Poslovni broj: Usž-2797/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: 63643241208, protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 63214615893, radi potvrde izvršnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3651/2023-9 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3651/2023-9 od 6. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-034-03/23-03/6, URBROJ: 519-02-1/2-23-1 od 10. srpnja 2023. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 10. srpnja 2023. odbačena je žalba tužiteljice zbog šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, kao nedopuštena, u postupku radi izdavanja potvrde izvršnosti rješenja Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, KLASA: UP/I-551-06/16-013/273, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 28. rujna 2016.

3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv presude prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu: ZUS). U opširnoj žalbi u bitnome navodi da je podnijela zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti upravnog akta gradskog ureda Grada Zagreba pozivom na članak 137. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUP). Budući da zahtjev nije riješen, podnijela je žalbu zbog šutnje uprave Ministarstvu pravosuđa i uprave na temelju važećih propisa, ali je to Ministarstvo žalbu proslijedilo tuženiku na rješavanje, koji žalbu nije riješio. Po podnesenoj tužbi, Upravni sud u Zagrebu je donio presudu, poslovni broj: UsI-3861/2022-5 od 28. travnja 2023. kojom je njezin zahtjev usvojen. Tuženik je, postupajući po toj presudi, donio rješenje kojim je žalbu odbacio. Tužiteljica prigovara stavu suda da potvrda pravomoćnosti i izvršnosti nije upravni akt te da se o tome ne odlučuje rješenjem te da je stoga pravni lijek bio prigovor iz članka 156. ZUP-a, iz čega slijedi da je nadležno tijelo bio čelnik upravnog ureda kojemu je podnesen zahtjev, a ne tuženik. Ističe da sud neosnovano odbija prigovor prema kojemu državna tajnica, kao rukovoditelj tuženika, ne može potpisati predmetno rješenje. Prigovor tužiteljice da rješenje ne sadrži potpis, već svojevrsni nečitki rukopis, sud niti ne razmatra. Nadalje, prigovara nadležnosti tijela da odluči o žalbi. Presudu smatra arbitrarnom. Ističe da je uslijed nezakonite odluke o meritumu, sud nezakonito odlučio i o troškovima spora. Predlaže poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje trošak spora, uključujući i trošak sastava žalbe, sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da tužiteljica u žalbi iznosi niz pravno irelevantnih navoda. Osporeno rješenje smatra zakonitim te ističe da ono sadrži sve elemente propisane člankom 98. ZUP-a. Navodi da je rješenje donio čelnik tijela (državna tajnica kao čelnik Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade) u skladu s člankom 23. stavkom 3. ZUP-a te rješenje sadrži vlastoručni potpis. Vlastoručni potpis dodatno je pravno osnažen službenim pečatom javnopravnog tijela, pri čemu tužiteljica neosnovano dovodi u pitanje ovlasti državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade navodeći da je državna tajnica mogla donijeti rješenje isključivo ako je rješavala upravnu stvar. Međutim, čelnik tijela je državni dužnosnik u skladu sa Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, 66/19. i 155/23.) te je ovlašten potpisivati odluke tijela državne uprave, pa je tako i ovdje osporeno rješenje donijela državna tajnica u okviru svojih ovlasti. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I -3861/2022-5 od 28. travnja 2023. kojom je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice od 13. travnja 2022. zbog šutnje uprave.

8. Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja poziva na članak 2. ZUP-a kojim je propisano što se smatra upravnom stvari, na članak 12. stavak 1. ZUP -a kojim je propisano pravo na izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, te na članak 137. stavak 3. ZUP-a kojim je propisano da rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, a ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati drugim sredstvima.

9. U konkretnom slučaju zahtjev tužiteljice odnosio se na izdavanje potvrde izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/273, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 28. rujna 2016. Tuženik je ocijenio da izdavanje potvrde izvršnosti nije upravna stvar te se o izdavanju potvrde izvršnosti ne donosi rješenje.

10. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev, pri čemu prvostupanjski sud tužiteljicu upućuje na odredbe ZUP-a glede postupanja javnopravnih tijela te ocjenjuje da je tuženik pravilno odbacio žalbu tužiteljice, uz napomenu da je žalbu trebalo odbaciti zbog nenadležnosti pozivom na članak 18. stavak 2. ZUP-a.

11. Polazeći od navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda i tuženika prema kojemu u konkretnom slučaju nije riječ o situaciji u kojoj se u povodu podnesenog zahtjeva donosi rješenje u upravnom postupku. S obzirom na to da prvostupanjsko javnopravno tijelo u konkretnom slučaju nije ni trebalo donijeti rješenje, to je pravilno odbačena žalba tužiteljice zbog šutnje uprave.

12. Prigovor tužiteljice kojim osporava ovlast državne tajnice kao i nedostatke u vezi s potpisom rješenja tuženika nisu osnovani. To stoga što je državna tajnica u vrijeme donošenja osporenog rješenja bila čelnik tog tijela i kao takva ovlaštena potpisati rješenje. Nadalje, čitkost potpisivanja određenog akta, imajući na umu činjenicu da su ime, prezime i titula potpisnika navedeni u aktu, a potpis je i potvrđen službenim pečatom tuženika, nije niti može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.

13. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

14. Budući da je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković