Poslovni broj: Usž-1285/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu, dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, Zagreb, Ulica kneza Mutimira 2, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5330/2024-5 od 15. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5330/2024-5 od 15. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2309, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 12. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/4638, URBROJ: 251- 09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 12. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku od 31. ožujka 2023.

2.1. Prvostupanjskim upravnim rješenjem od 31. ožujka 2023. zamijenjene su točke II. i III. zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/19- 013/726, URBROJ: 251-21-21-1/011-19-2 od 24. rujna 2019. u odnosu na iznos i trajanje novčane pomoći priznate tužiteljici kao roditelju odgajatelju.

3. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i formalistički ocijenio zakonitost osporenih upravnih rješenja kojima joj je umanjena i vremenski ograničena novčana pomoć za roditelja odgojitelja. Ističe da upravna tijela, kao ni prvostupanjski sud, nisu individualizirano ocijenili njezin konkretan slučaj niti su obrazložili na koji je način uspostavljena ravnoteža između javnog interesa i njezinih legitimnih očekivanja stečenih na temelju ranijeg pravomoćnog akta. Smatra da su osporena rješenja donesena mehaničkom primjenom općih akata i sudske prakse, bez razmatranja konkretnih životnih i obiteljskih okolnosti tužiteljice i posljedica koje ukidanje mjere proizvodi za njezinu obitelj. Nadalje navodi da je pravo ostvarila zakonito te da je, oslanjajući se na trajnost mjere, organizirala profesionalni i obiteljski život. Kompenzacijske mjere ne smatra stvarnim i dostatnim. Žalbom se posebno ukazuje na povredu načela legitimnih očekivanja, zabranu pretjeranog formalizma, pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo vlasništva te pravo na obiteljski život koji je zajamčen Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Poziva se na stručne članke i sudsku praksu koju smatra relevantnom a priznavanje njenog tužbenog zahtjeva osnovanim. Također se ističe da sud nije dao dostatne i relevantne razloge za odbijanje tužbe niti se očitovao o ključnim prigovorima tužiteljice, zbog čega smatra da je pobijana presuda neobrazložena.

3.1. Tužiteljica predlaže ovom Sudu da usvoji njenu žalbu, poništiti osporenu presudu i sam riješi upravnu stvar na način da prizna tužbeni zahtjev, podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova upravnog spora i troškova sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon. To stoga jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno primijenivši materijalno pravo zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, prema članku 126. stavku 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora. Prvostupanjsko upravno tijelo je pozivom na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22.; dalje: Odluka/22), pokrenulo po službenoj dužnosti upravni postupak i bez ispitnog postupka donijelo prvostupanjsko rješenje kojim je modificiran raniji pravomoćni upravni akt istog tijela od 24. rujna 2019. Prvostupanjski sud je pravilno, primjenom izrijekom navedenih odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud. Prvostupanjski sud naveo je pravnu osnovu odluke, izložio tijek upravnog postupka te dao razloge zbog kojih smatra da su osporena rješenja zakonita.

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024 od 12. ožujka 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

10. Neosnovan je žalbeni navod o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. U predmetnom postupku odlučne činjenice nisu sporne, nesporno je da je tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć roditelj odgojitelj te da je naknadno, temeljem Odluke/22, došlo do izmjene visine i trajanja predmetne pomoći. Predmet spora odnosi se prvenstveno na pravnu ocjenu zakonitosti osporenih rješenja, a ne na postojanje spornih činjenica koje bi zahtijevale dodatni dokazni postupak. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Naime, osporena rješenja donesena su radi usklađivanja pojedinačnih akata s važećim općim aktom, čija je zakonitost već bila predmetom ocjene Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti općeg akta.

11. Neosnovano tužiteljica ističe povredu načela legitimnih očekivanja. Naime, iako su korisnici predmetne mjere mogli očekivati određeni kontinuitet ostvarivanja prava, legitimna očekivanja ne podrazumijevaju apsolutnu nepromjenjivost pravnog režima niti stečeno pravo na trajno ostvarivanje pomoći u neizmijenjenom opsegu. Jedinice lokalne samouprave ovlaštene su, u okviru svojih samoupravnih ovlasti i javnog interesa, mijenjati socijalne i demografske mjere za ubuduće, pri čemu je Visoki upravni sud već ocijenio da su predmetnim izmjenama uspostavljeni prihvatljivi prijelazni mehanizmi i razmjerno razdoblje prilagodbe korisnika novim okolnostima. Neosnovano tužiteljica ukazuje i na povredu prava vlasništva odnosno prava na mirno uživanje imovine. Predmetna novčana pomoć predstavlja pravo socijalne odnosno demografske naravi koje nije apsolutno i ne uživa zaštitu u opsegu koji bi isključivao mogućnost zakonodavnih ili podzakonskih izmjena u javnom interesu. U konkretnom slučaju nije došlo do retroaktivnog ukidanja već ostvarenih isplata, već do izmjene uvjeta i opsega budućih davanja za razdoblje nakon stupanja na snagu izmijenjenog općeg akta. U odnosu na prigovor tužiteljice da je u konkretnom predmetu došlo do povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa, upućuje se na obrazloženje ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022 od 5. srpnja 2022. u kojoj odluci se Sud detaljno očitovao i navedeni prigovor otklonio (odlomci 104. do 124.).

11.1. Tužiteljici se, u vezi prigovora da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, ističe da je u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 4. srpnja 2022., Sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valja imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je bez zakonske obveze, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (odlomak 141.). U presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelje odgojitelje s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti, te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke (odlomci 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

12. Neosnovan je žalbeni navod o pretjeranom formalizmu u postupanju upravnih tijela i prvostupanjskog suda. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je sud razmotrio tužbene navode te ih ocijenio u okviru pravno relevantnih okolnosti konkretnog slučaja. Sama činjenica da sud nije prihvatio pravno shvaćanje tužiteljice ne znači da je odluka rezultat mehaničke ili arbitrarne primjene prava. U odnosu na žalbeni navod o povredi prava na obrazloženu sudsku odluku i djelotvoran pravni lijek, ovaj Sud ocjenjuje da je tužiteljici bilo omogućeno učinkovito sudjelovanje u postupku i korištenje svih zakonom propisanih pravnih sredstava. Pobijana presuda sadrži razloge na temelju kojih je moguće ispitati pravilnost i zakonitost donesene odluke, čime su ispunjeni standardi prava na pravično suđenje. Prvostupanjski sud je održao raspravu, omogućio strankama pristup sudu, svoju odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora očitovavši se na sve, za rješavanje merituma spora važne, tužbene navode. Slijedom navedenog prigovori iz žalbe o povredi prava na pravično suđenje, kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje, nisu osnovani, jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud, razmotrili sve elemente i dali ocjene u vezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koje bi mogle utjecati na povredu tog načela i povredu prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

13. Nije osnovan ni žalbeni navod o povredi prava na obiteljski život iz članka 35. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.; dalje Ustav) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje Konvencija). Premda predmetna mjera može imati utjecaja na organizaciju obiteljskog života korisnika, osporenim rješenjima nije došlo do miješanja u obiteljski život takvog intenziteta koje bi predstavljalo nedopušteno ograničenje konvencijskih ili ustavnih prava. Sud pritom napominje da država i jedinice lokalne samouprave imaju široko područje slobodne procjene u uređivanju socijalnih i demografskih mjera. U odnosu na prigovor da kompenzacijske mjere nisu stvarne ni dostatne, valja istaknuti da eventualna ocjena učinkovitosti pojedinih demografskih il i socijalnih programa nije predmet ovog upravnog spora. Predmet ocjene u ovom postupku jest zakonitost pojedinačnih upravnih akata donesenih na temelju važećeg općeg akta, a ne politička ili ekonomska opravdanost mjera koje donosi jedinica lokalne samouprave.

14. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

15. Budući da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

16. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, prvostupanjskom presudom pravilno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora, a ujedno je iz navedenog razloga odlukom ovog Suda odbijen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

17. Slijedom svega navedenog, pozivom na članak 135. stavak 1. i članak 147. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić