Poslovni broj: Usž-278/2026-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UJĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. [adresa], koju zastupa odvjetnik Ivan Štambuk iz Odvjetničkog društva Ćurković Ćurić i partneri, Zagreb, Jurišićeva 1 A, protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske (sada Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske), OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa: UP/II-361-05/19-26/588, urbroj: 531-09-2-19-2 od 18. lipnja 2019., uz sudjelovanje zainteresirane osobe UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ujedno i zakonskog nasljednika ĐJ i IJ, iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnica Vesna Škare Ožbolt, Zagreb, Masarykova 10, radi ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2401/19-12 od 17. siječnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2401/19-12 od 17. siječnja 2020. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske (sada Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske), klasa: UP/II-361-05/19- 26/588, urbroj: 531-09-2-19-2 od 18. lipnja 2019. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I - 350-05/18-007/6524, urbroj: 251-13-22-2/014-19-12 od 28. veljače 2019. u dijelu kojim je ozakonjena nezakonito izgrađena pomoćna zgrada – garaža.

II. Poništava se točka II. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2401/19-12 od 17. siječnja 2020.

III. Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske (sada Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske), klasa: UP/II-361-05/19- 26/588, urbroj: 531-09-2-19-2 od 18. lipnja 2019. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I- 350-05/18-007/6524, urbroj: 251-13-22-2/014-19-12 od 28. veljače 2019. u dijelu kojim je ozakonjena nezakonito izgrađena pomoćna zgrada – garaža.

IV. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I-350-05/18- 007/6524, urbroj: 251-13-22-2/014-19-12 od 28. veljače 2019. u dijelu u kojem je ozakonjena nezakonito izgrađena pomoćna zgrada – garaža na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te se predmet vraća na ponovni postupak, time da je tijelo prvog stupnja u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.177,48 € (dvijetisućestosedamdesetsedam eura i četrdesetosam centi) u roku od 30 dana od dana dostave ove presude.

VI. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/19-26/588, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 18. lipnja 2019. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/18-007/6524, URBROJ: 251-13-22-2/014-19-12 od 28. veljače 2019. Rješenjem tijela prvog stupnja ozakonjuje se nezakonito rekonstruirana stambena zgrada i nezakonito izgrađena pomoćna zgrada – garaža, obje na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa]. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora je odbijen (točka II. izreke) te naloženo tužiteljici naknaditi zainteresiranim osobama trošak upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kuna (točka III. izreke).

2. Protiv osporene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji način je činjenica što je tužiteljici izdana građevinska dozvola utjecala na zakonitost pobijanog rješenja i samim time na ishod spora. Nadalje, prvostupanjski sud je temeljio svoju odluku na građevinskoj dozvoli bez da je utvrdio je li ista pravomoćna, a s obzirom da je na dostavljenoj građevinskoj dozvoli izdana samo klauzula izvršnosti. Na okolnost pravomoćnosti građevinske dozvole nisu se izvodili dokazi niti su se stranke na isto očitovale. Građevinska dozvola nije pravomoćna i protiv iste se vodi upravni spor pod poslovnim brojem: Us I-3857/2018 po tužbi ovdje zainteresiranih osoba, te pod poslovnim brojem: Us I- 3697/2018 po tužbi ĐJĐ. Nadalje, smatra da po članku 6. stavku 3. alineji 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koji navodi, postoje zapreke za ozakonjenje jer se u konkretnom slučaju zgrada čije se ozakonjenje traži nalazi na međi i ima otvore prema čestici na kojoj se nalazi već izgrađena zgrada za koju je izdana nepravomoćna građevinska dozvola za izgradnju nove zgrade umjesto postojeće. Pretpostavka za primjenu članka 6. stavka 3. alineje 1. naprijed navedenog Zakona je samo to da zgrada čije se ozakonjenje traži ima otvor prema građevnoj čestici na kojoj je prostornim planom predviđena gradnja, a nevažno je je li zgrada već izgrađena ili će se tek graditi. Stoga smatra da je u konkretnom slučaju sud morao utvrditi je li zgrada čije se ozakonjenje traži građena na međi, ima li otvor prema nekretnini tužiteljice i je li nekretnina tužiteljice prostornim planom predviđena za gradnju zgrade. Smatra da je u postupku utvrđeno da zgrada čije se ozakonjenje traži izgrađena na međi s otvorom prema nekretnini tužiteljice te da je nekretnina tužiteljice namijenjena za građenje radi čega smatra ispunjenim uvjete za primjenu č lanka 6. stavka 3. alineje 1. Zakona. U prilog ovim tvrdnjama navodi presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-1992/2017-2 od 7. lipnja 2018. Konačno, u odnosu na ozakonjenje garaže navodi da se vrata iste nalaze na samoj međi radi čega se ne može ozakoniti. Navodi odredbe članka 33. stavaka 3., 4. i 5. te članka 34. stavka 5. Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba. Predlaže pobijanu presudu poništiti i donijeti novu presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova upravnog spora. Traži trošak žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna uz pripadajući PDV.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirane osobe u odgovoru na žalbu u bitnom navode da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio činjenično stanje i donio na zakonu utemeljenu odluku. Smatraju da je žalba u cijelosti neosnovana i da su žalbeni navodi tužiteljice paušalni i netočni. Navode da je povodom njihovog zahtjeva doneseno rješenje o ozakonjenju nezakonito rekonstruirane stambene zgrade i nezakonito izgrađene pomoćne zgrade-garaže, obje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tim je rješenjem utvrđeno da nezakonito rekonstruirana stambena zgrada nije izgrađena u skladu s Generalnim urbanističkim planom Grada Zagreba, ali je člankom 5. stavkom 2. Zakona propisano da se na nezakonito izgrađenoj zgradi može, protivno prostornom planu ozakoniti najviše dvije etaže od kojih je zadnja potkrovlje. Nadalje ističu da se vrata sporne garaže nalaze na međi s česticom u vlasništvu tužiteljice ali ista prilikom otvaranja ne prelaze na česticu tužiteljice pa stoga niti ne predstavljaju otvor u smislu članka 6. stavka 3. alineje 1. Zakona. U prilog tome se poziva na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž-506/16. Ujedno, sporna vrata predstavljaju jedini način korištenja garaže i ostvarivanja služnosti puta koji zainteresirane osobe nesmetano koriste od 1971. godine pa do trenutka kada je tužiteljica preuzela posjed te nekretnine. Nadalje navode da je građevinskom dozvolom koju je tužiteljica ishodila dozvoljeno građenje stambene građevine i potpornih zidova na predmetnoj čestici umjesto postojeće stambene i pomoćne građevine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smještaj nove građevine i tlocrtni gabariti jednaki su postojećem stanju radi čega obrazloženje presude prvostupanjskog suda smatra pravilnim. Navode da je tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen jer se ne radi o situaciji koja predstavlja zapreku ozakonjenju predviđenu navedenom odredbom članka 6. Zakona. Ističu da iz predmetne pomoćne zgrade – garaže imaju pravo služnosti kolnog prolaza na javnu površinu na [adresa] te se predmetna međa iz članka 6. Zakona treba razumjeti kao linija javne površine s koje zainteresirane osobe koriste pravo prolaza odnosno pristupa na predmetnu parcelu. Nadalje navode kojim dokumentima je ustanovljeno navedeno pravo kolnog prolaza. Posebno naglašavaju da je predmetni put jedini izlaz iz garaže na javnu prometnu površinu, a što je navedeno u dokumentaciji koja je priložena spisu prvostupanjskog suda. Predmetni put je upisan u katastru Grada Zagreba. Predlažu žalbu odbiti uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Presudom ovog Suda poslovni broj: Usž-2179/2020-2 od 8. listopada 2020. žalba tužiteljice je odbijena i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2401/19-12 od 17. siječnja 2020. (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe je odbijen, te je odbijen zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova odgovora na žalbu (točka III. izreke). U navedenoj presudi Sud je otklonio prigovor tužiteljice, između ostalog, u odnosu na pomoćnu zgradu – garažu zaključivši da predmetna garaža nema otvore koji bi bili zapreka za njeno ozakonjenje po odredbi članka 6. stavka 3. alineja 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – dalje ZOPNIZ), a što je utvrđeno uvidom u geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, fotodokumentaciju arhitektonskog snimka izvedenog stanja te očevidom na kojem je konstatirano da je arhitektonski snimak izrađen u skladu s izvedenim stanjem zgrada. Sud je zaključio da se imajući na umu okolnosti konkretnog slučaju, osobito da se radi o jedinom kolnom pristupu nekretnini s javnoprometne površine, da vrata garaže u takvoj situaciji ne mogu biti zapreka kakvu predviđa naprijed navedena zakonska odredba.

7. Međutim, s naprijed navedenim shvaćanjem Suda Vrhovni sud Republike Hrvatske se nije složio te je rješenjem, broj: U-zpz-42/2021-9 od 17. prosinca 2025. usvojio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukinuo presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-2179/2020-2 od 8. listopada 2020. u odnosu na nezakonito izgrađenu pomoćnu zgradu – garažu, izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Zagrebu te predmet vratio ovom Sudu na ponovno odlučivanje. Stoga, ovaj Sud u daljnjem tijeku postupka postupa prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj: U-zpz-42/2021-9 od 17. prosinca 2025.

8. Tužiteljica i zainteresirana osoba su se Sudu očitovale na naprijed navedenu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

8.1. Zainteresirana osoba UJ navodi da su ĐJ i IJ u međuvremenu preminuli te da je on jedini nasljednik iza istih o čemu dostavlja rješenja o nasljeđivanju. Navodi da je u međuvremenu od donošenja drugostupanjske presude pravomoćno utvrđeno da u korist nekretnine zainteresirane osobe oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojoj prema podacima katastarskog operata odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji pravo stvarne služnosti puta i prolaza ljudi i vozila bez prava zadržavanja, zaustavljanja ili parkiranja, na teret nekretnine tužiteljice oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe da je tužiteljica u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-7425/2024 zatražila predaju predmetne garaže u posjed tvrdeći da je ista njezino vlasništvo. U tom postupku sačinjeni su nalaz i mišljenje vještaka temeljem kojih tužiteljica pokušava dokazati da je predmetna garaža sagrađena na njenoj nekretnini te da predstavlja njeno vlasništvo. Upire na nalaz i mišljenje vještaka Ivice Pendića dipl. ing. geod. i nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Damira Popovića pa predlaže po potrebi pribaviti spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj. P-7425/2024. Dakle, tužiteljica mijenja svoje stavove o ključnim činjenicama tvrdeći prvo da je garaža na međi te da ima otvor na međi, a onda u parničnom postupku istu garažu smatra svojim vlasništvom. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda, te potražuje troškove upravnog spora.

8.2. Očitujući se na naprijed navedeni podnesak zainteresirane osobe tužiteljica navodi da se oko predmetne garaže pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-666/2026 (ranije P-7425/2024 i P-7689/2019) vodi vlasnički spor koji je tužiteljica pokrenula 1. travnja 2019. U konkretnom slučaju radi se o vlasničkoj tužbi radi vraćanja u posjed dijela čestice koja je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu označena kao zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu tužiteljice. U tom postupku su dva sudska vještaka utvrdila da postoji nesklad između zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja, a da predmetna garaža prema stanju u zemljišnim knjigama pripada nekretnini tužiteljice, pri čemu upire na nalaz i mišljenje vještaka Ivice Pendića i Damira Popovića. Predmetna garaža nesporno ima otvore na međi kako onoj zemljišnoknjižnoj (vrata i prozor) tako i katastarskoj (kolna vrata) te predlaže se poništi presuda te usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je ovdje sporno jesu li ispunjeni uvjeti za ozakonjenje nezakonito izgrađene pomoćne zgrade – garaže koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se nalazi na međi s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u primjeni odredbe članka 6. stavka 3. ZOPNIZ-a za ozakonjenje te se ne može prihvatiti zaključak Suda da tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporene prvostupanjske presude.

10. Odredbom članka 6. stavka 3. alineja 1. ZOPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade ako na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu.

11. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije ukinuta presuda ovog Suda glede ozakonjenja nezakonito rekonstruirane stambene zgrade izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz obrazloženje kakvo je u toj presudi dano, a tužiteljica je svojim žalbenim navodima i dostavljenom dokumentacijom dovela u sumnju zakonitost odluka javnopravnih tijela u odnosu na ozakonjenje pomoćne zgrade (garaže) koja je prema rješenju o izvedenom stanju izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa]. Stoga, je u postupku potrebno nesporno utvrditi nalazi li se predmetna garaža, čije se ozakonjenje traži, na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade, kao i utvrditi gdje se nalazi otvor garaže u odnosu na građevinsku česticu tužiteljice, budući da o utvrđenju ove pravno odlučne činjenice, imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 6. stavka 3. alineja 1. ZOPNIZ-a, ovisi i odluka javnopravnog tijela u odnosu na mogućnost ozakonjenja predmetnog pomoćnog objekta – garaže.

12. Kako je tužiteljica uspjela u upravnom sporu to je u smislu odredbe članka 144. u vezi odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a osnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova nastalih u upravnom sporu te je tužiteljici priznat iznos od 2.177,48 € kako je to zatraženo te specificirano u priloženom troškovniku.

13. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odlučiti kao u točki I., II., III. i IV. izreke presude, a odluka o troškovima spora (točka V. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona. Kako je žalba tužiteljice usvojena te poništena presuda prvostupanjskog suda te rješenje tuženika i rješenje tijela prvog stupnja u dijelu u kojem je ozakonjena nezakonito izgrađena pomoćna zgrada – garaža na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to zainteresiranoj osobi ne pripada zatražena naknada troškova spora (točka VI. izreke).

U Zagrebu, 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić