Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3316/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice HZ /OIB [osobni identifikacijski broj]/, [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika SZ /OIB [osobni identifikacijski broj]/, iz [adresa], boravište [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, radi utvrđenja prava na nužni dio, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-201/2022-32 od 30. travnja 2025., u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-201/10-2022-32 od 30. travnja 2025. u stavcima I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da tužitelju HZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] pripada pravo na nužni dio nasljedstva iza pokojne KZ, koji nužni dio iznosi ¼ dijela vrijednosti ostavinske imovine iza pokojne ostaviteljice KZ.

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od

2.308,94 eura (dvijetisućetristoosameuraidevedesetčetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama od 30. travnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se ¼ ostavinske imovine vrati u ostavinu iza pok. KZ, te sa dijelom zatraženog troška parničnog postupka preko iznosa iz toč. II. izreke do zatraženog iznosa od 2.892,88 eura.“

2. Protiv presude u stavcima I. i II. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je na iste pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pri ocjeni da li je oporučnim raspolaganjem povrijeđeno pravo tužiteljice na nužni dio kao vrijednost ostavinske imovine uzeo građevinsku, a ne tržišnu vrijednost nekretnine, ali bi i pravilom primjenom materijalnog prava bilo odlučeno na jednaki način.

7. Odredbom čl. 71. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u daljnjem tekstu: ZN-a) vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio utvrđuje se na način (čl. 71. st. 1. ZN-a) da se sačini popis i procjena svih dobara koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine (osim onih očito nenaplativih), s time da se kuća, pomoćna zgrada, dvorište i vrt (ostavinska imovina u ovom postupku) procjenjuju u novcu prema tržišnoj vrijednosti u trenutku smrti ostavitelja.

7.1. Potom se od te utvrđene vrijednosti oduzima iznos ostaviteljevih dugova, troškovima popisa i procjene ostavine i troškovi pokopa ostavitelja te se dobivenom iznosu pridodaje vrijednost darova učinjenih bilo kojim putem zakonskim nužnim nasljednicima pa čak i darova zaključenih oporukom kojima je ostavitelj izričito želio da se ne uračunaju (npr. zapis). Pridodaje se i vrijednost darova učinjenih u posljednjoj godini života osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

8. Imajući u vidu navedeno osnovano u žalbi ističe tuženik da je sud pri procjeni da li je oporučnim raspolaganjem došlo do povrede nužnog dijela trebao koristiti tržišnu vrijednost nekretnine koja predstavlja ostavinsku imovinu i koja je utvrđena građevinskim vještačenjem sačinjenom po stalnom sudskom vještaku Branku Stojčiću koji je u svom nalazu i mišljenju izvršio rekapitulaciju troškovne vrijednosti nekretnine te utvrdio da tržišna vrijednost predmetnih nekretnina primjenom koeficijenta prilagodbe prema čl. 33. Pravilnika o metodama procjene nekretnina i čl. 4. toč. 41. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj: 78/15) iznosi 27.000,00 eura (26.998,58 eura), kojem iznosu je valjalo dodati i iznos 364.14 eura (novčana sredstava na računu ostaviteljice) te od dobivenog iznosa od 27.364,14 eura odbiti iznos od 1.500,00 eura na ime troškova sahrane, koji je podmirio tuženik, što iznosi 25.864,14 eura te s obzirom na navedeno tužiteljici bi na ime nužnog dijela, koji nesporno iznosi ¼ vrijednosti ostavinske imovine, imao pripasti iznos od 6.466,03 eura.

9. U odnosu na vrijednost darova koje je tužiteljica za života svoje majke pok. NZ primila pravilno je zaključio sud prvog stupnja, koji zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima i s kojim se slaže i ovaj viši sud , da tužiteljica za života svoje majke darovanjem od strane iste nije namirena za svoj nužni dio.

9.1. Naime, neovisno od nesporne činjenice da je majka tužiteljici na kredit kupila dva kauča, trpezarijski stol i četiri stolice prilikom udaje (majka je digla kredit jer je u to vrijeme bila zaposlena), tužiteljica tvrdi da je taj kredit otplaćivao njezin suprug, koju činjenicu tuženik ne opovrgava, već jedino iskazuje da o tome nema saznanja.

9.2. Nadalje, ukoliko je nakon udaje majka tužiteljice istoj povremeno davala darove (novac za putni trošak iz [adresa] u [adresa], darove koji stanu u nekoliko putnih torbi, namještaj iz donacije i jednu zlatnu ogrlicu /tuženik je također dobio dio zlatnog nakita/) tuženik, na kojem je teret dokazivanja tvrdnje da je tužiteljica namirena za svoj nužni dio za života ostaviteljice (čl. 219. i čl. 221. a ZPP-a), nije na pravno relevantan način dokazao da bi vrijednost navedenih darova iznosila 6.466,03 eura.

9.3. Tom zaključku ide u prilog nesporna činjenica da je majka stranaka imala malu mirovinu od koje se nije mogla uzdržavati, radi čega joj je tuženik godišnje slao od 1.000,00 do 1.200,00 USD pa je logično za zaključiti da majka stranka nije mogla tužiteljici davati darove veće vrijednosti ukoliko nije imala dostatan novac za svoj život.

10. Također su neosnovani i žalbeni navodi da bi se imala primijeniti odredba čl. 125. st. 4. ZN-a kojom je propisano da je nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje, budući da tijekom postupka nije utvrđeno da bi bilo što od navedenoga počinila tužiteljica u odnosu na svoju pok. majku.

11. Neosnovani su i žalbeni navodi da bi presuda bila utemeljena na nezakonitom dokazu, koji zaključak žalitelj izvodi iz činjenice da je tužiteljica predujam za plaćanje građevinskog vještačenja uplatila po proteku dodijeljenog roka za njegovo plaćanje, jer isto ne rezultira takvom posljedicom, kako to pogrešno smatra tuženik.

12. Imajući u vidu navedeno žalbeni navodi se ukazuju bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

13. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.

14. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23).

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 2. za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac