Poslovni broj: Usž-1706/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije, Varaždin, Franje Galinca bb, OIB: 01394815148, kojeg zastupa opunomoćenica Ana Petrić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Petrić i dr. d.o.o., u Varaždinu, Kolodvorska 13, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe EĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi zdravstveno-inspekcijskog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1514/2023-14 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1514/2023-14 od 7. ožujka 2025.
II. Poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/I-520-02/23-03/03, URBROJ: 534-09-1-1/2-23-1 od 24. veljače 2023. i predmet se vraća tom tijelu na ponovni postupak.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Oporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-520-02/23-03/03, URBROJ: 534-09-1-1/2- 23-1 od 24. veljače 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika naloženo je EĆ, stručnoj prvostupnici sestrinstva, dispečerici medicinske prijavno-dojavne jedinice Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije postupati sukladno standardnim operativnim postupcima, protokolima rada, algoritmima postupanja i edukacijskim programima koje donosi Hrvatski zavod za hitnu medicinu.
3. Protiv navedene presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi mu nije omogućeno izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama u ispitnom postupku te prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima kao niti sudjelovanje u izvođenju dokaza i upoznavanje s rezultatima izvođenja dokaza. U tom smislu ističe da nije upoznat sa sadržajem zaključka o imenovanju stručnjaka niti rezultatima izvođenja dokaza po tim stručnjacima. Također, ističe da mu je odbijen zahtjev za uvid u spis predmeta. Dodaje da niti zainteresiranoj osobi nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku jer joj prvostupanjsko rješenje, koje je imalo direktne implikacije na njezinu daljnju stegovnu ili čak kaznenu odgovornost, nije niti dostavljeno. Smatra da nije jasno koja je pitanja zainteresirana osoba propustila postaviti kako bi dobila bolji uvid u stanje pacijenta i koje odredbe Hrvatskog indeksa prijema hitnog poziva nije poštivala te da je sud zanemario sadržaj nalaza i mišljenja vještaka koji u istom navodi da su djelatnice tužitelja, obje prvostupnice sestrinstva poštovale standardizirani način rada prema Hrvatskom indeksu prijema hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu. Naposljetku ističe da je izrečena mjera koja uopće nije mogla biti izrečena prema zaposlenici tužitelja kao zdravstvenoj radnici. Smatra da se mjere propisane člankom 213. stavkom 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti mogu izreći isključivo nadziranom subjektu – zdravstvenoj ustanovi, osim ako nije izričito navedeno da se izriču prema konkretnom zdravstvenom radniku, kao primjerice mjere propisane točkama 9., 11., 12. i 13. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Osim toga, ističe da mjera postupanja sukladno standardnim operativnim postupcima, protokolima rada, algoritmima postupanja i edukacijskim programima koje donosi Hrvatski zavod za hitnu medicinu kao takva nije niti propisana i da naloženo postupanje i onako proizlazi iz propisa primjenjivih na djelatnike medicinsko prijavne-dojavne jedinice tužitelja. Predlaže da Sud poništi osporavanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da su u upravnom postupku sudjelovali za tužitelja tadašnji ravnatelj TĆ i zamjenica ravnatelja MĆ te djelatnice medicinsko prijavno-dojavne jedinice, ovdje zainteresirana osoba i BĆ. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu 5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen zdravstveno- inspekcijski nadzor, o čemu je sastavljen Zapisnik. Zapisnikom je konstatirano da je suprug pacijentice uputio dva hitna poziva tužitelju, pri čemu je drugi poziv zaprimila zainteresirana osoba. Suprug pacijentice u tom pozivu naveo je da pacijentica ima bolove, da joj je natečen gležanj, da je slaba i da ne može sama hodati čak niti uz pomoć štaka. Zainteresirana osoba savjetovala je pacijenticu da popije propisanu terapiju i zaključila da trenutno stanje ne zahtjeva izlazak tima hitne medicinske pomoći na teren te uputila pacijenticu na obiteljsku liječnicu. Sljedećeg dana pacijentica je prevezena sanitetskim prijevozom u Opću bolnicu Varaždin, gdje je ubrzo preminula.
8. Tuženik je utvrdio da je zainteresirana osoba prilikom prijma drugog hitnog poziva samo djelomično koristila Hrvatski indeks prijema hitnog poziva za medicinsko prijavno-dojavnu jedinicu odnosno da je propustila postaviti odgovarajuća pitanja koja bi omogućila dobivanje boljeg uvida u stanje pacijentice, što je posljedično dovelo do dodjele neodgovarajućeg najnižeg stupnja hitnosti poziva. Na temelju takvog utvrđenja tuženik je ocijenio da je postupanje zainteresirane osobe bilo u suprotnosti s člankom 8. stavcima 2. i 6. Pravilnika o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja hitne medicine, slijedom čega je ovdje osporavanim rješenjem naložio zainteresiranoj osobi postupati sukladno standardnim operativnim postupcima, protokolima rada, algoritmima postupanja i edukacijskim programima koje donosi Hrvatski zavod za hitnu medicinu.
9. Prvostupanjski sud ocijenio je da se nepravilnost u radu tužitelja odnosi na konkretno postupanje dispečerice medicinsko prijavno-dojavne jedinice tužitelja i da se stoga nepravilnost u radu tužitelja otklanja upravo na način da se dispečerici, ovdje zainteresiranoj osobi nalaže da nadalje postupa u skladu s pravilima struke.
10. Odredbom članka 213. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 100/18., 125/19., 133/20., 147/20., 136/21., 119/22. i 156/22. - dalje: ZZZ), propisano je da u obavljanju inspekcijskih poslova inspektor ima pravo i obvezu: 1. narediti uklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku
2. privremeno zabraniti obavljanje djelatnosti i/ili rad zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koja obavlja zdravstvenu djelatnost i privatnom zdravstvenom radniku do otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i nedostataka
3. zabraniti obavljanje djelatnosti i/ili rad zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i privatnom zdravstvenom radniku ako utvrđene nepravilnosti ne budu otklonjene u određenom roku
4. podnijeti prijedlog nadležnom tijelu za prestanak rada ili prestanak obavljanja pojedine djelatnosti ako ne ispunjava uvjete propisane zakonom i drugim propisima 5. zabraniti obavljanje djelatnosti i/ili rad zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i privatnom zdravstvenom radniku koji više ne ispunjava uvjete u pogledu prostora, radnika, medicinsko-tehničke opreme, druge opreme, uređaja i sustava kvalitete ili ako nije ishođena izmjena ili dopuna odobrenja iako je izvršena značajnija promjena
6. zabraniti obavljanje djelatnosti ili rad zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i privatnom zdravstvenom radniku ako se obavlja bez propisanog odobrenja
7. zabraniti rad protivno odredbi članka 193. stavaka 8. i 9. ovoga Zakona ako takav rad štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika
8. zabraniti provođenje mjera i radnji koje su protivne posebnom zakonu ili drugim propisima
9. zabraniti samostalan rad zdravstvenom radniku koji nema odobrenje za samostalan rad
10. zabraniti obavljanje djelatnosti i/ili rad zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost i privatnom zdravstvenom radniku koji ne osigurava kvalitetu i sadržaj zdravstvenih usluga
11. predložiti nadležnoj komori provođenje postupka radi utvrđenja potrebe dodatnoga stručnog usavršavanja zdravstvenog radnika odnosno potrebu ponavljanja provjere stručne osposobljenosti
12. zabraniti rad i predložiti nadležnoj komori oduzimanje odobrenja za samostalan rad zdravstvenom radniku
13. ustupiti predmet na postupanje nadležnoj komori u slučaju utvrđenog stručnog propusta zdravstvenog radnika ili povrede načela medicinske etike i deontologije 14. zabraniti raspodjelu i narediti povlačenje medicinskih pripravaka ljudskog podrijetla iz primjene ako ne ispunjavaju propisane uvjete
15. proglasiti medicinske pripravke ljudskog podrijetla neprikladnim za primjenu ako ne ispunjavaju uvjete kvalitete i sigurnosti te narediti njegovo uništenje 16. zabraniti rad nadziranom subjektu koji ne osigurava propisanu kvalitetu i sigurnost medicinskih pripravaka ljudskog podrijetla odnosno ne ispunjava uvjete za pripravu medicinskih pripravaka ljudskog podrijetla.
11. Ovaj Sud ne može prihvatiti pravno shvaćanje prvostupanjskog suda imajući u vidu prethodno citiranu odredbu članka 213. stavka 1. ZZZ-a kojom su taksativno propisane mjere koje se mogu izreći u obavljanju inspekcijskog nadzora. Prije svega, mjera izrečena u konkretnom slučaju nije jedna od taksativno propisanih mjerodavnom zakonskom odredbom. Čak i kada bi se prihvatilo da se izrečena mjera može podvesti pod mjeru propisanu točkom 1. stavka 1. članka 213. ZZZ-a, opisanu kao nalaganje uklanjanja utvrđenih nepravilnosti i nedostataka, prema ocjeni ovog Suda iz sadržaja navedene odredbe proizlazi da se samo određene mjere mogu izreći prema zdravstvenom radniku, dok se ostale mjere mogu izreći isključivo prema zdravstvenoj ustanovi pa s obzirom da je zakonodavac iscrpno odredio koje se mjere mogu izreći prema zdravstvenom radniku, a radi se o mjerama pod točkama 9., 11., 12. i 13., ovaj Sud ocjenjuje da mjera iz točke 1. stavka 1. članka 213. ZZZ-a nije mogla biti izrečena zainteresiranoj osobi, kao zdravstvenom radniku.
12. Slijedom navedenog, u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo vodit će računa o tome koje mjere mogu biti izrečene prema zdravstvenoj ustanovi, a koje prema zdravstvenom radniku i s obzirom na utvrđeno činjenično stanje ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za izricanje neke od njih.
13. S obzirom na sve navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
14. O troškovima upravnog spora, uključujući i o troškove žalbenog postupka, odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari razmjerno i ovisno o konačnom ishodu spora u skladu s odredbama članka 147. ZUS-a. To je u suglasju i s primjenjivim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj U-zpz- 21/2024 od 3. prosinca 2024., prema kojem nema mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, bilo u cijelosti ili djelomično.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
