. st. 1. u vezi s čl. 234. st. 6. i čl. 230. st. 1. ZOO-a. Naime, u konkretnom slučaju radi se o subrogaciji iz čl. 963. st. 1. ZOO-a u kojem slučaju u smislu odredbe čl. 234. st. 6. ZOO-a zastarijevanje potraživanja koje pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastarijevanje potraživanja osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Dakle, kod slučaja subrogacije osiguravatelj u cijelosti stupa u pravni položaj oštećenika, te potraživanje naknade štete zastarijeva u istim rokovima kao i prema samom oštećeniku.
13. Neodlučno je tužiteljevo pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1763/12, Rev 1409/17, kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-6431/2014 iz razloga što je nakon tih odluka Vrhovni sud Republike Hrvatske na to pitanje odgovorio u svojoj odluci poslovni broj Rev-653/2024-2 od 21. studenog 2024.
13.1. Iz navedene odluke proizlazi da kada se radi o potraživanju naknade štete od osobe odgovorne za štetni događaj i nastale štetne posljedice - tuženika i zakonskoj subrogaciji gdje osiguratelj stupa u prava osiguranika, ima primijeniti odredba čl. 230. st. 1. ZOO-a i trogodišnji zastarni rok; dok je za ocjenu osnovanosti prigovora zastare prema odredbi čl. 230. st. 1. i čl. 234. st. 6. ZOO -a relevantno saznanje oštećenika odnosno osiguranika, za štetu i počinitelja (u tom smislu i Rev 2161/2011-2 od 13. listopada 2015., Rev 955/2022-2 od 22. studenoga 2022.).
14. Slijedom navedenog, za ocjenu zastare mjerodavan je trenutak u kojem je oštećenik - osiguranik tužitelja doznao za štetu (opseg i visinu) i štetnika, a to je prema utvrđenju suda u konkretnom slučaju trenutak kada je procjenitelj tužitelja sastavio pisano izvješće o šteti odnosno, 9. studenog 2015. pa je tako do dana podnošenja tužbe 17. travnja 2019. već protekao trogodišnji rok zastare.
15. Pravilna je i zakonita i odluka o troškovima postupka te je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
16. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.
Zagreb, 10. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ružica Omazić
