Poslovni broj: Usž-1140/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Securitas Hrvatska d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva 6n/2, OIB: 33679708526, zastupanog po opunomoćeniku Ediju Suljiću, odvjetniku u Zagrebu, Miramarska cesta 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, Vrbani 15, radi staža osiguranja s povećanim trajanjem, odlučujući o žalbi tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3863/25-9 od 20. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, Us I-3863/25-9 od 20. veljače 2026.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/25- 04/03407796026, URBROJ: 341-99-11/2-25-4986 od 2. rujna 2025.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora, uključujući i trošak žalbenog postupka.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.812,50 eura (slovima: dvije tisuće osamsto dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 15 dana od dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom usvojen je tužbeni zahtjev i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II -140-10/25- 04/03407796026, URBROJ: 341-99-11/2-25-4986 od 2. rujna 2025. (točka I. izreke), poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-10/25-02/03407796026, URBROJ: 341-14-11/2-25 13080 od 24. lipnja 2025. u dijelu u kojem je zainteresiranoj osobi ĐC utvrđen staž osiguranja s povećanim trajanjem za razdoblje od 10. veljače 2004. do 31. prosinca 2004. i za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2017. (točka II. izreke), odbijen zahtjev zainteresirane osobe ĐC za utvrđivanje u staž osiguranja s povećanim trajanjem razdoblja od 10. veljače 2004. do 31. prosinca 2004. i od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2017. (točka III. izreke). Tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak upravnog spora od 2.500,00 eura (točka IV. izreke), odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu (točka V. izreke) i odbijen zahtjev zainteresirane osobe ĐC za naknadu troška upravnog spora (točka VI. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 2. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 24. lipnja 2025. kojim je utvrđeno da je ĐC u razdoblju od 10. veljače 2004. do 31. prosinca 2004. kod poslodavca Protect d.o.o., Rijeka, i u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2017. kod poslodavca Securitas Hrvatska d.o.o., Zagreb, Podružnica Rijeka, obavljao poslove radnog mjesta vatrogasca te mu se navedena razdoblja utvrđuju kao staž osiguranja s povećanim trajanjem sa stupnjem uvećanja 12/15. Istim rješenjem odbačen je zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđivanje staža osiguranja s povećanim trajanjem i to za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 4. veljače 2004. kod poslodavca Zračna luka Rijeka d.o.o., Omišalj, za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 30. rujna 2013. kod poslodavca Protect d.o.o., Rijeka i razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. studenoga 2013. kod poslodavca Securitas Hrvatska d.o.o., Zagreb, Podružnica Rijeka, jer su navedena razdoblja ĐC već utvrđena u mirovinski staž. Budući da za razdoblje od 1. srpnja 1999. do 31. prosinca 2002. kod poslodavca Zračna luka Rijeka d.o.o., Omišalj, nisu prikupljeni valjani pisani dokazi sukladno članku 110. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO), istim je rješenjem zahtjev u tom dijelu odbijen.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da prvostupanjski sud svoju odluku pogrešno temelji na zaključku da ĐC nije imao status profesionalnog vatrogasca s obzirom na to da radno mjesto na kojem je bio zaposlen nije bilo sistematizirano unutar organizacijskog oblika propisanog Zakonom o vatrogastvu (“Narodne novine”, 106/99., 117/01., 36/02, 96/03, 174/04., 38/09 i 80/10., dalje: ZV), odnosno tužitelj nije imao ustrojenu vatrogasnu postrojbu. Dalje navodi da ZV status profesionalnog vatrogasca ne uvjetuje postojanjem određene pravne forme poslodavca niti izrijekom propisuje da profesionalni vatrogasac može postojati isključivo u okviru javne vatrogasne postrojbe ili drugog formalno ustrojstvenog oblika navedenog u Zakonu. Sud je izveo pogrešan zaključak da je organizacijski oblik u kojem se djelatnost obavlja nužni uvjet za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca. Tuženik dalje ističe da je sud pogrešno ocijenio da mišljenje Hrvatske vatrogasne zajednice od 10. lipnja 2025. nije obvezujuće i da je paušalno obrazloženo te da isto za sud nije obvezujuće niti ga sud u ovom slučaju prihvaća. Navodi da iz cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu predmeta proizlazi da je ĐC u razdoblju od 10. veljače 2004. do 31. prosinca 2004. i od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2017. kod tužitelja i njegova prednika obavljao poslove radnog mjesta vatrogasca za koja razdoblja mu se staž osiguranja utvrđuje s povećanim trajanjem sa stupnjem uvećanja 12/15. Predlaže da Visoki upravni sud poništi točke I., II, III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu od 20. veljače 2026. i odbije tužbeni zahtjev u tom dijelu.

4. Zainteresirana osoba ĐC podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog spora, u bitnome navodeći da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbe ZV-a kada tvrdi da zainteresirana osoba nije profesionalni vatrogasac, odnosno nije obavljala vatrogasnu djelatnost. Dalje ističe da ZV ne poznaje pojam vatrogasac niti takvo radno mjesto postoji, već sukladno ZV-u postoje samo profesionalni i dobrovoljni vatrogasci (vatrogasac je zajednički pojam za profesionalnog i dobrovoljnog vatrogasca). Smatra da zadovoljava sve uvjete za profesionalnog vatrogasca sukladno ZV-u jer je irelevantna činjenica da tužitelj nema organiziranu vatrogasnu postrojbu, a niti je dužan imati ako za njom nema potrebe, što ne znači da nema zaposlenih profesionalnih vatrogasaca. Navodi da je obučen i ovlašten obavljati vatrogasnu djelatnost, odnosno gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine. Ukazuje na stručno mišljenje Hrvatske vatrogasne zajednice koje sud nije uzeo u obzir tvrdeći da se radi o paušalnom obrazloženju. Predlaže da Sud žalbu usvoji, preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova spora prema priloženom troškovniku, uvećanom za trošak sastava ove žalbe, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Žalba zainteresirane osobe je osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, 36/24. i 39/26., - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbama i u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

8. U ovom upravnom sporu mjerodavne su odredbe ZV-a kojim je u članku 21. propisano da poslove profesionalnog vatrogasca može obavljati osoba koja, pored općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa, ispunjava i posebne uvjete propisane istim člankom ZV-a. Poslove dobrovoljnog vatrogasca u vatrogasnim postrojbama može obavljati osoba koja posjeduje propisanu tjelesnu i duševnu sposobnost i koja je osposobljena za obavljanje tih poslova (članak 22. ZV-a).

9. Člankom 25. ZV-a propisano je da se profesionalnim vatrogascima staž osiguranja računa u uvećanom trajanju od 15 mjeseci za 12 mjeseci stvarno provedenim na tim poslovima (stavak 1.) Dobrovoljni vatrogasac kada obavlja iste poslove i pod istim uvjetima kao profesionalni vatrogasac duže od mjesec dana ima pravo na uvećani staž osiguranja u trajanju od 15 mjeseci za 12 mjeseci stvarno provedenim na tim poslovima (stavak 2.).

10. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je povodom zahtjeva zainteresirane osobe ĐC za utvrđivanje staža osiguranja s povećanim trajanjem za razdoblje od 10. veljače 2004. do 30. rujna 2013. kod poslodavca Protect d.o.o. Rijeka i za razdoblje od 1. listopada 2013. do 31. ožujka 2017. kod poslodavca Securitas Hrvatska d.o.o., Zagreb, Podružnica Rijeka, uz koju je dostavio i potvrdu da je u razdoblju od 10. veljače 2004. do 31. ožujka 2017. bio u radnom odnosu i obavljao poslove vatrogasca.

11. Osporena rješenja donesena su u ponovljenom upravnom postupku u kojem je, sukladno danoj uputi tuženika, zatraženo mišljenje Hrvatske vatrogasne zajednice o tome ostvaruje li ĐC pravo na staž osiguranja u povećanom trajanju za razdoblje od 10. veljače 2004. do 30. rujna 2013. kod poslodavca Protect d.o.o. Rijeka i za razdoblje od 1. listopada 2013. do 31. ožujka 2017. kod poslodavca Securitas Hrvatska d.o.o., Zagreb, Podružnica Rijeka. Hrvatska vatrogasna zajednica je dopisom od 10. lipnja 2025., pozivajući se na odredbe ZV-a te na temelju uvida u zaprimljenu dokumentaciju, dala pozitivno mišljenje u pogledu mogućnosti utvrđivanja staža osiguranja s povećanim trajanjem, uz obrazloženje da je ĐC u navedenim razdobljima obavljao poslove vatrogasca.

12. Stoga je prvostupanjsko upravno tijelo rješenjem od 24. lipnja 2025., između ostaloga, utvrdilo da je ĐC u razdoblju od 10. veljače 2004. do 31. prosinca 2004. kod poslodavca Protect d.o.o., Rijeka i u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2017. kod poslodavca Securitas Hrvatska d.o.o. Zagreb, Podružnica Rijeka, bio zaposlen na radnom mjestu u okviru kojeg je obavljao poslove koji odgovaraju poslovima vatrogasca, za koje se, u skladu s odredbama ZV-a, ostvaruje pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem. Navedena priznata razdoblja osiguranja u ovom upravnom sporu osporava tužitelj.

13. Prvostupanjski sud je, pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev usvojio, poništio osporavano drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje te odbio zahtjev ĐC za utvrđivanje u staž osiguranja s povećanim trajanjem za sporna razdoblja pri čemu je naveo da ZV pojam profesionalnog vatrogasca ne definira te ga u nizu odredbi samo sadržajno povezuje s profesionalnim zaposlenjem u smislu obavljanja vatrogasne djelatnosti. Sud se u obrazloženju presude poziva na odredbu članka 2. stavka 1. ZV-a prema kojoj se vatrogasna djelatnost obavlja samo u točno određenim organizacijskim oblicima, među kojima je i profesionalna vatrogasna postrojba u gospodarstvu kao i na odredbu članka 14. stavka 2. ZV-a prema kojoj pravna osoba može, kao ustrojstveni oblik rada, za obavljanje vatrogasne djelatnosti za svoje potrebe, organizirati profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu, kao posebnu ustrojstvenu cjelinu, bez svojstva pravne osobe. Sud je utvrdio da tužitelj i njegov pravni prednik tako organiziranu profesionalnu vatrogasnu postrojbu nisu imali niti je sporno da ĐC nije bio pripadnik bilo kojeg drugog propisanog organizacijskog oblika u kojem se obavljala vatrogasna djelatnost u smislu ZV-a, pa time nije bio profesionalni vatrogasac jer njegovo radno mjesto nije bilo sistematizirano unutar jednog od propisanih organizacijskih oblika u kojem se obavljala vatrogasna djelatnost, a što je prema mišljenju prvostupanjskog suda, jedan od nužnih uvjeta za mogućnost utvrđivanja statusa profesionalnog vatrogasca u smislu ZV-a. Stoga je sud zaključio da ispunjavanje uvjeta propisanih člankom 21. stavkom 1. ZV-a za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca, samo po sebi, nije dovoljno da bi se moglo smatrati da se suštinski radi o radnom mjestu u čijem opisu poslova je obavljanje vatrogasne djelatnosti iz članka 1. stavka 1. ZV-a, u vezi s člankom 2. stavkom 1. i stavkom 2. ZV-a.

14. Ovaj Sud nalazi da se stajalište prvostupanjskog suda glede primjene članka 1. stavka 1. ZV-a, u vezi s člankom 2. stavkom 1. i stavkom 2. ZV-a, pa posljedično i članka 14. stavka 2. ZV-a, ne može prihvatiti te razlozi usvajanja tužbenog zahtjeva nisu valjani niti utemeljeni na mjerodavnim odredbama ZV-a.

15. Nesporno je da je ĐC razdoblje zaposlenja na radnom mjestu vatrogasca kod tužitelja i njegovog pravnog prednika (društva Protect d.o.o.) od 1. siječnja 2005. do 30. studenog 2013. već utvrđeno kao beneficirani radni staž, na temelju odgovarajućih prijava tužitelja i njegovog pravnog prednika tijelu mirovinskog osiguranja.

16. Prema podacima matične evidencije tuženika za ĐC evidentirani su prijavno - odjavni podaci na temelju radnog odnosa u razdoblju od 10. veljače 2004. do 30. rujna 2013. kod poslodavca Protect d.o.o. Rijeka i od 1. listopada 2013. do 31. ožujka 2017. kod poslodavca Securitas Hrvatska d.o.o. Zagreb, Podružnica Rijeka. Također, prema podacima matične evidencije tuženika navedeni poslodavci su za ĐC uspostavili prijavu na osiguranje s povećanim trajanjem, i to poslodavac Protect d.o.o. Rijeka za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 30. rujna 2013. i poslodavac Securitas Hrvatska d.o.o. Zagreb, Podružnica Rijeka za razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. studenoga 2013.

17. Prvostupanjsko upravno tijelo je razdoblja od 10. veljače 2004. do 31. prosinca 2004. i od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2017. utvrdilo kao staž osiguranja s povećanim trajanjem, a koje utvrđenje u ovom upravnom sporu osporava tužitelj.

18. ZV jasno razlikuje dvije osnovne kategorije vatrogasaca unutar vatrogasnog sustava i to profesionalnog vatrogasca i dobrovoljnog vatrogasca. Slijedom radnopravne i ostale dokumentacije ĐC koja prileži spisu (svjedodžba o stečenoj stručnoj spremi četvrtog stupnja tehnološke struke, obrazovnog profila profesionalni vatrogasac i smjera vatrogasni tehničar, svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti osiguranika izdavanih u razdoblju od siječnja 2004. do prosinca 2015. o sposobnosti za obavljanje poslova vatrogasca, ugovora o radu s poslodavcem Protect d.o.o., Rijeka sklopljenog na neodređeno 10. veljače 2004. i 1. studenog 2008. za obavljanje poslova radnog mjesta vatrogasac, potvrda tužitelja da je ĐC bio u radnom odnosu od 10. veljače 2004. do 31. ožujka 2017. i da je u tom razdoblju obavljao poslove vatrogasca, Pravilnika o sistematizaciji i razvrstavanju radnih mjesta prema kojem unutarnju organizaciju čine ustrojstvene jedinice, između ostaloga, i poslovi zaštite od požara, a prema opisu poslova za radno mjesto vatrogasca navedeni su poslovi koji su definirani u članku 1. stavku 1. ZV-a kao i mišljenja Hrvatske vatrogasne zajednice Zagreb od 10. lipnja 2025.), ovaj Sud zaključuje da su upravna tijela pravilno utvrdila da ĐC ispunjava uvjete za utvrđenje staža osiguranja s povećanim trajanjem u traženim razdobljima jer iz raspoložive dokumentacije proizlazi da je ĐC na svom radnom mjestu obavljao poslove iz područja vatrogasne djelatnosti (zaštita od požara, dežurstvo).

19. Ovaj Sud ocjenjuje osnovanim prigovore tuženika i zainteresirane osobe da je prvostupanjski sud neosnovano poništio rješenje tuženika i odbio zahtjev ĐC kao zainteresirane osobe za utvrđivanje u staž osiguranja s povećanim trajanjem razdoblja od 10. veljače 2004. do 31. prosinca 2004. i od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2017.

20. Iz navedenih razloga, prema ocjeni ovog Suda, osporenom presudom je povrijeđen zakon, pa je valjalo prvostupanjsku presudu poništiti, odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti o troškovima spora.

21. Zainteresirana osoba je u cijelosti uspjela u sporu. Stoga je Sud zainteresiranoj osobi, na temelju članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, dosudio trošak zastupanja na ročištu od 16. veljače 2026. i trošak sastava žalbe u skladu s Tbr. 27. točkama 2. i 3., Tbr. 46. i Tbr. 54., u vezi s Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“, 138/23. i 107/25.) (točka IV. izreke).

22. O trošku tužitelja odlučeno je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka III. izreke).

23. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a te članaka 144. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković