Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2111/2026-2

U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, DF, izvjestiteljice i članice, KF, članice, u pravnoj stvari tužiteljice HF /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Anita Marković, odvjetnica iz Zagrebu, protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d. /OIB: 87939104217/ sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Ivo Šućur, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-516/ 2025-12 od 18. ožujka 2026., u sjednici održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-516/2025-12 od 18. ožujka 2026. pod stavcima I., II., III. izreke i dijelu stavka IV. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 632,72 eura sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P - 516/2025-12 od 18. ožujka 2026. u dijelu stavka IV. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 625,00 eura (preko iznosa od 632,72 eura do iznosa od 1.257,72 eura) na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg iznosa od 625,00 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavkom I. izreke utvrđena ništetnom odredba članka 6.1. "Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita" Ugovora o kreditu broj 209054 od 20. lipnja 2007. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženice Volksbank d.d. kao kreditora, koja glasi "Jednokratno 1,35% ... od iznosa kredita, minimalno 500,00 ... kuna naplaćuje se neposredno prije isplate kredita...", a pod stavkom II. izreke odredba članka 11.2. "Prijevremena otplata kredita" istog Ugovora o kreditu koja glasi "... Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a pretpostavkno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora...".

Pod stavkom III. izreke je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 543,72 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 201,80 eura od 22. lipnja 2007. i na iznos od 341,92 eura od 31. siječnja 2012. Radi Isplate.

Pod stavkom IV. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.257,72 eura sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2026. Radi Isplate.

2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP- a[1] . Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (312,50 eura + sudska pristojba na žalbu).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. Stavka 2. točke 11. ZPP -a na koju se poziva tuženica, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Odlučeno je o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku drugi postupak, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska, niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koju je moguće ispitati.

6. Tumačenje činjenica po tuženici i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), već njezino osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta (izuzev djelomično vezano za odluku o troškovima prvostupanjskog postupka).

7. Nije sporno da je između pravnog prednika tuženice (Volksbank d.d.) kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita u lipnju 2007. realiziran kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.514,19 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita, da je u članku 6.1. Ugovora o kreditu navedena jednokratna naknada za obradu zahtjeva i administraciju koja se naplaćuje

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

neposredno prije isplate kredita, u članku 6.2. naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva ..., članku 6.3. naknada za vođenje računa za otplatu kredita, da je u članku 2. ugovorena redovna promjenjiva kamata od 5,20% godišnje, efektivna kamatna stopa od 6,77%, interkalarna kamata koja se otplaćuje tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, redovna kamata po dospijeću, da je u članku 11.2. navedeno da je privremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev korisnika kredita u skladu sa uvjetima i Odlukom o kamatama i naknadi kreditora, da je tuženica naplatila tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita 22. lipnja 2007. iznos od 201,80 eura, a 31. siječnja 2012. Naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 341,92 eura.

8. Tuženica u žalbenom stadiju ustrajava na stavu da predmetne ugovorne odredbe nisu nepoštene (ništetna), da ne uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana, da joj je u slučaju prijevremenog zatvaranja kredita pripadalo pravo na naknadu štete (naplatiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita) i da je prigovor zastare osnovan.

9. Izbor i primjena materijalnog prava po prvostupanjskom sudu je pravilna i s tim u vezi su utvrđene odlučne činjenice.

10. Naime, prema ZZP-a/2003 (u kontinuitetu i propisima o zaštiti potrošača koji su kasnije doneseni, uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna u predmetnom postupku), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. stavak 1.), s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2.), da je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati (članak 81. stavak 4.) i da je nepoštena ugovorna odredba ništava (članak 87. stavak 1.).

11. S navedenim posebnim pravilima korespondiraju u kontinuitetu i opći propisi obveznog prava o bitnim elementima ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO-a[2] ) prema kojima su kamate "accessorno ili nuzgredno" pravo, o ništetnosti (i djelomičnoj ništetnosti) ugovora (članak 322., članak 342. ZOO-a) prema kojima je ništetan ugovor (dio ugovora) kojom strana koja ima jaču poziciju istu koristi za postupanje koje nije u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja (dobre vjere), a nastavno i pravila o vraćanju stečenog bez osnove (članak 1115. u vezi s člankom 1111. ZOO-a).

12. Primjena i tumačenje pravila o ništetnosti odredbe članka 6.1. i članka 11.2. Ugovora o kreditu, u okolnostima konkretnog slučaja, u skladu je i sa pravnom stečevinom Europske unije, prema kojoj "… potrošač mora biti u mogućnosti provjeriti da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se

2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

one naplaćuju", uz široko tumačenje pojma "ukupni troškovi kredita za potrošača" i ispitivanju znatnije neravnoteže (spojeni predmeti C-84/19, - Profi Credit Polska SA protiv QJ, predmet C-222/19 – BW protiv DR , C-252/19 QL protiv CG).

13. Pored činjenice da je Ugovor o kreditu unaprijed formulirala tuženica, da tuženica na kojoj je teret dokazivanja nije niti tijekom predmetnog postupka na pravno relevantan način objasnila je li, kako i kada inače prezentirala korisnicima kredita zašto i na temelju kojih kriterija su određivane naknade za obradu zahtjeva za kredit i naknade za prijevremeno zatvaranje (otplatu) kredita, na temelju kojih okolnosti i kada je tužiteljica mogla znati da ne postoji preklapanje među različitim naknadama ili među uslugama za koje se naknade naplaćuju (između jednokratne naknade za obradu zahtjev i administraciju i ostalih navedenih u članku 6. Ugovora o kreditu, te između tih naknada i ugovorenih kamata), kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da su predmetna ugovorna odredbe o naknadi za obradu zahtjeva za kredi i administraciju, i prijevremenu otplatu kredita nepoštene (ništetne), a u prilog čemu naravno treba imati u vidu da se ispitivanje znatnije neravnoteže ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji na temelju te odredbe terete potrošača, s druge strane, odnosno da znatnija neravnoteža, što jest slučaj u predmetnom sporu, može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je i na temelju primjenjivih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja prema tim odredbama ima na temelju tog ugovora ili ograničenja u njihovu korištenju.

14. Stoga, nije u pravu tuženica kada u nepotrebno opširnoj žalbi tvrdi da je za odluku o ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu jedino od značaja to što su odredbe jasne, lako uočljiva i razumljive i da nisu kumulativno ostvareni uvjeti za ispitivanje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi jer da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača koja bi bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja (dobroj vjeri), a niti je od utjecaja na konačno rješenje predmetnog spora pozivanje na pravna shvaćanja iskazana u odlukama drugih sudova (i stavove, tumačenja /doktrine/ sa područja pravne znanosti) za koje pogrešno drži da podržavaju njezino viđenje predmetnog spora.

14.1. U prilog neodrživosti žalbenih navada treba imati u vidu i da unaprijed ugovaranje određenog novčanog iznosa u smislu odredbi članka 350. – 356. ZOO-a, na što se tuženica između ostalog poziva, podrazumijeva osiguranje urednog ispunjenja obveze (ukoliko dužnik ne ispuni obvezu ili kasni s ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni), što nije slučaj u predmetnom odnosu stranaka, a ne pravo na naplatu naknade za obradu zahtjeva i administraciju, i naknadu za prijevremeno ispunjenje obveze (otplatu / vraćanje kredita).

15. Nadalje, proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 1111. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C- 308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

16. Prema tome, kako je tuženica povrijedila interese i prava tužitelj ice kao potrošača jer se u potrošačkom Ugovoru o kreditu, pored ugovorenih kama ta i navedenih naknada u točkama 6.2. i 6.3. koristila nepoštenim ugovornim odredbama kojima je za sebe ugovorila ne pripadajuće naknadu za obradu zahtjeva i administraciju, i prijevremenu otplatu kredita, o kojim se nije pojedinačno pregovaralo, a koje kao takve uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, iz naprijed navedenih razloga, zbog čega su nepoštene (ništetne), odnosno kako je otpala osnova po kojoj je tuženica od tužitel jice nesporno naplatila iznos od 543,72 eura, to je tuženica dužan vratiti tužiteljici isti iznos (članak 1111. stavak 3. ZOO-a) sa zateznim kamatama od stjecanja do isplate (članak 1115., članak 29. stavak 2., 7. i 8. ZOO-a), budući da je tuženica i prije obraćanja tužitelj ice imala razloga vjerovati da je stekla bez osnove predmetni iznos, a time bila i nesavjesna od dana stjecanja, kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

17. Neosnovano je i ustrajavanje tuženice na prigovoru zastare novčanog potraživanja koji veže uz stav da je odluka u tom dijelu neobrazložena i arbitrarna.

17.1. Naprotiv, za ocjenu neosnovanosti prigovora zastare u obrazloženju su navedeni razlozi i odluka prvostupanjskog suda nije arbitrarna (točka 54. - 59.), već je u skladu sa načelom ekvivalentnosti i djelotvornosti kao temeljnim principima pravnog sustava Republike Hrvatske, pravima koja proizlaze iz članka 47. Povelje[3] i ciljeva postavljenih Direktivom Vijeća 93/13/EEZ[4] , a prema kojima sud u tumačenju i primjeni propisa mora voditi računa o podređenom položaju potrošača u odnosu na trgovca, ne samo u pogledu pregovaračke moći, nego i u pogledu informiranosti, i da se potrošaču koji nije znao niti mogao znati kako ocijeniti opseg svojih prava (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) ne može uskratiti pravo na pravnu zaštitu u subjektivno materijalnom smislu računanjem roka zastare za restitucijski zahtjev od dana kad je nepošteni trgovac neosnovano stekao određene iznose, kako to tvrdi tuženica.

18. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je prihvatio pravne posljedice predložene tužbenim zahtjevima na utvrđenje i isplatu (stavak I. - III. izreke) i nije dao važniju prednost tužiteljici niti postupao arbitrarno, kako to pokušava prikazati tuženica.

19. Djelomično osnovano tuženica prigovora odluci o troškovima pod stavkom IV. izreke prvostupanjske presude.

20. Naime, prema pravilima o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, između ostalog i za određivanje nagrade za zastupanje stranke po punomoćniku odvjetniku, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (članak 35. stavak 1. ZPP-a). Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna

3 Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL C 326, 26. 10. 2012., str. 391.)

4 Direktiva Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. 4. 1993. (SL L 95, 21. 4. 1993., str. 29. - 34.)

traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev (članak 35. stavak 2. ZPP - a). Za odnos stranaka vezano za te troškove mjerodavna je odredba članka 35. stavak 1. ZPP-a, a ne odredba članka 37. ZPP-a koja podrazumijeva više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

20.1. Deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje, koji je u predmetnoj parnici poslužio samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplati iznosa od 543,72 eura ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora za određivanje nagrade na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku.

21. Stoga, suprotno stavu prvostupanjskog suda (i tužiteljice) da je kao vrijednost predmeta spora radi utvrđivanja nagrade na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku trebalo uzeti iznos od 1.871,44 eura (1.327,23 eura kao vrijednost predmeta spora za deklaratorni zahtjev + 543,72 eura koji se odnosi na glavni kondemnatorni zahtjev), za određivanje troškova po toj osnovi kao vrijednost predmeta spora mjerodavna je iznos od 543,72 eura.

22. Prema odredbi članka 155. stavku 2. ZPP-a, OT[5] i sadržaju prvostupanjskog predmeta, tužiteljici na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku pripada iznos od 500,00 eura (vrijednost predmeta spora 543,72 eura - za sastav tužbe - 50 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 25. srpnja 2025. 50 bodova /Tbr. 8/1. OT/, /pogrešno navedeno 5. siječnja 2024./, zastupanje na ročištu 1. rujna 2025. i 9. veljače 2026. od po 50 bodova /Tbr. 9/1. OT/ /pogrešno navedeno 14. svibnja 2024. i 12. studeni 2024./ ili ukupno 200 bodova x 2,00 eura /Tbr. 54. OT/ = 400,00 eura + 100,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 46. OT/ = 500,00 eura), što uz trošak sudske pristojbe na tužbu (66,36 eura) i presudu (66,36 eura) čini ukupan iznos od 632,72 eura.

22.1. Dakle, tuženica je dužna naknaditi tužiteljici trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 632,72 eura (članak 154. stavak 1. ZPP-a) sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2026. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

23. Za daljnji iznos od 625,00 eura (preko iznosa 632,72 eura do iznosa od 1.257,72 eura) zahtjev tužiteljice za naknadu troška na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku nije osnovan jer nije u skladu sa mjerodavnom vrijednosti predmeta spora i OT-om, a niti je punomoćnik tužiteljice nazočio ročištu za objavu presude (list 280. – 281.) i vezano za taj dio odluke o trošku je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Tuženici nije priznat zahtijevani trošak žalbe jer nije uspjela sa žalbom protiv odluke o glavnim tužbenim zahtjevima (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. stavkom 1. ZPP-a).

5 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj. 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)

25. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III.).

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović