Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1686/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska 168, protiv 1. tužene VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženog GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženog ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Adamek, odvjetnik u Samoboru, Gajeva 4a, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska 168, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice i umješača protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5957/2024-152 od 20. veljače 2026., dana 9. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice RŠ i umješača na strani tužiteljice FŠ, te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5957/2024-152 od 20. veljače 2026. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice od 4. srpnja 2013. preinačena podneskom od 20. veljače 2015. te na ročištu 26. travnja 2017 .

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica i umješač podnose žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlažu pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijevaju i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku uz pripadajući PDV u iznosu od 859,38 eura te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 300,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu 3. tuženik se protivi žalbi i predlaže istu odbiti, a prvostupanjsko rješenje potvrditi. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku uz pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba tužiteljice i umješača je osnovana.

5. Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi temeljem odredbe čl. 288. st. 2. ZPP-a, rukovodeći se time da je predmet spora zahtjev za utvrđenje da je ništav i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju kojeg su 2. siječnja 1996. zaključili CŠ, kao darovateljica i 3. tuženi ŽŠ, kao daroprimac, a da je tužiteljica upisana zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine koja je predmetom navedenog Ugovora, slijedom čega zaključuje da na strani tužiteljice ne postoji pravni interes za podnošenje zahtjeva za utvrđenje ništavosti navedenog Ugovora te da se odlučivanjem o predmetnom zahtjevu ne bi ostvarila bolja i kvalitetnija pravna pozicija tužiteljice od one koju je ostvarila nakon utuženja 2014. upisom prava vlasništva na nekretnini koja je predmetom Ugovora o darovanju, dok odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP a, obvezujući tužiteljicu da 3. tuženiku nadoknadi prouzročene troškove postupka.

6. Žaliteljice u žalbi navode da je sud prvog stupnja pobijanu odluku donio protivno stanju predmeta i mjerodavnim zakonskim odredbama, uz tvrdnju da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke primijenio propis koji nije bio na snazi u trenutku pokretanja predmetnog postupka te nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, nakon što je zaključio glavnu raspravu, u kojem stadiju postupka nije bio ovlašten tužbu odbaciti, imajući u vidu i to da na temelju spornog Ugovora o darovanju 3. tuženik još uvijek svojata određena prava vezano za nekretninu koja je predmetom tog Ugovora, osporavajući tužiteljici i dalje pravo vlasništva na toj nekretnini, tako da je pravni interes tužiteljice u tome da takav Ugovor „ne kola“ u pravnom prometu te kako bi se izbjegla pravna nesigurnost i kako isti ne bi bio predmetom zloupotrebe.

7. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2., u svezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, s time da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju žaliteljice u žalbi određeno upiru, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane odluke nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe.

8. Pri tome nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 288. st. 2. ZPP-a, jer pravni interes za isticanje deklaratornog zahtjeva mora postojati sve do zaključenja glavne rasprave, do kada je sud u obvezi po prigovoru suprotne strane o njemu odlučivati, s time da ne stoje žalbene tvrdnje žaliteljica da je pobijano rješenje doneseno nakon zaključenja glavne rasprave, jer iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja, nakon što je na ročištu održanom 30. siječnja 2026. (list 430-437 spisa), zaključio glavnu raspravu, istu raspravu preotvorio rješenjem od 20. veljače 2026. (list 446 spisa) i tek nakon toga donio pobijano rješenje.

9. Međutim, osnovano žaliteljice žalbenim navodima prigovaraju da sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane odluke, istu nije preispitivao u smislu odredbe čl. 6.1. Konvencije za zaštiu ljudkih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje Konvencija) te u smislu odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje Ustav RH), sa stajališta prava na pošteno suđenje, a time i prava na pristup sudu, pa se, za sada, ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

10. Naime, iz stanja spisa i sadržaja pobijanog rješenja proizlazi da su tužiteljica RŠ i sada pok. ĐŠ (čija je tužiteljica nasljednica), sudu prvog stupnja 4. srpnja 2013. podnijeli tužbu protiv EŠ, pravnog prednika 1. i 2. tuženika (koji se na navode tužbe nije očitovao) te protiv 3. tuženika ŽŠ (koji je tužbeni zahtjev osporio u cijelosti te predložio tužbu odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa, podredno tužbeni zahtjev odbiti, postavljajući i zahtjev za naknadu parničnih troškova), kojom tužbom su zahtijevali utvrđenje da su tužitelji dosjelošću stekli vlasništvo na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja u katastru odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tvrdnjom da se radi o nekretnini koju je tužiteljima prodala ABC 1975. godine, koju prodavateljicu je 1986. godine naslijedila sestra UŠ, koja je s 3. tuženikom 2. siječnja 1996. sklopila Ugovor o darovanju, kojim je bila obuhvaćena i čestica koja je predmetom tužbenog zahtjeva, koja nije mogla biti niti predmet nasljeđivanja, niti predmet darovanja, jer je prethodno bila prodana tužiteljima.

11. Iz stanja spisa proizlazi i to da su tužitelji nakon utuženja, podneskom od 7. svibnja 2014. (list 59 spisa), uz postojeći zahtjev na utvrđenje prava vlasništva, postavili i drugi zahtjev, zahtjev na utvrđenje da je ništav i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju kojeg su 2. siječnja 1996. zaključili CŠ, kao darovateljica i 3. tuženi ŽŠ, kao daroprimac, uz tvrdnju tužitelja da Ugovor nije zaključen u odgovarajućoj formi te da 3. tuženik nikada nije bio uveden u posjed sporne nekretnine , pri čemu u postupku nije bilo sporno da je pod poslovnim brojem Z-54222/12 tijekom 2013. vođen pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak, po pravomoćnom okončanju kojeg postupka su tužitelji upisali svoje pravo vlasništva na nekretnini zkčbr. [katastarska čestica] [adresa] (izgrađeno zemljište površine 7 m2, oranica 149 m2, ukupne površine 156 m2) i zkčbr. [katastarska čestica] Rogoznička oranica površine 6 m2, nakon čega su tužitelji podneskom od 13. listopada 2014. (list 85 spisa), obavijestili sud da je otpao njihov pravni interes za utvrđenje prava vlasništva, koji zahtjev su povukli, ostajući kod zahtjeva za utvrđenje ništavosti Ugovora o darovanju, s time da su navedeni zahtjev specificirali podneskom od 20. veljače 2015. (list 102 spisa) . Nakon toga je održano pripremno ročište 10. listopada 2016. (list 161-162 spisa), na kojem je 3. tuženik, prigovarao nedostatku pravnog interesa za vođenje postupka (uz tvrdnju da je u zemljišnoj knjizi stanje onakvo kako ga tužitelji traže), osporavajući postavljeni tužbeni zahtjev, predlažući ga odbiti. Navedeno pripremno ročište je odgođeno, nakon čega je prethodni postupak zaključen na ročištu održanom 26. travnja 2017. (list 180-183 spis), čemu je prethodila specifikacija tužbenog zahtjeva, na kojem ročištu je 3. tuženik ustrajao na prigovoru nedostatka pravnog interesa za vođenje postupka, protiveći se postavljenom tužbenom zahtjevu, osporavajući da bi se radilo o ništetnom Ugovoru o darovanju, svojatajući i nadalje pravo vlasništva na nekretninama koje su bile predmetom Ugovora.

12. Iz stanja spisa isto tako proizlazi da je sud prvog stupnja tijekom postupka izveo po strankama predložene dokaze, nakon čega je na ročištu održanom 30. siječnja 2026. (list 430-437 spisa), zaključio glavnu raspravu, koju glavnu raspravu je preotvorio rješenjem od 20. veljače 2026. (list 446 spisa), potom donoseći pobijano rješenje.

13. Prema odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, s time da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe, dok je odredbom čl. 288. st. 1. i 2. ZPP-a propisano da se na pripremnom ročištu najprije raspravlja o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka, bilo da je sud nakon ispitivanja tužbe odgodio rješavanje tih pitanja bilo da su ona pokrenuta u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu, o kojim pitanjima se mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno, a da osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe. Navedena odredba je neznatno izmijenjena u odnosu na odredbu koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, pa su bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke žalbeni prigovori tužiteljice i umješača da je prvostupanjski sud prilikom njezinog donošenja primijenio propis koji nije bio na snazi u trenutku pokretanja predmetnog postupka.

14. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, neupitnim proizlazi da je pobijanim rješenjem odbačena tužba kako je ista bila postavljena u konačnome na pripremnom ročištu, nakon čega se ni na koji način nisu izmijenile okolnosti na temelju kojih je postavljen predmetni zahtjev, na kojoj tužbi (tužbenom zahtjevu) je tužiteljica ustrajala do zaključenja glavne rasprave, pri čemu se 3. tuženik takvom zahtjevu protivio od davanja odgovora na tužbu, pa nadalje, s time da je prije zaključenja prethodnog postupka prigovorio i nedostatku pravnog interesa za traženje predmetne pravne zaštite.

15. Za naglasiti je da određena osoba ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje ako od ishoda sudskog postupka očekuje pravnu korist koju ne može na neki drugi svrsishodan način ostvariti, pri čemu je na sudu da pruži pravnu zaštitu osobi čije je pravo objektivno ugroženo, dakle, kada tako zatražena sudska zaštita opravdava ostvarenje konkretne pravne koristi, s time da bi u razloge za osporavanje postojanja pravnog interesa ponajprije spadali slučajevi u kojima bi aktivna stranka već raspolagala pravnim instrumentom kojim bi mogla (u bitnome) ostvariti onaj pravozaštitni rezultat koji bi mogla ostvariti i na temelju meritorne odluke čije donošenje traži.

16. Postojanje pravnog interesa je procesna pretpostavka za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari, a na sudu je da pruži pravnu zaštitu tužitelju, ukoliko njezina zaštita opravdava značaj nastalih posljedica na tužiteljev pravni odnos s tuženikom.

17. Imajući u vidu žalbene navode žaliteljica kojima upiru na to da je pobijana odluka odstupila od garancije zaštite prava na pošteno suđenje, pozivom i na konvencijsko pravo koje utječe na njihova legitimna očekivanja u zaštiti njihovih prava, prema pravnom shvaćanju ovog suda, u takvim okolnostima konkretnog slučaja je bilo nužno preispitati - je uknjižbom prava vlasništva na spornoj nekretnini u korist tužiteljice, koja nekretnina je predmetom i spornog Ugovora o darovanju (za koji tužiteljica traži utvrđenje da je ništav i da ne proizvodi pravne učinke), tužiteljica ostvarila potpunu pravnu zaštitu, a posljedično tome i razmjernost takvog ograničenja za podnošenje tužbe na utvrđenje (s obzirom na prigovor nedostatka pravnog interesa), i legitimnog cilja koji se takvim ograničenjem nastoji ostvariti.

18. Naime, kako je to već prethodno i navedeno, s obzirom na to da je 3. tuženik tužiteljici (ranije i sada pok. 2. tužitelju), osporavao pravo vlasništva na nekretnini koja je bila predmetom prvotno zatražene sudske zaštite (na utvrđenje prava vlasništva), a sada predmetom Ugovora o darovanju, koje pravo vlasništva je nastavio osporavati i nakon što je tužiteljica ostvarila svoja vlasnička prava na toj nekretnini (upisom vlasništva u zemljišnu knjigu), svojatajući i nadalje sebi određena prava vezano za tu istu nekretninu, temeljeći ta prava na spornom Ugovoru o darovanju, u kojem smijeru je podneskom od 5. veljače 2025. (list 416 spisa), ponudio tužiteljici i nagodbeni prijedlog – da mu se naknade troškovi koje je imao vezano za predmetnu nekretninu/nekretnine (plaćeni porez na promet nekretnina u iznosu od 96.000,00 kuna, po svakoj parceli iznos od 4.500,00 kuna, komunalni doprinos te troškove izrade i provedbe parcelacijskih elaborata), u takvim okolnostima je u naprijed izloženom smislu bilo potrebno ispitati - je li tužiteljica uknjižbom svoga prava vlasništva na spornoj nekretnini ostvarila potpunu pravnu zaštitu te bi li tužiteljica, ukoliko bi njezin tužbeni zahtjev bio usvojen, imala određenu pravnu korist koju bez te povoljne sudske odluke ne bi mogla ostvariti, a posljedično navedenom - opravdava li zatražena sudska zaštita značaj nastalih posljedica na pravni odnos tužiteljice i 3. tuženika .

19. Sve to imajući u vidu da se nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka koji je trajao dugi niz godina, činjenično nisu izmijenile okolnosti koje su postojale u trenutku zaključenja prethodnog postupka (kada je sud u skladu s odredbom čl. 288. st. 1. i 2. ZPP-a, trebao, nakon prethodnog ispitivanja tužbe, odlučivati o odbačaju tužbe zbog nedostatka pravnog interesa, s obzirom na već tada istaknuti prigovor tuženika da takav interes ne postoji).

20. Naime, članak 6. st. 1. Konvencije svakome jamči da sud ispita njegov slučaj radi utvrđivanja njegovih prava i obveza građanske naravi. Odbijanje suda da to učini i ispita slučaj pojedinca, predstavlja ograničenje prava na pristup sudu. Pravo na pristup sudu nije apsolutno i može biti podložno ograničenjima. Međutim, ograničenja ne smiju biti takva da umanjuju pristup sudu na način koji narušava samu bit toga prava, pri čemu ograničenja moraju imati legitiman cilj i mora postojati razmjeran odnos između ograničenja i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti.

21. Slijedom svega naprijed obrazloženog, valjalo je žalbu žaliteljica uvažiti i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod točkom I.

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u naprijed izloženom smislu otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem i pri tome, kako tužiteljica ne bi bila onemogućena u zaštiti svojih prava nerazmjernim ograničenjem prava na pristup sudu, odluku o odbačaju tužbe (zbog nedostatka pravnog interesa), razmotriti sa stajališta prava na pošteno suđenje proklamiranog čl. 6.1. Konvencije te čl. 29. Ustava RH (vodeći računa o tome da ograničenje na podnošenje deklaratorne tužbe mora imati legitiman cilj te da mora postojati razmjeran odnos između toga ograničenja i legitimnog cilja koji se tim ograničenjem nastoji ostvariti), u kom pravcu će raspraviti i ostale žalbene prigovore žaliteljica (ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka).

23. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke je donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Sutkinja:

Roberta Pandža