REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2493/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u pravnoj stvari 1. tužitelja II, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZI, [adresa], i 2. tužitelja AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv 1. tuženika Stečajna masa iza GO EXPRESS d.o.o. u stečaju, OIB: 86236601140, [adresa], koju zastupa stečajni upravitelj MI, i 2. tuženika OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, radi utvrđenja, vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3042/23 od 15. svibnja 2026., 9. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3042/23 od 15. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj P-3042/23 od 15. svibnja 2026. odbio je kao neosnovan prigovor tužitelja i potvrdio rješenje poslovni broj P-3042/2023-3 od 7. studenoga 2023. kojim je tužiteljima naloženo plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 273,22 EUR / 2.058,58 kn kao i dodatnu pristojbu u iznosu od 13,27 EUR / 99,98 kn.
2. U obrazloženju rješenja sud je u bitnome izložio da su tužitelji podnijeli tužbu putem e-Komunikacije 31. listopada 2023., ali uz tužbu nisu dostavili potvrdu o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, odnosno nisu platiti sudsku pristojbu na tužbu u trenutku podnošenja tužbe već je iz potvrde o plaćanju razvidno da je sudska pristojba na tužbu plaćena 2. studenoga 2023. u iznosu od 273,23 EUR, što prema vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 EUR iznosi ½ sudske pristojbe određene Tarifom sudskih pristojbi. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) propisano je kako se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Budući da su tužitelji platili polovicu sudske pristojbe na tužbu nakon podnošenja tužbe dužni su solidarno platiti sudsku pristojbu u punom iznosu prema Tarifi sudskih pristojbi.
3. Protiv rješenja tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome nisu osporili da su sudsku pristojbu na tužbu platili 2. studenoga 2023. ali na temelju naloga suda u iznosu od 273,23 EUR, odnosno ½ sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. ZSP -a. Smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu članka 7. stavka 1. ZSP-a. Ukazuje da je tom odredbom propisan trenutak nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe za podneske podnesene u elektroničkom obliku i određeno da se u tom slučaju plaća 50% propisane pristojbe, dok istom odredbom nije propisana pravna posljedica ako pristojba nije plaćena istodobno s podnošenjem podneska. Stoga je nejasno i pravno neutemeljeno nalagati tužiteljima dodatno plaćanja ½ sudske pristojbe, kao i pristojbe na predmetno rješenje u iznosu od 13,27 EUR, osobito imajući u vidu da je pristojba već bila plaćena prije donošenja pobijanog rješenja. Predložili su da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje drugostupanjski sud ispitao je primjenom odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava te je ovaj sud utvrdio da je rješenje zakonito i pravilno.
6. Iz spisa proizlazi da su tužitelji putem e-Komunikacije podnijeli tužbu 31. listopada 2023. Tužitelji su sudsku pristojbu platili 2. studenoga 2023. u iznosu od 273,23 EUR, što prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR predstavlja ½ sudske pristojbe određene Tarifom sudskih pristojbi.
7. Sud je rješenjem poslovni broj P-3042/2023-3 od 7. studenoga 2023. naložio tužiteljima da solidarno plate sudsku pristojbu na tužbu u punom iznosu, odnosno da plate razliku sudske pristojbe u iznosu od 273,22 EUR / 2.058,58 kn kao i dodatnu pristojbu u iznosu od 13,27 EUR / 99,98 kn. Protiv rješenja prvostupanjskog suda tužitelji su podnijeli prigovor koji je odbijen kao neosnovan pobijanim rješenjem.
8. Prema odredbi članka 4. točke 1. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje: za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen. Odredbom članka 7. stavka 1. ZSP-a propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Prema odredbi stavka 4. istog članka ako se sudska pristojba sukladno odredbama tog članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom.
9. Prema ustaljenom shvaćanju ovoga suda izraženom u brojnim odlukama, za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku plaća se pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska, a u protivnom plaća se pristojba u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom. Pristojba je plaćena u trenutku podnošenja podneska ako je u tom trenutku kod pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja (vjerovnikove banke) zaprimljen od strane pružatelja platnih usluga platitelja (dužnikove banke) nalog za plaćanje radi odobrenja računu vjerovnika iznosa naznačenog u nalogu za plaćanje, sukladno odredbi članka 177. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
10. U konkretnom slučaju tužitelji su podnijeli tužbu 31. listopada 2023., ali nisu istovremeno s podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu dostavili dokaz da su (prethodno) platili sudsku pristojbu na tužbu. Tužitelji su polovicu propisanog iznosa sudske pristojbe na tužbu platili 2. studenoga 2023. dakle, tri dana nakon podnošenja tužbe pa nema osnove za plaćanje polovice propisanog iznosa pristojbe u smislu odredbe članka 7. stavka 1. ZSP-a. Prema tome, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da nije moguće primijeniti odredbu članka 7. stavka 1. ZSP -a o plaćanju polovice sudske pristojbe.
11. Uzimajući u obzir sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 4. točke 1. i članka 7. stavka 1. ZSP-a rješenjem odbio kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja od 7. studenoga 2023. u kojem je naloženo tužiteljima da solidarno plate sudsku pristojbu na tužbu u punom iznosu, odnosno da plate razliku do punog iznosa sudske pristojbe u iznosu od 273,22 EUR i pristojbu na navedeno rješenje u iznosu od 13,27 EUR.
12. Tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pobijano rješenje nije zahvaćeno bitnim povredama odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno pa je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP -a žalba odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 9. lipnja 2026.
Sudac
Željko Šimić
