Poslovni broj: Usž-1213/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja ĐURO ĐAKOVIĆ MONTAŽA d.o.o., Ulica 108. brigade ZNG 94, Slavonski Brod, OIB: 59126265572, kojeg zastupa Bojan Šupuković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o., Maksimirska cesta 103, Zagreb, OIB: 83950054577, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb i Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Katančićeva 5, radi postupanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1090/2024-4 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1090/2024-4 od 26. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Osijeku odbačena je tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.)
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da nije postojala osnova za razdvajanje predmeta. Tužitelj ukazuje na nezakonito postupanje Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske koje je u upravnom postupku o pravima i obvezama tužitelja odlučilo informacijom od 31. svibnja 2024. koja ne predstavlja rješenje u propisanom obliku i s propisanim sadržajem. Ističe da je Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske dostavio Poreznoj upravi obavijest kojom konstatira da tužitelj ima pravo na povrat sredstava ostvarenih korištenjem poreznih povlastica u ukupnom iznosu od 731.427,80 eura. Nadalje, ukazuje da je putem 3. srpnja 2024. preuzeo opomenu Porezne uprave u kojoj se navodi da postoji nepodmiren dug ukupnom iznosu 732.312,11 eura. Smatra da iz navedene opomene ne proizlazi osnova utvrđenog duga odnosno njegov pravni i činjenični temelj niti obrazloženje utvrđene visine poreznog duga u pogledu glavnice i kamata, a navedena opomena ne predstavlja porezni akt kako je uređen odredbama članka 57. Općeg poreznog zakona. Zaključuje da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske-Porezna uprava postupajući protivno osnovnim načelima poreznog postupa izvršilo jednostrani prijeboj sredstava više uplaćenog PDV-a s dospjelim neplaćenim dugom koje je ručno zavelo u svojim poslovnim knjigama, a zatim i preknjižilo na uplatni račun 1651 porez na dobit na temelju obavijesti Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske bez pravilno i zakonito provedenog poreznog postupka. Tužitelj ističe da je tužbom zahtijevao donošenje rješenja te da se Poreznoj upravi naloži izvršiti isplatu odnosno povrat iznosa koje je vršeći jednostrani prijeboj nezakonito preknjižio na uplatni račun 1651 porez na dobit. Smatra da je sud na temelju odredbe članka 42. Zakona o upravnim sporovima bio dužan pozvati tužitelja na ispravak tužbe ako je smatrao da je tužba neuredna. Zaključuje da se u konkretnom slučaju suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda radi o zahtjevima koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi i o povezanom nezakonitom postupanju Ministarstva gospodarstva i Ministarstva financija Republike Hrvatske. Ukazuje da je podnio zahtjev za isplatu iznosa više uplaćenog PDV-a u upravnom postupku te navodi da je uz tužbu priložio dokument o zahtjevu za povrat pa stoga zaključuje da je nepravilno utvrđenje suda da bi zbog nepodnošenja zahtjeva u upravnom postupku bila isključena upravno-sudska zaštita. Predlaže da Sud usvoji žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te predlaže spajanje predmeta Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us l-1090/2024 s predmetom istog suda poslovnog broja: Us l-1081/2024 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.
Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tužitelj 16. kolovoza 2024. podnio tužbu protiv Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske i Ministarstva financija Republike Hrvatske kojom traži da sud poništi akt- obavijest Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, klasa: 404-01/19-01/165, urbroj: 526-03-2-1-24-14 od 13. lipnja 2024. te traži i da sud naloži Ministarstvu gospodarstva Republike Hrvatske donošenje pojedinačne odluke u upravnoj stvari korištenja državne potpore. Uz to, tužitelj je predložio i donošenje rješenja kojim bi sud naložio Ministarstvu financije Republike Hrvatske isplatu iznosa više plaćenog PDV-a u ukupnom iznosu od 298.126,99 eura. Sud je u skladu s odredbama Sudskog poslovnika predmet razdvojio te je u ovom predmetu odlučivao samo o dijelu zahtjeva usmjerenom na Ministarstvo financija Republike Hrvatske.
7. Prema odredbi članka 21. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 152/24.) propisano je da porezni obveznik ili osoba koja je pretplatila porez ili od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na : 1. povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove, 2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.
8. Prvostupanjski je sud, polazeći od podataka u spisu predmeta osnovano zaključio da tužitelj ne tvrdi i ne dokazuje da je podnio zahtjev u upravnom postupku u smislu navedene odredbe Općeg poreznog zakona što isključuje upravno -sudsku zaštitu u skladu s člankom 46. stavkom 1. točkom 7. Zakona o upravnim sporovima. Naime, podnošenje zahtjeva za isplatu iznosa više plaćenog poreza predstavlja procesnu pretpostavku za ostvarivanje sudske zaštite u upravnom sporu budući da bez prethodnog vođenja odgovarajućeg upravnog postupka ne postoji upravni akt niti druga radnja javnopravnog tijela koja bi mogla biti predmet ocjene zakonitosti u upravnom sporu.
9. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
10. Imajući u vidu odredbu članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj se u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela, prvostupanjski sud je osnovano razdvojio predmet obzirom da je tužba podnesena protiv dva tuženika te sadržava dva različita zahtjeva koja se ne temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
