REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3447/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Odjela kriminalističke vojne policije, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: protiv tuženika Ministarstva obrane, Vojnostegovni sud, Zagreb, Ilica 256B, OIB: 66486182714, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva ulica 19, radi stegovne odgovornosti, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe izjavljenim protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1072/2025-8 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1072/2025-8 od 16. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-815-01/24-01/91, URBROJ: 512-08-25-24 od 19. veljače 2025. i predmet je vraćen upravnom tijelu na ponovni postupak te je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika ovdje zainteresirana osoba oslobođena je stegovne odgovornosti da bi dovođenjem u zabludu službene osobe , podnošenjem lažnih ili neistinitih podataka u svrhu nepripadnog ostvarivanja prava na naknadu za stanovanje, postupila suprotno mjerodavnim propisima iz područja obrane kojima se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je nejasan stav prvostupanjskog suda prema kojem bi tuženik u ponovnom postupku trebao voditi računa o tome da je prijavljeno boravište djelatne vojne osobe izvan mjesta prebivališta samo nužan, ali ne i dovoljan uvjet za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje jer je utvrđeno da je u konkretnom slučaju ispunjen i drugi uvjet, zainteresirana osoba je u predmetnom razdoblju imala troškove stanovanja na adresi prijavljenog boravišta u [adresa] i troškove stanovanja svoje obitelji na adresi prebivališta u [adresa]. Ističe da je netočno da je tuženik propustio utvrditi je li zainteresirana osoba produžila boravište u [adresa] u razdoblju od 1. siječnja do 30. listopada 2024. jer da je isto proizlazi iz izjave svjedok inje LC i zainteresirane osobe. Ističe da je za utvrđenje postojanja stegovnih prijestupa potrebno da u stegovnom postupku bude dokazano da je zainteresirana osoba svaki dan putovala na posao i s posla s adrese svog prebivališta i da prijavljeno boravište uopće nikada nije konzumirao niti imao povećane troškove života zbog najma stambenog prostora, što u konkretnom slučaju nije dokazano. Potom izlaže o definicijama boravišta i prebivališta prema sudskoj praksi. Naposljetku navodi da se imputira da nije dovoljno cijenio vjerodostojnost iskaza svjedoka, koji su rođaci zainteresirane osobe, a da je upravo ispitivanjem svjedoka tuženik iscrpio sve dokaze pa ostaje nejasno kojim bi to drugim dokazima mogao utvrditi da su ispitani svjedoci eventualno dali neistinite iskaze. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu.
4. Protiv navedene presude i zainteresirana osoba podnijela je žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je iz izvornika elektroničkog zapisa o boravištu zainteresirane osobe vidljivo da je u razdoblju od siječnja 2024. do listopada 2024. imao prijavljeno boravište u [adresa]. Ističe da niti jedan zakonski propis ne povezuje na bilo koji način činjenicu prijave boravišta s potrebom promjene liječnika obiteljske medicine na način da bi bilo nužno da osoba mora u mjestu boravišta prijaviti/odabrati liječnika obiteljske medicine. Dodaje da ishod kaznenog postupka ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u upravno-stegovnom postupku pred Vojnostegovnim sudom. U odnosu na pitanje ima li zainteresirana osoba pravo na naknadu za stanovanje navodi da prvostupanjski sud špekulira jer da plaća režijske troškove na adresi boravišta, ali i da adresi svog prebivališta gdje mu ostaju živjeti njegovi roditelji, supruga i sin. Naposljetku navodi da je prvostupanjski sud neopravdano odbio izvesti po tužitelju predložene dokaze. Predlaže da Sud preinačiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da netočno tuženik navodi da se zaključak o počinjenju stegovnog prijestupa može donijeti samo na temelju postupka tijela MUP- a jer se takav postupak ne provodi niti je propisan Zakonom o prebivalištu. Ističe da se počinjenje stegovnog prijestupa u konkretnom slučaju odnosi na činjenicu da zainteresirana osoba nije imala povećane troškove zbog najma stambenog prostora na adresama boravišta. Naime, niti jedna materijalni dokaz nije nedvojbeno ukazao na stvarno konzumiranje boravišta od strane zainteresirane osobe, kao niti da je plaćao najam stanodavcima na čijim adresama je imao prijavljeno boravište. Ističe da je Vojnostegovni sud u ranijim predmetima zauzeo stav da troškovi režija i troškovi kupovanja namirnica ne spadaju u kategoriju troškova najma stambenog prostora. Naposljetku navodi da signal mobitela zainteresirane osobe u razdoblju od 8. rujna 2022. do 8. rujna 2023. nije niti jednom registriran na baznim stanicama TK operatera koje pokrivaju adrese prijavljenog boravišta, što jasno upućuje da isti nakon radnog vremena kao niti nakon građevinskih radova na kući u mjestu prebivališta nije odlazio na adresu prijavljenog boravišta. Predlaže da Sud odvije žalbu tuženika i zainteresirane osobe.
6. Žalbe tuženika i zainteresirane osobe nisu dopuštene.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak, no unatoč tome dao je uputu o pravnom lijeku prema kojoj je protiv presude dopuštena žalba ovom Sudu.
8. Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. dalje: ZUS) propisano je da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, kao niti protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku. Stavkom 2. istog članka ZUS-a propisano je da iznimno od stavka 1. ovog članka je žalba dopuštena protiv presude kojom je predmet prvi put vraćen na ponovni postupak ako je u obrazloženju presude naloženo donošenje sadržajno određene odluke.
9. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o iznimci iz stavka 2. članka 127. ZUS -a jer prvostupanjski sud nije naložio tuženiku donošenje sadržajno određene odluke, nego je ocijenio da su odlučne činjenice ostale neutvrđene i da ih u ponovnom postupku treba utvrditi, to žalba protiv presude sukladno odredbi članka 127. stavka 1. ZUS-a nije dopuštena.
10. Pritom ovaj Sud istuče da stranka ne može zbog pogrešne upute o pravnom lijeku steći pravo na podnošenje tužbe, odnosno pravo na upravnosudsku zaštitu.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 133. stavka 1. žalbe je kao nedopuštene valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I., dok je o troškovima žalbenog postupka odbačeno pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
