Poslovni broj: Usž-374/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Toni Primorac, OIB: 22920810231, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, OIB: 88362248492, Zagreb, Ksaver 200, radi šutnje uprave - prigovora – iniciranja pokretanja postupka po službenoj dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1832/2025-5 od 2. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice CI iz [adresa] i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1832/2025-5 od 2. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1832/2025-5 od 2. prosinca 2025. tužba tužiteljice je odbačena (točka I. izreke rješenja) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke rješenja).
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud potpuno nezakonito preispitivao zakonitost rješenja o odbijanju prigovora koje rješenje je bilo izvršno u trenutku donošenja pobijanog rješenja o odbacivanju tužbe. Naime, riječ je o odluci koja svojom izvršnošću stvara učinke kako u odnosu na stranke tako i u odnosu na sve treće pa je potpuno nelogično i nezakonito da sud zauzima stav o nepravilnosti odluke koja se kao takva više ne može pobijati nit i je predmetom pobijanja. Tuženik je rješenjem odlučio o prigovoru tužiteljice tek 28. listopada 2025., dakle gotovo dva mjeseca nakon podnošenja prigovora i preko mjesec dana nakon podnošenja tužbe, a koje rješenje je dostavom punomoćniku tužiteljice dana 31. listopada 2025. postalo izvršno. Prema tome, obzirom da je rješenje tuženika u vrijeme donošenja pobijanog rješenja prvostupanjskog suda već bilo izvršno, a tuženik je postupio po prigovoru tužiteljice nakon podnošenja tužbe radi šutnje uprave, jasno je da je prvostupanjski sud trebao donijeti rješenje kojim se obustavlja upravni spor te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora. U tom smislu upućuje na više rješenja Upravnog suda u Zagrebu donesenih tijekom 2025. Predlaže da ovaj Sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsko rješenje na način da obustavi upravni spor i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora, a podredno da predmetno rješenje ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tužiteljica je zatražila i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem u bitnom navodi da je prvostupanjski sud utvrdio da propuštanje donošenja rješenja o odbacivanju prigovora u situacijama kada uopće nije riječ o iniciranju pokretanja upravnog postupka po službenoj dužnosti ne dovodi do nastupa šutnje uprave koja bi bila utuživa u upravnom sporu. Stoga, kako prvostupanjski sud navodi, time što je tuženik kasnije odbio prigovor tužiteljice, umjesto odbacivanja prigovora nije došlo do supstancijalne povrede prava tužiteljice niti takva odluka tuženika čini razlog da tužba podnesena zbog šutnje uprave ne bude odbačena pri postojanju prethodno iznesenih razloga koji upućuju na potrebu odbacivanja tužbe. Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim osporeno prvostupanjsko rješenje.
6. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu zbog šutnje uprave, tj. zbog propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o prigovoru tužiteljice izjavljenom zbog toga što tužiteljica nije primila odgovor na svoju prijavu, kojom je od tuženika zatražila pokretanje postupka po službenoj dužnosti nadzora nad radom i zakonitosti postupanja Hrvatske komore fizioterapeuta, pozivajući se pri tome na odredbu članka 42. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.).
7. Prema odredbi članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
8. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je stajalište prvostupanjskog suda izraženo u prvostupanjskom rješenju da propuštanje donošenja rješenja o odbacivanju prigovora u situacijama kada uopće nije riječ o iniciranju pokretanja upravnog postupka po službenoj dužnosti ne dovodi do nastupa šutnje uprave koja bi bila utuživa u upravnom sporu. Prvostupanjski sud pravilno upućuje i na odredbu članka 42. Zakona o općem upravnom postupku koja se odnosi isključivo na pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti i te odredbe nisu mjerodavne u odnosu na pokretanje drugih vrsta postupaka po službenoj dužnosti, niti u odnosu na druge inicijative, predstavke i sl. koje stranke upućuju javnopravnim tijelima.
9. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud žalbene navode tužiteljice smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
10. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužiteljice jer je ista podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora pa je stoga tužba odbačena na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima kao nedopuštena, pri čemu je prvostupanjski sud za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.
11. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke).
12. S obzirom na to da je tužba tužiteljice odbačena, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, sukladno članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
