REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1393/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Gordana Zubaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LAVČEVIĆ-INŽENJERING d.o.o., OIB: 61073136920, Split, Bihaćka 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-105/2021-30 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -105/2021-30 od 13. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 14.497,41 EUR zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos. Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe-povećanje tužbenog zahtjeva sukladno podnesku tužitelja od 25. siječnja 2022.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud utvrdio neosnovanim zahtjev tužitelja za regresnom isplatom iznosa od 14.497,41 EUR koji je tužitelj (kao osiguranik) isplatio svom radniku BP koji je 5. studenog 2010. pretrpio nezgodu na radu i za koji štetni događaj je bila sklopljena polica osiguranja s tuženikom. Dakle, tužitelj pravo regresa temelji na polici osiguranja kojom je ugovoreno osiguranje od odgovornosti tužitelja za štetu prema djelatnicima. Bivši radnik tužitelja je ostvario pravo na invalidsku mirovinu jer mu je utvrđena profesionalan nesposobnost za rad. Naknada koju je tužitelj isplatio svom bivšem radniku predstavlja razliku između plaće koju bi bivši radnik tužitelja ostvarivao i invalidske mirovine koju ostvaruje. Nije sporno da je tužitelj otkazao ugovor o radu primjenom odredbe članka 107. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12; dalje: ZR) i članaka 65. i 66. Pravilnika o radu, a u svezi članka 79., 150. i 152. ZR-a. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu - preostalu radnu sposobnost bivšeg radnika i mogućnosti zaposlenja u istoj firmi, odnosno zbrinjavanja djelatnika i raspoređivanje na odgovarajuće radno mjesto te time nije dokazao pretpostavke svog regresnog zahtjeva radi naknade štete.
3. Pobijajući presudu žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je pogrešan pravni pristup prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao kako nije proveo zakonsku proceduru sukladno odredaba članka 79. ZR-a jer iz odluke o otkazu ugovora o radu od 29. prosinca 2012. razvidno je kako je Ugovor o radu, bivšem radniku tužitelja, BP otkazan zbog 100% profesionalne nesposobnosti za rad. Odluku o otkazu o radu potvrdio je, odnosno na istu je dao suglasnost Sindikat graditeljstva, koji kod tužitelja obavlja poslove radničkog vijeća. Dakle, tužitelj je dokazao da je proveo zakonom popisanu proceduru iz članka 79. ZR-a. Suprotno tome, pozitivna činjenica koja bi dokazivala mogućnost zapošljavanja bivšeg djelatnika na odgovarajućem mjestu, bila je na tuženiku. Pogrešan je zaključak suda da je u ovoj konkretnoj situaciji teret dokaza na strani tužitelja, a što je dovelo do materijalno nepravilne odluke – odbijanja tužbenog zahtjeva. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe u iznosu od 781,25 EUR.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitavši presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP -a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda nepravilna i nije osnovana na zakonu. Osnovano žalitelji navodi da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nema razloga o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje. Također, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.
6. U bitnom, iz obrazloženja odluke proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na primjeni tereta dokaza o činjenici, da tužitelj nije dokazao kako u trenutku odluke o otkazu ugovora o radu bivšem radniku tužitelja, BP koji je otkazan zbog 100% profesionalne nesposobnosti za rad, poduzeo sve da radniku osigura odgovarajuće poslove kod tužitelja tj. da je prema sistematizaciji radnih mjesta postojalo adekvatno radno mjesto za KP, za koje bi se mogao prekvalificirati, raditi i ostvarivati plaću.
6.1. Radi pojašnjenja, za ponoviti je da odredbom članka 79. ZR-a (tada važećeg) je propisano kako poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku kod kojega postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća. Radničko vijeće će dati poslodavcu suglasnost na otkaz ugovora o radu, ako poslodavac dokaže da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da radniku iz stavka 1. članka 79. ZR-a, osigura odgovarajuće poslove, odnosno ako dokaže da je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima, u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštene osobe, odnosno tijela.
6.2. Otkaz ugovora o radu od 29. ožujka 2012 (list 22. spisa) zbog 100% ozljede na radu radniku BP, prema obrazloženju odluke je uzeto u obzir da prema kadrovskoj strukturi i činjenici da ne postoji potreba za izvršenjem drugih poslova – nije postojala mogućnost da se radnik obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima. Radničko vijeće je dalo svoju suglasnost s odlukom o otkazu ugovora u radu. Odluka o otkazu ugovora o radu je konačna. Dakle, u tom slučaju ukoliko tuženik tvrdi da tužitelj nije osposobio / dao mogućnost bivšem radniku da se prekvalificira za rad na drugo radno mjesto i to prema tadašnjoj sistematizacija radnih mjesta je teret dokaza na tuženiku. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud zaključio primjenom pravila o teretu dokaza i odbio regresni zahtjev.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu iz Splita, u odnosu na visinu zahtjeva, međutim, taj dokaz nije ocijenjen i time je počinjena bitna povreda postupka.
8. Pravilno navodi prvostupanjski sud da Ugovor o nagodbi o isplati novčane rente zbog povrede na radu od 27. ožujka 2012. sklopljen između tužitelja i njegovog bivšeg djelatnika ne obvezuje tuženika, međutim, tužitelj bi imao regresno pravo tražiti od tuženika iznose koje je isplatio svom bivšemu radniku jer njegovo regresno pravo izvire iz sklopljene police osiguranja broj: [broj police osiguranja], kojom je ugovoreno osiguranje od odgovornosti tužitelja za štetu prema djelatnicima od 500.000,00 kn po štetnom događaju.
9. Kako zbog pogrešno pravnog pristupa prvostupanjskog suda nije moguće ispitati odlučne, a sporne činjenice, niti su ocijenjeni svi izvedeni dokazi to nije bilo mjesta preinaci pobijane odluke već ju je valjalo ukinuti temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a. Sud će odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.
10. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će voditi računa o navedenom u točkama 6.2. i 7. obrazloženja ove odluke, dati ocjenu svih izvedenih dokaza te voditi računa o pravnoj osnovi zahtjeva - regresnoj isplati.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Lenka Ćorić
