Poslovni broj: Usž-2103/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi obnove postupka donošenja rješenja o usklađivanju novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1866/24-9 od 20. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1866/24-9 od 20. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1746, URBROJ: 251-02-01/001-24-6 od 20. veljače 2024. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2195, URBROJ: 251-09-22-1/002-24-07 od 17. siječnja 2024. i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 20. veljače 2024. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, UP/I-551-06/22-013/2195, URBROJ: 251-09-22-1/002-24-07 od 17. siječnja 2024., kojim je odbačen prijedlog tužiteljice za obnovom postupka okončanim rješenjem istog prvostupanjskog tijela , kojim su na temelju prethodne izmjene općeg akta Grada Zagreba usklađene odredbe iz ranije odluke o visini priznatog prava tužiteljici na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja po pojedinim razdobljima isplate i o vremenu prestanka tog prava.

3. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS). Navodi da je korisnica socijalnih prava koje je stekla temeljem pojedinačnog pravomoćnog upravnog akta Grada Zagreba, Ureda za demografiju, ali je unatoč tomu prvostupanjsko tijelo modificiralo to rješenje o pravu na način da je zadirao izrekom u ranije pravomoćno rješenje o priznatom pravu, pozivanjem na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22.; dalje: Odluka/22). Protiv navedenog rješenja tužiteljica je uložila prijedlog za obnovu upravnog postupka, koji je odbačen pozivom na članak 126. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP).

3.1. Tužiteljica pogrešnim smatra utvrđenje suda da je prvostupanjsko rješenje doneseno od nadležnog tijela, da nije učinila vjerojatnim razlog obnove kao i tvrdnju da je službenik koji je potpisan kao donositelj prvostupanjskog akta bio raspoređen na radno mjesto na kojem ima ovlast odlučivati o upravnim stvarima te vrste. Poziva se na odredbe Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom („Službeni glasnik Grada Zagreba, 13/22. i 31/22.) te ukazuje da ovlasti za rješavanje upravnih stvari ne ovise isključivo o nazivu, već o točnom rangu odnosno kategoriji i podkategoriji mjesta na kojem je neki službenik raspoređen rješenjem temeljem kojeg se utvrđuju predmetne pojedinosti i time ovlasti, a ne o sadržaju općeg propisa koji je tek opće primjenjiv, što sve sud nije utvrdio. Tužiteljica je prigovarala da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, već tek "rukopis" iz kojeg nije moguće identificirati potpisnika. Ukazuje na praksu ovog Suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanu u presudi broj: Uzz- 9/05-2 od 4. travnja 2006., koju dijelom citira i zaključuje da su ispunjeni svi žalbeni razlozi te da je sud propustio primijeniti članak 117. ZUP-a i poništiti pobijano drugostupanjsko rješenje.

3.2. Tužiteljica ističe da ZUP-om nije propisano da bi pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja kojim se odbacuje zahtjev za obnovom postupka bio prigovor. Zbog toga gradonačelnik po tom pravnom lijeku ne može odlučivati, a što je sud propustio utvrditi. Poziva se na odredbe Odluke/22, kojima je reguliran pravni lijek protiv pojedinačnih akata nadležnog gradskog upravnog tijela te navodi da prvostupanjsko rješenje nije doneseno temeljem citirane Odluke/22, već primjenom članka 126. ZUP-a, zbog čega Odluka/22 u tom dijelu nije primjenjiva. S obzirom na navedeno, proizlazi da je nezakonita i odluka suda kojom su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice, što predstavlja bitnu povredu odredaba upravnog spora te povredu prava na pravično suđenje i pristup sudu odbijanjem suda da sasluša tužiteljicu na iznesene okolnosti. S tim u vezi smatra da je pravodobnost prijedloga za obnovom sud mogao utvrditi samo i isključivo saslušanjem tužiteljice. Dodaje da je sud trebao tužbu odbaciti, sukladno članku 46. stavku 1. ZUS-a, jer je podnesena po pogrešnoj uputi o pravnom lijeku te uputiti stranku na pravilan i zakonit pravni lijek, a to je žalba, kako je to jasno propisano u ZUP-u. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra nezakonitom i odluku o troškovima spora. Umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove spora, sud je odbio tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova spora.

3.3. Tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, presudom riješiti stvar i usvojiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika da joj naknadi troškove upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku, uz dosudu troška sastava žalbe, sve uvećano za zateznu kamatu.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga koje tužiteljica navodi u žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, temeljem izrijekom navedenih odredaba materijalnog i postupovnog prava primijenjenog u sporu, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

8.1. Ovaj Sud dodatno ističe da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u više ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-2498/2025-2 od 26. studenoga 2025., Usž- 3773/2025-2 od 24. veljače 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.

10. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je, pozivom na članak 123. stavak 1. točku 3. ZUP-a (rješenje je donijela osoba koja nije ovlaštena za njegovo donošenje), prijedlogom od 19. prosinca 2023. zatražila obnovu postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2195, URBROJ: 251-09-22-002-- 23-02 od 20. ožujka 2023., a koji prijedlog je odbačen kao nepravodoban, jer je rješenje zaprimila 31. ožujka 2023., što, i po ocjeni ovoga Suda, ukazuje na nepravodobnost podnesenog prijedloga u smislu članka 123. stavka 3. ZUP-a, čemu tužiteljica posebno ni ne prigovara u žalbi, već samo paušalno navodi da se pravodobnost mogla utvrditi isključivo njezinim saslušanjem, za koju tvrdnju nema temelja ni u citiranoj ni u nekoj drugoj odredbi kojom je regulirana obnova postupka. Štoviše, sukladno članku 124. stavku 2. ZUP-a, tužiteljica je već u prijedlogu za obnovu postupka bila dužna učiniti vjerojatnim da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, čemu ovdje nije udovoljeno.

10.1. S obzirom na izloženo, ispravno je prvostupanjski sud rješenje tuženika ocijenio zakonitim, pritom navodeći i razloge iz kojih proizlazi nadležnost odnosno ovlaštenje tuženika za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja donesenog u obnovi postupka, kao i pravilnost upute o pravnom lijeku iz tog rješenja, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnom tumačenju odredbe članka 10. Odluke/22, prema kojoj se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene temeljem te Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, putem nadležnog gradskog upravnog tijela (tako i u presudi poslovni broj: Usž-2498/2025-2 od 25. studenog 2025.).

11. Tužiteljici se ističe da je u predmetima ove naravi postupak okončan donošenjem rješenja protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, ovdje prigovor (temeljem izričite odredbe primijenjenog općeg akta), slijedom čega se i u situaciji kada je postupak okončan prvostupanjskim rješenjem o usklađenju odnosno prestanku novčane pomoći roditelju odgojitelju (a ne rješenjem tuženika o prigovoru), protiv rješenja kojim se odlučuje u obnovi postupka tog prvostupanjskog rješenja može izjaviti isti pravni lijek, dakle prigovor, kako je to i propisano citiranom odredbom Odluke/22.

12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

13. Budući da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora te je trebalo odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić