REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2446/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Zubović, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja SE constructions d.o.o. u stečaju, OIB 84782612862, Savska cesta 41, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Renata Plešnar, odvjetnica u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja EL DRUŽSTVO, Mlynska 28, 04001 Košice, Slovačka Republika, radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-eu-4/2026 od 23. travnja 2026., 9. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protivnika osiguranja, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-eu-4/2026 od 23. travnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-eu-4/2026 od 23. travnja 2026., radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja na isplatu iznosa od 700.000,00 EUR određena je privremena mjera, zabranom protivniku osiguranja da otuđi i optereti nekretnine, koje su pobliže opisane u izreci označenog rješenja (točka I. izreke). Predlagatelj osiguranja je ovlašten zatražiti upis zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina u nadležnim uredima za geodeziju, kartografiju i katastar Slovačke Republike (točka II. izreke). Određeno je da ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka po europskom platnom nalogu br. P-eu-124/2025, kao i postupka koji se vodi po prigovoru protivnika osiguranja protiv navedenog naloga, a koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-543/2026 (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredaba članka 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) u vezi s odredbama članka 345. stavka 1. točke 3. i članka 345. stavka 5. OZ-a.

3. Protivnik osiguranja je podnio žalbu protiv označenog rješenja, koje pobija u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda provedenog postupka. U žalbi u bitnome navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predmetne privremene mjere. Ukazuje da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti postojanje svoje tražbine niti postojanje konkretne opasnosti da bi protivnik osiguranja bez određivanja privremene mjere onemogućio ili znatno otežao naplatu eventualne tražbine predlagatelja osiguranja. Navodi da od samog početka protivnik osiguranja teži mirnom rješavanju spora između stranaka te da i dalje izražava spremnost na pregovore i izvansudsko rješavanje spornih odnosa. Ističe da se u njegovom ponašanju i postupanju ne očituje nikakva namjera izbjegavanja eventualnih potraživanja prema predlagatelju osiguranja. Ukazuje da prvostupanjski sud nije proveo nikakav dokazni postupak, nego je pobijano rješenje donio isključivo na temelju navoda i dokumentacije predlagatelja osiguranja. Tvrdi da raspolaže imovinom čija vrijednost višestruko premašuje iznos tražbine predlagatelja osiguranja radi koje je određena predmetna privremena mjera stoga smatra da ne postoji stvarna opasnost za namirenje. Ističe da određivanjem predmetne privremene mjere protivniku osiguranja nastaje znatna i teško nadoknadiva šteta s obzirom da predmetna zabrana neposredno utječe na poslovanje društva, tržišni položaj i vrijednost njegove imovine, čime je očigledno povrijeđeno načelo razmjernosti kao jedno od temeljnih načela postupka osiguranja. Prvenstveno predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijano rješenje je ispitano na temelju odredbe članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je rješenje nepravilno i nezakonito.

6. Prema odredbi članka 344. OZ-a, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (stavak 1.). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (stavak 2.). Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu (stavak 3.).

7. U skladu s odredbom članka 345. stavka 1. točke 3. OZ -a, radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, između ostalog, i zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu.

8. Dakle, predloženu privremena mjeru sud može se odrediti, ako kumulativno budu ispunjene sljedeće zakonske pretpostavke; 1. ako predlagatelj učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te 2. ako učini vjerojatnom opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Međutim, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. OZ-a).

9. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja uopće nije ispitao postojanje prve zakonske pretpostavke za određivanje predmetne privremene mjere, odnosno nije naveo na temelju čega je zaključio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine u iznosu od 700.000,00 EUR.

10. U odnosu na drugu zakonsku pretpostavku (da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati) prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome iznosi stajalište da protivnik osiguranja predloženom privremenom mjerom ne trpi nikakvu posebnu štetu iz razloga što zabilježba zabrane otuđenja nije smetnja da dužnik i dalje raspolaže svojom nekretninom. Obrazlaže da to proizlazi iz odredbe članka 345. stavka 5. OZ -a, koja propisuje da je učinak zabilježbe zabrane iz stavka 1. točke 3. tog članka u tome što predlagatelj osiguranja može predložiti ovrhu radi naplate svoje tražbine kad ona postane ovršna na nekretnini uknjiženoj u zemljišnoj knjizi ili na pravu uknjiženom na nekretnini, na koje se zabrana odnosi, bez obzira na to što je poslije te zabrane treća osoba na temelju dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja stekla i uknjižila u zemljišnu knjigu neko svoje pravo. Ovrhu na nekretnini, odnosno pravu uknjiženom na nekretnini predlagatelj osiguranja može predložiti izravno protiv osobe koja je uknjižena kao vlasnik nekretnine, odnosno nositelj stvarnoga prava uknjiženoga na nekretnini, na temelju izvršne isprave kojom je protiv protivnika osiguranja utvrđena njegova tražbina radi osiguranja koje je zabrana zabilježena te dokaza da je osoba protiv koje se ovrha predlaže stekla vlasništvo nekretnine, odnosno pravo na nekretnini nakon zabilježbe zabrane.

11. Iz toga prvostupanjski sud izvodi zaključak da predmetnom privremenom mjerom protivnik osiguranja trpi samo neznatnu štetu jer je nekretninom na koju je upisana privremena mjera zabrane otuđenja ipak dopušteno daljnje raspolaganje, odnosno moguće je osnovati dobrovoljno založno pravo (hipoteku), slijedom čega je izostala potreba predlagatelja osiguranja da dokazuje opasnost da bi bez ove mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu osigurane tražbine time što bi svoju imovinu otuđio, prikrio ili na drugi način njome raspolagao.

12. Ovaj sud nije suglasan sa takvim obrazloženjem prvostupanjskog suda. Naime, sama činjenica da je, sukladno odredbi članka 345. stavka 5. OZ -a moguće pravno raspolaganje nekretninom i nakon zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja te nekretnine, prema ocjeni ovog nije dostatna za zaključak da bi protivniku osiguranja nastala samo neznatna šteta. U takvom slučaju ovrha bi se mogla provesti na nekretnini i protiv osobe koja je na temelju dobrovoljnog raspolaganja protivnika osiguranja stekla pravo vlasništva na nekretnini, ali nije realno za očekivati da bi kupci na tržištu htjeli kupiti nekretninu s upisanom zabilježbom zabrane opterećenja i otuđenja i time se izložiti situaciji da nekretnina koju su kupili bude prodana u ovršnom postupku. Također, nije realno za očekivati da bi protivnik osiguranja prilikom otuđenja nekretnina s upisanom zabilježbom zabrane otuđenja i opterećenja mogao na tržištu postići istu cijenu za koju bi nekretninu mogao otuđiti da takva zabrana nije upisana. Isto tako, nekretnina opterećena takvom zabilježbom predstavlja znatno manje prihvatljivo sredstvo osiguranja zbog čega protivnik osiguranja može biti onemogućen npr. u pribavljanju kredita. Upis zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine nedvojbeno nepovoljno utječe na stvarnu mogućnost raspolaganja nekretninom, kao i na tržišnu vrijednost nekretnine prilikom raspolaganja, pa bi upis takve zabrane nepovoljno utjecao na poslovanje protivnika osiguranja, pogotovo iz razloga što je osnivanje privremene mjere predloženo na više nekretnina protivnika osiguranja. Slijedom svega iznesenog, predmetna privremena mjera nikako ne može predstavljati tek neznatnu štetu za protivnika osiguranja.

13. Stoga, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, nema mjesta primjeni odredbe članka 344. stavka 2. OZ-a. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud uopće nije ispitivao je li predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, valjalo je ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati na umu primjedbe iznesene u ovom rješenju te će pažljivo ispitati jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere nakon čega će donijeti zakonitu i pravilnu odluku, koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zubović