Poslovni broj: Usž-1069/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 1. Čulinec 46, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa: UP/II-361-03/23-02/593, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 13. svibnja 2024., uz sudjelovanje zainteresirane osobe CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Bermin Meškić, Zagreb, Ulica Davora Zbiljskog 26, radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1956/2024-11 od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1956/2024-11 od 29. listopada 2025.
II. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/23-02/593, Urbroj: 531- 03-4-24-2 od 13. svibnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak u kojem će postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju odluke.
III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-03/23-02/593, Urbroj: 531-03-4-24-2 od 13. svibnja 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, klasa: UP/I-361-03/23-01/001439, urbroj: 2198-077-06/1-23-0015 od 14. studenoga 2023. kojom je ovdje zainteresiranoj osobi dozvoljena gradnja zgrade stambene namjene 2.b skupine – 1 stambena jedinica, građenje građevine stambene namjene (pomoćna), 2.b skupine, bazen na postojećoj građevnoj čestici 7886 k. o. [katastarska općina] u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake ZGP-44-2022 koji je sastavni dio te dozvole.
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere je odbijen (točka I. izreke), a točkom II. izreke rješenja naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove spora u iznosu od 2.000,00 €.
2. Tužitelj u žalbi navodi da ukoliko je glavni projekt sastavni dio građevinske dozvole isti mora biti činjenično točan i u skladu s izdanom građevinskom dozvolom, što ovdje nije ispoštivano. Navodi da se na stranici 31 . glavnog projekta ističe da je prema planu minimalna zahtijevana širina građevinske čestice 10 metara, što odgovara rijetko izgrađenim dijelovima naselja, dok je građevinska dozvola izdana za stambeni objekt u gusto izgrađenom dijelu naselja. Nadalje, glavni projekt na stranici 46. navodi da je planirana građevina od susjednih međa udaljena minimalno 3,13 m, što je u suprotnosti sa situacijskim planom. Na strani 53. se navodi da postoji izgrađena javna vodoopskrbna mreža te da postoji vanjski hidrant što je u potpunoj suprotnosti sa činjeničnim stanjem što je tužitelj dokazao u upravnom sporu. Na strani 63. se navodi da su mjesne ulice uz planiranu građevinu Put kandelica i prilazni putovi, što je netočno jer te ulice ne postoje. Ističe da je sud odbio izvesti dokaz koji je tužitelj predložio odnosno saslušanje zainteresirane osobe, a čijim bi se saslušanjem utvrdilo je li namjena objekta stambena ili ipak komercijalna. Sud prihvaća odgovor na tužbu zainteresirane osobe koji je zainteresirana osoba dostavila gotovo šest mjeseci nakon zadanog roka. Tužitelj je dokazao da na okolnim česticama nisu sagrađeni objekti sličnih gabarita te smatra da predmetna građevinska dozvola nije mogla biti izdana, zbog čega predlaže žalbu uvažiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da je pravna osnova za izdavanje predmetne građevinske dozvole članak 110. stavak 1. Zakona o gradnji te da su tu priloženi svi dokumenti sukladno članku 108. i 109. Zakona, uključujući i projekt izrađen od ovlaštene projektantice. Pravilno je sud utvrdio da se predmetna čestica nalazi u obuhvatu gusto izgrađenog dijela građevinskog područja naselja, koje je definirano Prostornim planom uređenja općine Vir te da su izdavanjem predmetne dozvole ispoštivani svi parametri propisani tim Planom, te upire na odredbu članka 21. Plana, kojom je propisano da je minimalna udaljenost građevine od međe 1 metar, a glavnim projektom se predviđaju udaljenosti koje se kreću od 1 metra do približno 1,8 metara, čime je taj uvjet ne samo ispunjen, već i premašen. Također, ispoštivana je i minimalna širina građevinske čestice, kao i visina građevine do maksimalno dopuštenih 9 metara. Navodi da tijekom cijelog postupka tužitelj ustrajno ponavlja identične navode iste činjenične i pravne naravi, a posebno je indikativno da tužitelj koji je i sam ranije gradio protivno važećim propisima te svoj objekt naknadno legalizirao, sada selektivno i tendenciozno tumači prostorno-planske odredbe pokušavajući ih primijeniti isključivo na štetu zainteresirane osobe. Predlaže žalbu odbiti te potražuje trošak sastava žalbe.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1 Zakona o upravnim sporovima ”Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti zakonitom.
7. Odredbom članka 110. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19. – dalje: ZOG) propisano je da je tijelo graditeljstvo dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegovog sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova te da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik i prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovore tužitelja glede koeficijenta izgrađenosti parcele, udaljenosti od međe, minimalne širine građevinske parcele, maksimalne visine objekta, katnosti objekta pozivajući se pritom pravilno na mjerodavne odredbe Prostornog plana uređenja Općine Vir ("Službeni glasnik Općine Vir", broj: 2/04. i 1/07.), kao što je te prigovore pravilno otklonilo i prvostupanjsko tijelo.
9. Međutim, u tijeku upravnog spora tužitelj je pored prigovora koje je iznosio u upravnom postupku, a koje prigovore je, kao što je naprijed navedeno, pravilno otklonio i prvostupanjski sud i tuženik, iznio i prigovor, koji ponavlja i u žalbi, da glavni projekt koji je sastavni dio predmetne građevinske dozvole u svom tekstualnom dijelu ne odgovara činjeničnom stanju utvrđenom u postupku koji je prethodio donošenju pobijane građevinske dozvole.
10. Naime, tužitelj je isticao da se u glavnom projektu (stranica 46.) navodi da je planirana građevina od susjednih međa udaljena minimalno 3,13 m, što je suprotnosti sa situacijom prikazanom u glavnom projektu, kao i da je navedeno da na lokaciji planirane građevine postoji izgrađena javnovodoopskrbna mreža (stranica 53.), a što da je u suprotnosti s činjeničnim stanjem, koje prigovore je prvostupanjski sud propustio ocijeniti.
11. Naime, u glavnom projektu – arhitektonski projekt, zajedničke oznake ZGP-44- 2022, koji je sastavni dio predmetne građevinske dozvole u tekstualnom dijelu "Prikaz svih mjera zaštite od požara" navodi se da je građevina od susjednih međa udaljena minimalno 3,13 m (stranica 46.) pa se zaključuje da nema povećane opasnosti od prijenosa požara između susjednih građevina koja bi iziskivala dodatne mjere zaštite za sprječavanje prijenosa požara. Međutim, uvidom u grafički prilog navedenog projekta (list 3 – situacija) proizlazi da udaljenosti planirane građevine od međe variraju od 1,01 do 1,85 m (sjever, jug, istok), a na zapadnoj strani od 5,01 do 5,10 m pa ostaje nejasno temeljem čega je na stranici 46. projekta navedeno da je građevina od susjednih međa udaljena 3,13 m, slijedom čega je projektant naveo da nema povećane opasnosti od prijenosa požara između susjednih građevina. Naime, i samo prvostupanjsko tijelo navodi da prema projektu minimalne udaljenosti od međe iznose od 1 m do 1,85 m, a što je u skladu s odredbom članka 21. ovdje mjerodavnog Prostornog plana.
12. Nadalje, iz posebnih uvjeta Vodovoda – Vir d.o.o. od 6. travnja 2023. proizlazi da na lokaciji predmetne građevine ne postoji izgrađena javna vodovodna i kanalizacijska mreža, zbog čega je i projektom predviđeno priključenje na vlastitu cisternu za vodu. Suprotno naprijed navedenom na stranici 53. projekta navodi se da na lokaciji planirane građevine postoji izgrađena javnovodoopskrbna mreža, a s obzirom da su veličina i sadržaj građevine takvi da je za njih dovoljan minimalni protok na vanjskom hidrantu (600 l/min) smatra se da su vanjski hidranti na postojećoj mreži dovoljni za štititi građevinu od požara, a na koje kontradiktornosti osnovano tužitelj upire.
13. Naprijed navedene kontradiktornosti u sporu nisu otklonjene, zbog čega se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti zakonitom.
14. Iako tužitelj na naprijed navedene nedostatke u upravnom postupku nije upirao, treba reći da je odredbom članka 115. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) propisano da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima. Stoga će tuženik u ponovnom postupku otkloniti uočene kontradiktornosti tekstualnog i grafičkog dijela predmetnog glavnog projekta – arhitektonski dio, koji je sastavni dio predmetne građevinske dozvole te nakon tako provedenog postupka odlučiti o žalbi tužitelja. Naprijed navedeno moguće je otkloniti, po potrebi, i u suradnji s ustrojstvenim jedinicama Ministarstva iz područja prostornog uređenja i gradnje, na način da se od stručne osobe građevinske ili arhitektonske struke ustrojstvene jedinice Ministarstva zatraži stručno mišljenje u pogledu naprijed uočenih kontradiktornosti.
15. Kako je tužitelj u sporu uspio, to zainteresiranoj osobi sukladno odredbi članka 144. u vezi s odredbom članka 147. ZUS-a ne pripadaju troškovi upravnog spora.
16. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude, a odluka o troškovima spora (točka III. izreke) utemeljena je na odredbi članka 144. u vezi s odredbom članka 147. istog Zakona.
U Zagrebu, 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
