Poslovni broj: Usž-1451/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1869/2023-8 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1869/2023-8 od 20. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/23-01/6, URBROJ: 513-04-23-2 od 30. lipnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/22-01/131, URBROJ: 513-07-08/22-1 od 13. listopada 2022.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/22-01/131, URBROJ: 513-07-08/22-1 od 13. listopada 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od drugog dohotka za 2017. i 2019. godinu.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je na nezakonit način procijenjena porezna osnovica, zbog čega mu je posljedično nezakonito utvrđena obveza poreza na dohodak. Ističe da nije prikazan niti obrazložen obračun poreznog tijela. Smatra nerazumljiv i nelogičnim da porezno tijelo za izgradnju koja je dovršena 2017. godine utvrđuje poreznu obvezu u 2019. godini i u tom smislu dodaje da nije ostvario dohodak kada je izvršio izgradnju zgrade, nego u onom trenutku kada je primio novac za izgradnju zgrade. Ističe da je porezno tijelo nezakonito postupilo kada je vršilo procjenu bez izlaska na očevid, a sud kada nije uzeo u obzir procjembeni elaborat niti prihvatio tužiteljev prijedlog za provođenjem vještačenja. Naposljetku dodaje da se u konkretnom slučaju radi o luksuznim nekretninama, čiji trošak gradnje i opremanja je daleko veći od etalonske cijene građenja. Na opisani način smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Predlaže stoga da Sud preinači osporavanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da osporavanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor u kojem je utvrđeno da je tužitelj u 2017. i 2019. godini ostvario primitke na temelju Ugovora o nalogu od 16. siječnja 2016. i Ugovora o nalogu od 26. listopada 2016. na temelju kojih je kao nalogoprimac preuzeo obvezu izgraditi dvije nekretnine, a za što mu je isplaćen ukupni iznos od 655.000,00 eura, koji se utvrđuje kao drugi dohodak. Porezna osnovica utvrđena je kao razlika navedenog primitka i izdataka tužitelja, pri čemu su kao izdatci utvrđeni vodni doprinos, komunalni doprinos, priključak struje i trošak građenja. Trošak građenja utvrđen je procjenom, primjenom podataka o etalonskoj cijeni građenja u iznosu od 6.000,00 kn/m2 s obzirom da tužitelj, iako uredno pozvan od strane poreznog tijela, u tijeku poreznog nadzora nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazao troškove građenja predmetnih nekretnina.
8. Odredbom članka 92. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. dalje: OPZ) ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti (stavak 1.). Porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom (stavak 2. točka 3.).
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju bilo osnove za utvrđenje porezne osnovice procjenom jer je jedno od temeljnih načela poreznog prava načelo dokumentarnosti, prema kojem se činjenice bitne za oporezivanje dokazuju vjerodostojnom dokumentacijom koje je porezni obveznik dužan podnijeti poreznom tijelu, a tužitelj iako uredno pozvan od strane poreznog tijela na dostavu isprava kojima bi dokazao troškove građenja predmetnih nekretnina iste nije dostavio, već je štoviše u tijeku nadzora izjavio da se ne sjeća gdje je kupljen građevinski materijal i oprema, koja je cijena materijala i opreme niti tko je izvodio građevinske radove. Sukladno prethodno navedenom, porezno tijelo pravilno je postupilo, kako pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud, kada je troškove gradnje utvrdilo procjenom, primjenom podataka o etalonskoj cijeni građenja jer se radi o službenim podatcima koji se formiraju na temelju prosječnih cijena građenja.
10. U odnosu na prigovor tužitelja da je za utvrđenje troškova građenja trebalo provesti vještačenje jer se u konkretnom slučaju radi o luksuznim nekretninama ovaj Sud prihvaća u cijelosti pravno shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem se izdatci dokazuju vjerodostojnim ispravama sačinjenim u vrijeme njihova nastanka, a ne vještačenjem, slijedom čega se prigovor tužitelja ne može ocijeniti osnovanim.
11. U odnosu na ostale prigovore tužitelja ovaj Sud nalazi da se radi o prigovorima koje tužitelj opetovano iznosi, a koje je prvostupanjski sud otklonio s obrazloženjem koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.
12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
