Poslovni broj: Usž-2140/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, protiv tuženika Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, radi poreza na korištenje javne površine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2142/2025-9 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2142/2025-9 od 19. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-07/25-0001/0007, URBROJ: 2181/1- 09/04-25-0002 od 10. lipnja 2025. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Makarske, Upravnog odjela za financije, proračun i naplatu potraživanja, KLASA: UP/I-41-23/24-01/140, URBROJ: 2181-6-04- 08-24-1 od 9. listopada 2024. kojim je tužitelju za 2024. godinu utvrđen porez na korištenje javne površine u iznosu od 2.654,45 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da nije obrazloženo na koji način je utvrđena obveza tužitelja na podmirenje poreza za korištenje javne površine, na koji način je utvrđeno da je riječ o javnoj površini i na koji način je utvrđeno da se na toj javnoj površini nalazi upravo telekomunikacijski kabinet. Smatra da je prvostupanjski sud trebao pokrenuti postupak ocjene zakonitosti Odluke o gradskim porezima Grada Makarske jer da je ista protivna Zakonu o lokalnim porezima, a sve s obzirom da sadrži nejasnu, općenitu i generičku definiciju javne površine te da se prema istoj porez za korištenje javne površine veže uz vrstu korisnika, odnosno specifičnu djelatnost, a ne uz objektivno korištenje. Naposljetku ističe da porez od 2.654,00 eura nije razmjeran stvarnoj koristi tužitelja. Stoga predlaže da Sud otkloni nedostatke i presudom sam riješi stvar uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4.

Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5.

Žalba nije osnovana.

6.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.

Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj na javnoj površini na području grada Makarske, u [adresa] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] K.O. [katastarska općina]) postavio elektronički telekomunikacijski ormarić, površine 0,60 m2.

8.

Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17. i 114/22. dalje: ZLP) propisano je da porez na korištenje javnih površina plaćaju pravne i fizičke osobe koje koriste javne površine. Stavkom 2. istog članka ZLP-a propisano je da porez iz stavka 1. ovoga članka plaća se u visini, na način i pod uvjetima koje propiše predstavničko tijelo jedin ice lokalne samouprave svojom odlukom.

9.

Odredbom članka 15. stavka 3. Odluke o gradskim porezima Grada Makarske („Glasnik Grada Makarske“, broj: 26/23. – dalje: Odluka) propisano je da se za korištenje javne površine za postavljanje elektroničkog telekomunikacijskog kabineta i sličnih elektroničkih naprava i uređaja porez plaća u iznosu od 2.654.00 eura po 1m2 godišnje.

10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj u biti ne osporava činjenicu da je u obvezi platiti predmetni porez za korištenje javne površine, već osporava opći akt, a što ne može biti predmetom ocjene osporavanja u subjektivnom upravnom sporu.

11. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

13. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić