Poslovni broj: Usž-1160/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Monterol, Umag, kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Tojčić, Rijeka, Trpimirova 6, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, OIB: 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi odgode izvršenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2152/2025-4 od 25. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2152/2025-4 od 25. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe izjavljene protiv rješenja tuženika, klasa: UP/I- 362-02/24-02/608, urbroj: 443-02-01-09-25-13 od 29. rujna 2025. (pogrešno naznačeno od 13. rujna 2025.), kojim su utvrđeni troškovi izvršenja rješenja, klasa: UP/I-362-02/24-02/608, urbroj: 443-02-01-17-24-4 od 31. svibnja 2024., koje je postalo izvršno, u iznosu od 40.385,86 €. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere kojom se zabranjuje tuženiku izvršenje naprijed navedenog rješenja.

2. Tužitelj u žalbi navodi da je svojim navodima u tužbi kao i priloženim dokazima jasno ukazao na nezakonitost rješenja tuženika a čijim bi izvršenjem tužitelju nastala teška i nepopravljiva šteta budući bi od tužitelja bio naplaćen tri puta veći iznos od onoga koliko su bili stvarni troškovi izvršenja. Navodi da je ukupan volumen srušenog materijala mogao maksimalno iznositi 164 m3, dok je po pravomoćnom i izvršnom rješenju o izvršenju trebalo ukloniti samo 54,16 m3. Tužitelj dokazuje postojanje uzročno posljedične veze između izvršenja rješenja i nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje nastaju na strani tužitelja. Odgoda izvršenja nije protivna javnom interesu, pa čak i da je protivna javnom interesu u ovom slučaju je nužno potrebno ispitati zakonitost donesenog rješenja. Neovisno o tome što tužitelj nije dobrovoljno uklonio bespravne dijelove građevine te što je uklanjanje obavljeno po trećim osobama, ne znači da se svojim protupravnim ponašanjem, a kako to tvrdi tuženik, doveo do situacije u kojoj će trpjeti štetu jer u takvoj situaciji kad nije postupio dobrovoljno ne smije biti doveden u poziciju da u potpunosti neosnovano plaća i to najmanje tri puta veće troškove uklanjanja. Smatra da je neosnovano odbijen prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe odnosno privremene mjere zbog čega predlaže žalbu usvojiti, poništiti prvostupanjsko rješenje, otkloniti nedostatke i riješiti stvar te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.-odluka Ustavnog suda RH, -dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijano rješenje bilo nezakonito niti razloge na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Odredbom članka 42. ZUS-a, propisano je da tužba nema odgodni učinak osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci (stavak 3.). Dakle, prvostupanjski sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako su ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi zakona.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem tuženika od 31. svibnja 2024., tužitelju naređeno ukloniti u tom rješenju navedene i opisane građevine (točka 1. izreke) kao i da je rješenje postalo izvršno budući da tužitelj po istom nije postupio zbog čega je i doneseno rješenje o izvršenju od 3. veljače 2025.

8. I po ocjeni Suda pravilno prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporene odluke nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, tužitelj je gradio bez akta kojim mu se odobrava gradnja i to na području koje je Prostornim planom grada [adresa] označeno kao "ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište" unutar zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m te je i nakon što mu je omogućeno ozakonjenje nastavio s rekonstrukcijom i građenjem bez akta kojim se odobrava gradnja. Pravomoćnim rješenjem mu je točno naređeno koje je građevine dužan ukloniti time da je bio upozoren na posljedice koje će nastupiti ako se uklanjanju opisanih građevina pristupi putem treće osobe (na trošak i odgovornost izvršenika), a bio je i upozoren da će se uklanjanje provesti putem treće osobe ukoliko sam ne pristupi izvršenju tog rješenja.

9. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta za određivanje odgodnog učinka tužbe odnosno izdavanje privremene mjere jer nije dovoljno da postoji mogućnost nastanka štete već da bi se tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a što tužitelj nije učinio vjerojatnim.

10. Osim toga, presudom ovog Suda, poslovni broj Usž-1187/2026-2 od 10. lipnja 2026., odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-2152/2025-9 od 26. siječnja 2026., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika od 29. rujna 2025., čiju odgodu izvršenja odnosno izdavanje privremene mjere tužitelj traži.

11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. u vezi odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić