Poslovni broj: Usž-1150/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljica MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa odvjetnik Duje Koceić, Split, protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, OIB: 33706439962, Split, Mike Tripala 6, klasa: UP/I-362-02/25-02/141, urbroj: 443-02-03-12-02-25-02 od 6. ožujka 2025., radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-793/2025-7 od 2. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-793/2025-7 od 2. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/25-02/141, urbroj: 443-02-03-12-02- 25-02 od 6. ožujka 2025., kojim je tužiteljicama naređeno da u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja uklone u tom rješenju opisane građevine izgrađene bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, pod prijetnjom prisilnog izvršenja na odgovornost i trošak izvršenika.
2. Tužiteljice u žalbi navode da presudu pobijaju iz svih razloga propisanih odredbama Zakona o upravnim sporovima. Smatraju da je neosnovano odbijen zahtjev tužiteljica da se provede očevid na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodetske i građevinske struke, kao i da se tužiteljice saslušaju. Ističu da je na postojećem mjestu evidentirana građevina koja je izgrađena prije 1968. godine u istim gabaritima, slijedom čega se prema mišljenju tužiteljica obnova predmetne prizemne građevine koja je izvršena 1983. godine ne može smatrati nezakonitom gradnjom. Navode da je u trenutku donošenja pobijane presude bio u tijeku postupak usklađivanja granica Park šume Marjan s važećim Zakonom o zaštiti prirode pa samim tim i GUP-om Grada Splita te u nastavku detaljno elaboriraju postupak izmjena akta o proglašenju Marjana Park šumom, počevši od 1964. godine do 1988. godine, a zbog čega je i ovaj Sud u predmetu Usoz-94/2019 i Usoz-95/2019 ocijenio da Osnivački akt iz 1964. godine i izmjena akta o proglašenju Marjana Park šumom iz 1988. nisu podložni ocjeni zakonitosti, jer su zakoni po kojima je proglašeno zaštićeno područje izmjenom društvenog sistema stavljeni van snage. Predlažu presudu poništiti, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljica i potražuju trošak sastava žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS). To stoga što je prema podacima sveza spisa postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljica.
6. Odredbom članka 113. stavka 1. točka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole. Prema odredbi članka 113. stavka 3. istog Zakona rješenjem o uklanjanju upozorava se investitora, odnosno vlasnik da će se, ako ne postupi po rješenju, izvršenje rješenja provesti prisilnim putem, odnosno putem treće osobe, na odgovornost i trošak izvršenika, te ga se upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavaka 2. i 3. tog Zakona. Sukladno odredbi članka 115. stavka 3. naprijed navedenog Zakona, rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava se putem treće osobe, bez prethodno izrečene novčane kazne iz članka 114. stavka 3. tog Zakona.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je očevidom od 11. prosinca 2024. o čemu prileži zapisnik s fotografijama utvrđeno da su na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja, na posebno zaštićenom području PŠ Marjan izgrađene građevine pobliže opisane u točki 1. izreke rješenja tuženika.
8. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tužiteljice su pozvane na očitovanje te su se podnescima od 10. veljače 2025. očitovale navodeći u bitnom da se radi o objektima koje je 1983. godine sagradio njihov otac te da nisu nikada zatražile legalizaciju.
9. Nadalje, prigovor tužiteljica da je riječ o objektima evidentiranim prije 1968. godine pravilno je otklonio prvostupanjski sud, budući su same tužiteljice u svom očitovanju navele kako je na mjestu prethodno postojećeg objekta njihov otac sagradio prizemnu kućicu 1983. godine iz čega proizlazi da nije riječ o objektu građenom prije 1968. godine.
10. Kako se radi o građevinama koje se nalaze u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", broj: 1/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13., 41/14. i 55/14 – proč. tekst), izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ – park šuma Marjan, to prigovori tužiteljica da je u tijeku postupak usklađivanja granica Park šume Marjan s važećim Zakonom o zaštiti prirode pa da se ne može donositi nikakav akt koji se odnosi na Park šumu Marjan dok se zaštićeno područje ne uskladi sa važećim Zakonom o zaštiti prirode, nije odlučan za rješenje ove upravne stvari, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja pobijane odluke tuženika.
11. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka, ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS -a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje su tužiteljice predložile nepotrebnim, budući se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi na temelju dokumentacije u spisu predmeta koju je prvostupanjski sud pravilno ocijenio, a iz koje proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika koje tužiteljice žalbenim prigovorima nisu s uspjehom osporile.
12. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 10. lipnja2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
