REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž Ovr-98/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SVEA EKONOMI društvo s ograničenom odgovornošću za savjetovanje i usluge, Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, protiv ovršenika ŽI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3853/2025-3 od 12. siječnja 2026., 9. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se ovrhovoditeljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3853/2025-3 od 12. siječnja 2026.

II. Odbija se ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja, u točki I. izreke, prihvaćena je žalba nakon proteka roka ovršenika te je obustavljen postupak prisilnog namirenja tražbine ovrhovoditelja pokrenut pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje na temelju Suglasnosti o zapljeni primanja koja je ovjerena 18. siječnja 2005. od javnog bilježnika Vladimira Šarčevića pod poslovnim brojem OV-444/05. Točkom II. izreke naloženo je ovrhovoditelju nadoknaditi ovršeniku trošak ovog postupka u iznosu 250,00 eura sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2026. do isplate, u roku od 8 dana.

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv te odluke podnosi ovrhovoditelj iz svih dopuštenih žalbenih razloga. Navodi da je u podnesku od 22. studenoga 2025. istaknuo da je prijedlog ovršenika (žalba nakon proteka roka) od 12. studenoga 2025. nepravovremen, budući da je podnesen izvan prekluzivnog roka od 8 dana, pozivajući se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/879/2020 od 16. lipnja 2021., a ovršenik je u prijedlogu naveo da je za provedbu predmetne ovrhe na njegovoj mirovini saznao najranije 27. svibnja 2025., nakon što je o tome obaviješten dopisom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa stoga zaključuje da je prijedlog trebalo odbaciti. Prigovara da se prvostupanjski sud u obrazloženju odluke uopće nije očitovao o pitanju pravovremenosti ovršenikove žalbe pa se rješenje ne može ispitati. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje te odbaciti žalbu ovršenika kao nepravovremenu i odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova postupka te naložiti mu da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka uvećane za zatezne kamate koja na priznati iznos troškova teku od donošenja drugostupanjskog rješenja do naplate.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je o ovršenikovom prijedlogu od 12. studenoga 2025. za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa koje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) provodi ustegom na mirovini ovršenika na temelju Suglasnosti o zapljeni koja je ovjerena 18. siječnja 2005. kod javnog bilježnika Vladimira Šarčevića pod poslovnim brojem OV-444/05.

4.1. S obzirom na to da ovrhovoditelj, kao vjerovnik na kojeg je prenesena tražbina , zahtijeva provedbu ovrhe na mirovini na temelju suglasnosti koja ima učinak rješenja o ovrsi, na provedbu ovrhe primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/1996., 29/1999, 42/2000., 173/2003., 194/2003. i 151/2004.; dalje: OZ/96) koji je bio na snazi u vrijeme davanja suglasnosti.

4.2. Sud prvog stupnja je ovršenikov prijedlog sadržajno ocijenio kao žalbu nakon proteka roka predviđenu člankom 49. OZ/96. Prijedlog je prihvaćen s obrazloženjem da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 46. stavka 1. točke 7. OZ/96, jer se zapljena dijela stalnog novčanog primanja dostavom isprave iz članka 178. stavak 1. OZ /96 poslodavcu može provoditi samo u odnosu na dužnika koji je izdao predmetnu ispravu, ne i na njegove pravne slijednike odnosno osobu koja u ispravi nije navedena kao dužnik jer je ta mogućnost uvedena tek Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 73/2017.), a ovršenik je predmetnu Suglasnost o zapljeni primanja dao Zagrebačkoj banci d.d.

4.3. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članka 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011.

– pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), u vezi s odredbom članka 19. stavka 1. OZ/96.

5. Prilikom donošenja pobijanog rješenja ostvaren je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ/96 na koji žalitelj sadržajno ukazuje u žalbi, jer sud prvog stupnja nije ocijenio ovrhovoditeljev prigovor nepravovremenosti žalbe, ali je taj prigovor otklonio ovaj sud na temelju članka 373.a stavka 3. u vezi sa stavkom 1. ZPP-a, a sve u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ/96.

5.1. S time u vezi ovrhovoditelj se pozvao na rješenje Ustavnog suda broj U - III/879/2020 od 16. lipnja 2021. u kome je taj sud iznio shvaćanje da dozvoljena pravna sredstva iz članka 210. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: OZ/12) predviđena za postupak izravne naplate pred FINA-om dosljedno prate uređenje standardnih pravnih lijekova u ovršnom postupku (žalba i žalba nakon proteka roka) pa da je nadležan sud u osporenim rješenjima dao dostatne i relevantne razloge uslijed kojih smatra primjenjivim rok od osam dana za izjavljivanje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate.

5.2. Navedeno stajalište Ustavnog suda nije primjenjivo u ovom slučaju, jer nije riječ o postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave već o provedbi ovrhe na temelju ovršenikove suglasnosti o zapljeni. S obzirom na to da suglasnost o zapljeni u ovom slučaju ima učinak (nepravomoćnog) rješenja o ovrsi, ovršenik kao dužnik mogao je izjaviti redovnu žalbu u rok od osam dana od kada je suglasnost javnobilježnički ovjerio, dok pravno sredstvo kojim aktualno traži zaštitu odgovara žalbi nakon proteka roka, kakva se prema članku 49. stavku 3. OZ/96 može podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka.

6. U preostalom dijelu sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo, a takva primjena materijalnog prava se žalbom ni ne osporava.

6.1. Naime, s obzirom na to da odredba članka 178. OZ/96, za razliku od odredbe članka 202. stavka 10. OZ/12, nije predviđala mogućnost da poslodavac nastavi provoditi ovrhu na zahtjev i u korist osobe koja u ispravi iz stavka 1. toga članka nije označena kao vjerovnik, sud prvog stupnja je donio pravilnu i zakonitu odluku (prema članku 51. stavku 2. u vezi s člankom 50. stavkom 3. OZ/96) kada je obustavio postupak prisilnog namirenja tražbine nastavljen po ovrhovoditelju, kao osobi koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik.

7. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ/96.

8. Budući da je njegova žalba odbijena kao neosnovana, ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška žalbe.

U Puli 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić