Poslovni broj: Usž-1187/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Tojčić, Rijeka, Trpimirova 6 , protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, OIB: 33706439962, Pazin, Frane Matejčića 8, klasa: UP/I-362-02/24-02/608, urbroj: 443- 02-01-09-25-13 od 29. rujna 2025., radi troškova izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I- 2152/2025-9 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-2152/2025-9 od 26. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/24-02/608, urbroj: 443-02-01-09- 25-13 od 29. rujna 2025. kojim su utvrđeni troškovi izvršenja rješenja klasa: UP/I-362- 02/24-02/608, urbroj: 443-02-01-17-24-4 od 31. svibnja 2024., a koje je postalo izvršno, u iznosu od 40.385,86 eura.
2. Tužitelj u žalbi navodi da sud nije pravilno protumačio i ocijenio navode tužitelja jer protiv predmetnog rješenja nije bilo moguće izjaviti žalbu, već isključivo jedini pravni lijek je podnošenje tužbe što je tužitelj i učinio. Smatra da su troškovi izvršenja utvrđeni najmanje tri puta veći od stvarnih troškova. Ističe da je točno da nije uklonio stambenu zgradu i pomoćne zgrade, ali je slao e-mailove tuženiku kojega je zbog godišnjeg odmora i nemogućnosti dolaska molio odgodu izvršenja. Ističe da je sud odbio saslušati tužitelja, provesti očevid na licu mjesta kao i vještačenje kako bi se izračunala količina materijala po metru kubičnom koja je uklonjena. Točno je da je on jednim dijelom "pristao" (iako je molio odgodu) na rušenje samo i isključivo onog dijela kako je to utvrđeno rješenjem o uklanjanju, ali nije pristao na rušenje cijele građevine i pomoćnih građevina koje su legalizirane. Smatra da je ukupan volumen srušenog materijala mogao maksimalno iznositi 164 m³, a navodi se čak 500 m³, a po izvršnom i pravomoćnom rješenju trebalo je ukloniti samo 54,16 m³. Predlaže presudu poništiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i dosuditi mu troškove spora.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu upire na odredbe Zakona o Državnom inspektoratu. Ističe da je nadležni građevinski inspektor, koji vodi izvršenje putem treće osobe i sastavlja zapisnik o izvršenju, ovlašten ovjeravati građevinski dnevnik i građevinsku knjigu te ostalu dokumentaciju treće osobe odnosno ugovornog izvođača radova. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS). To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.
6. Sukladno odredbi članka 49. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima, međutim dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora što je prvostupanjski sud i učinio. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza odnosno dokaza i činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog predmeta i spisu predmeta upravnog spora što mu je pružilo valjanu osnovu za donošenje zakonite presude. Stoga je osnovano prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza, budući da ono pored materijalnih dokaza koji prileže spisu upravnog predmeta, među kojima je građevinski dnevnik te građevinska knjiga, ovjerene dokaznice s prijevoznicama, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
7. Naime, nije sporno da tužitelj nije postupio po naredbi iz pravomoćnog rješenja tuženika klasa: UP/I-362-02/24-02/608, urbroj: 443-02-01-17-24-4 od 31. svibnja 2024., kojim je detaljno navedeno koje građevine se tužitelju nalaže ukloniti. Nadalje, nije sporno da je naprijed navedeno rješenje o uklanjanju, kojim su točno određene građevine koje je tužitelj dužan ukloniti, postalo izvršno zbog čega je i doneseno rješenje o izvršenju klasa: UP/I-362-02/24-02/608, urbroj: 443-02-01-25-7 od 3. veljače 2025.
8. Tužitelj i sam navodi da po izvršnosti naprijed navedenog rješenja tuženika nije postupio čime je uzrokovao troškove izvršenja koji su nastali provođenjem izvršenja putem treće osobe, putem ugovornog izvođača TGT Adriatic d.o.o., o čemu je izdan račun sa specifikacijom broj: 214/01/1 od 8. rujna 2025. Istom je priložen detaljan opis radova, količina radova, vrsta radova, jedinična cijena, koji je potpisan od strane nadzornog inženjera i predstavnika naručitelja, a koji iznos je tuženik isplatio ugovornom izvođaču. Ovjereni građevinski dnevnik i građevinska knjiga kao i zapisnik o izvršenju rješenja putem treće osobe od 19. ožujka 2025., iz kojih proizlazi da su uklonjeni upravo oni objekti za koje je rješenjem o uklanjanju tužitelju naređeno uklanjanje, prileže spisu predmeta sve u skladu s odredbom članka 122. stavka 7. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23.).
9. Prigovori tužitelja da nije "pristao" na rušenje cijele građevine i pomoćnih zgrada ne mogu se s uspjehom isticati u ovom sporu, budući da se radi o prigovorima koji se odnose na ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju građevine odnosno na zakonitost rješenja koje se izvršava, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud , a koje prigovore je trebao iznositi u sporu protiv tog rješenja, što prema podacima spisa predmeta nije učinio.
10. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu 10. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
