Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4982/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD DUBROVNIK d.o.o. za vodoopskrbu i komunalnu hidrotehniku, Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, OIB: 00862047577, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika WARE j.d.o.o., Dubrovnik, Andrije Hebranga 15, OIB: 62152384302, kojeg zastupa punomoćnica Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-3/2022 od 9. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika WARE j.d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-3/2022 od 9. veljače 2024. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika WARE j.d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VODOVOD DUBROVNIK d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika, Vukovarska 22, poslovni broj OVRV-28/2021 od dana 24.ožujka 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku WARE j.d.o.o., Dubrovnik Andrije Hebranga 15, OIB:62152384302, u roku od 8 dana platiti tužitelju VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, OIB:00862047577, iznos od 4.060,35 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 24. ožujka 2021. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te u dijelu kojim se nalaže tuženiku, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika, Vukovarska 22, poslovni broj OVRV-28/2021 od dana 24.ožujka 2021. i odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku, u roku od 8 dana, platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 174,20 EUR.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.815,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude (odluka o glavnoj stvari) i protiv točke III. prvostupanjske presude (odluka o trošku postupka), žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik ne spori da je korisnik vodnih usluga koje pruža tužitelj. Međutim, tuženik smatra da se račun za izvršene vodne usluge, povodom kojeg je pokrenut ovaj parnični postupak, ne temelji na stvarnoj potrošnji vode. Dakle, tuženik smatra da nije potrošio količinu vode koju je tužitelj iskazao na spornom računu. Nadalje, tuženik ističe kako nije bio prisutan očitanju i zamjeni vodomjera kada je očitana sporna potrošnja vode . Naime, prisutnost tuženika je bila nužna kako bi se mogla potvrditi vjerodostojnost očitanja vodomjera. Tuženik također ističe da se sporni račun odnosi na razdoblje lockdowna radi pandemije korona virusom, a kada odgovorne osobe tuženika nisu ni mogle boraviti na nekretnini gdje tuženik pruža vodne usluge, stoga nije moglo biti znatnije potrošnje vode. Tuženik ne spori da je imao problema sa cijevima , tj. da su cijevi bile dotrajale i da su propuštale vodu, međutim, ističe kako su cijevi popravljene i zamijenjene prije spornog računa. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika. Naime, tužitelj ističe kako je tuženik mogao izvršiti izvanredno ispitivanje vodomjera u slučaju sumnje na ispravnost vodomjera, o čemu je tužitelj pravodobno obavijestio tuženika još u vrijeme izdavanja spornog računa. Ističe kako se potrošnja vode ne odnosi samo na razdoblje lockdowna, kako to tuženik ističe u svojoj žalbi. Kako je tužitelj izdao račun sukladno očitanoj potrošnji, tužitelj smatra da je sud prvog stupnja pravilno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 16. lipnja 2023. (list 156-160 spisa) za isplatu iznosa od 4.060,35 EUR (30.592,71 kuna) na ime nepodmirenog računa broj 2-1036834-32004204 za isporučene vodne usluge, na adresi [adresa], mjesto potrošnje: 45030.

8. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Ovršni postupak je potom nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, dalje u tekstu: OZ).

8.1. Naime, predmetni postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a na temelju kojeg prijedloga je Javni bilježnik Anto Lozančić iz Dubrovnika donio rješenje o ovrsi. Nakon što je ovršenik, tj. tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, predmetni je postupak potom nastavljen kao parnični postupak za izdavanje platnog naloga, sve u smislu čl. 58. st. 3. OZ-a.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj isporučitelj vodnih usluga te da je tuženik korisnik vodnih usluga na adresi [adresa], mjesto potrošnje: 45030.

10. Među strankama je sporna količina isporučene vode koja je iskazana na gore navedenom računu, a što je od utjecaja na visinu pružene usluge.

11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tuženik korisnik vodnih usluga tužitelja na mjestu potrošnje šifre 45030, na adresi [adresa]

- da tužitelj od srpnja 2019. godine nije mogao redovito očitati stanje vodomjera za potrošnju vodu na predmetnom mjestu potrošnje šifre 45030 i adresi ([adresa]), budući da je šaht u kojem se nalazi vodomjer bio nedostupan (zatrpan)

- da je tužitelj od srpnja 2019. godine tuženiku izdavao račune za vodne usluge koje se temelje na prosječnoj potrošnji vode u prethodnim obračunskim razdobljima, a ne na stvarnoj potrošnji vode

- da je tužitelj, dana 2. travnja 2020., izvršio očitanje i redovnu izmjenu vodomjera broj: [broj vodomjera] te je pritom utvrdio stvarnu potrošnju vode u razdoblju od srpnja 2019. godine do dana očitanja i izmjene vodomjera (2. travnja 2020.)

- da je tužitelj utvrdio da razlika između obračunate prosječne potrošnje vode i stvarnog stanja vodomjera iznosi 9026 metara kubičnih (m3)

- da je tužitelj obavijestio tuženika, dopisom od 14. travnja 2020. (list 73 spisa), kako je utvrdio potrošnju vode od 9026 m3, da je riječ o neuobičajeno visokoj potrošnji, da tužitelj nema saznanja je li visoka potrošnja vode posljedica problema na vodovodnim instalacijama tuženika, te da se tuženik javi tužitelju radi utvrđenja postojanja problema

- da je tužitelj obavijestio tuženika kako će, temeljem stvarno obračunate potrošnje vode (9026 m3), izdati račun na iznos od 188.926,58 kuna

- da je tuženik obavijestio tužitelja, dopisom od 20. travnja 2020. (list 74 spisa) kako je tijekom posljednje godine imao više kvarova na vodovodnim instalacijama koji su doveli do izlijevanja vode, ali da potrošnja od 9026 m3 predstavlja nerealnu potrošnju unatoč tim kvarovima

- da je tužitelj, sukladno članku 35. stavku 3. točki 5. Općih uvjeta Vodovoda Dubrovnik. izvršio umanjenje računa s iznosa od 188.926,58 kuna na iznos od 37.910,47 kuna

- da je tužitelj obavijestio tuženika da, ako sumnja na ispravnost vodomjera kojim je utvrđena visoka potrošnja vode, može zatražiti izvanredno ispitivanje vodomjera

- da je tužitelj dostavio tuženiku obrazac zahtjeva za izvanredno ispitivanje vodomjera koji je potrebno popuniti i dostaviti uz potvrdu o uplati 500,00 kuna

- da tuženik nije pokrenuo postupak izvanrednog ispitivanja vodomjera, već je podnio prigovor Povjerenstvu za reklamacije potrošača na predmetni račun

- da je Povjerenstvo za reklamacije potrošača odbilo prigovor tuženika, navodeći da očitanje i izmjena vodomjera predstavlja registriranu djelatnost tužitelja, a da potrošač, ako sumnja u ispravnost vodomjera, može inicirati postupak izvanrednog ispitivanja vodomjera

- da je tuženik djelomično podmirio utuženi račun od 37.910,47 kuna, radi čega tužitelj potražuje nepodmireni dio računa u iznosu od 4.060,35 EUR (30.592,71 kuna)

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg sud drugog stupnja prihvaća kao potpuno i pravilno utvrđenim, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.060,35 EUR (30.592,71 kuna), zajedno sa zateznom kamatom.

13. Naime, člankom 42. stavcima 1., 2 i 3. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj: 66/2019, dalje u tekstu : ZVU) propisano je kako sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Osnovica varijabilnog dijela cijene vodne usluge javne vodoopskrbe je količina (kubni metar) vode isporučene korisnicima.

13.1. Dakle, cijena vodne usluge, točnije varijabilni dio cijene vodne usluge ovisi o količini (kubnom metru) vode kojeg tužitelj, kao isporučitelj vodnih usluga, isporučuje svojim korisnicima.

14. Nadalje, člankom 40. st. 1. ZVU-a propisano je kako javni isporučitelj vodnih usluga dužan je donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima.

14.1. Člankom 40. st. 2. toč 3. ZVU-a propisano je kako opći uvjeti isporuke vodnih usluga sadržavaju i način mjerenja isporuke vodnih usluga.

14.2. Naposljetku, člankom 40. st. 5. ZVU-a propisano je da opći uvjeti isporuke vodnih usluga imaju pravnu prirodu općih uvjeta ugovora o isporuci vodnih usluga.

15. Tužitelj VODOVOD DUBROVNIK d.o.o. je u spis predmeta dostavio svoje Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (list 85-100 spisa) te Odluku o izmjeni i dopuni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (list 101 spisa), dalje u tekstu: Opći uvjeti.

15.1. Člankom 33. st. 1. i 2. Općih uvjeta propisano je da količina pružene usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje se vodomjerom, a izražava se u jediničnom iznosu m3 (metar kubični). Sustav i veličinu vodomjera određuje isporučitelj usluge na osnovi hidrauličnog proračuna i on jedini ima pravo i dužnost ugradnje i izmjene, popravka i održavanja glavnog vodomjera. Vodomjere očitavaju radnici isporučitelja usluge prema rasporedu koji određuje isporučitelj usluge. Radnici su dužni na zahtjev korisnika usluge predočiti mu službenu iskaznicu isporučitelja usluge.

15.2. Člankom 34. st. 1. Općih uvjeta propisano je da se, po očitanju vodomjera, ispostavlja račun za pruženu uslugu po cijeni metra kubičnog isporučene vode.

15.3. Člankom 35. Općih uvjeta propisano je kako je obračunsko razdoblje za sve kategorije potrošača na vodouslužnom području i aglomeraciji u pravilu, jednomjesečno, a u iznimnim slučajevima nemogućnosti očitanja usluge može ispostaviti obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje prethodna tri mjeseca. Obračun potrošnje na osnovi prosjeka potrošnje iznimno je dopušten u slučajevima: 1. ako je vodomjer nedostupan za očitanje,

2. ako očitanje nije moguće zbog vremenskih uvjeta,

3. ako na vodomjeru nema plombi ili su oštećene,

4. ako je vodomjer neispravan (koji ne registrira protok vode, smrznut ili oštećen na način).

U slučaju obračuna na osnovi prosjeka potrošnje kod ispravnog vodomjera obračun će se uskladiti sa stvarnom potrošnjom prilikom slijedećeg očitanja vodomjera.

15.4. Naposljetku, člankom 35. stavkom 3. točkom 5. Općih uvjeta propisano je postupanje kada je do povećane potrošnje vode došlo zbog puknuća vodovodnih instalacija. Naime, u slučaju povećane potrošnje vode uzrokovane izlijevanjem vode zbog puknuća vodovodnih instalacija glavnog vodomjera prema objektu potrošača, potrošnja će se obračunati na slijedeći način:

- utvrditi će se tromjesečni prosjek potrošnje u godini koja je prethodila godini u kojoj je došlo do puknuća instalacija.

- tromjesečni prosjek iz prethodne alineje izvršiti će se na temelju zbroja računa za mjesec koji odgovara mjesecu u kojem je došlo do izlijevanja, mjesec prije i mjesec poslije koji će se podijeliti sa brojem tri

- od potrošnje izmjerene u razdoblju izlijevanja vode zbog puknuća cjevovoda odbiti će se utvrđeni tromjesečni prosjek potrošnje

- 20% razlike iz prethodne alineje dodati će se tromjesečnom prosjeku potrošnje i tako dobiveni zbroj je potrošnja temeljem koje će se obračunati potrošnja vode za mjesec (period) u kojem je došlo do povećane potrošnje

- potrošaču koji podnese prigovor po osnovi iz ovog članka u roku od trideset (30) dana od dana izdavanja računa Vodovod Dubrovnik d.o.o. će ispostaviti ispravljeni račun ukoliko utvrdi osnovanost zahtjeva.

- korisnicima usluge na ovaj način može se umanjiti račun najviše jedanput u pet (5) godina.

16. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja zaključuje da je postupanje tužitelja bilo u skladu sa citiranim odredbama ZVU-a i Općih uvjeta.

17. Naime, tužitelj, kao isporučitelj vodnih usluga, ovlašten je očitavati i mijenjati vodomjere radi utvrđivanja količine isporučene vode i obračuna vodnih usluga. Tužitelj nije, u razdoblju od srpnja 2019. do travnja 2020., bio u mogućnosti redovito očitavati predmetni vodomjer jer je pristup šahtu bio nedostupan, slijedom čega je tuženiku izdavao računu temeljem procijenjene, odnosno prosječne potrošnje iz prethodnih obračunskih razdoblja. Nakon što je u travnju 2020. izvršeno očitanje i zamjena vodomjera, utvrđena je stvarna potrošnja vode za razdoblje tijekom kojeg očitanje nije bilo moguće te je tužitelj izdao račun temeljem stvarno registrirane potrošnje vode (9026 m3) u iznosu od 188.926,58 kuna. Budući da je utvrđena potrošnja bila neuobičajeno visoka, a tuženik je obavijestio tužitelja o problemima, tj. kvarovima na internim vodovodnim instalacijama, tužitelj je primjenom odredaba svojih Općih uvjeta izvršio umanjenje prvotno obračunatog iznosa računa te je potraživanje sveo na umanjeni iznos od 37.910,47 kuna.

18. Činjenicu da je tuženik imao probleme, tj. kvarove na internim vodovodnim instalacijama, a što je dovelo do povećanog izlijevanja vode, tuženik niti ne osporava. Tuženik u žalbi ističe kako su kvarovi sanirani prije spornog obračunskog razdoblja, međutim, iz stanja spisa nije moguće zaključiti da su interne vodovodne instalacije uistinu popravljene prije spornog obračunskog razdoblja, tj. prije srpnja 2019. godine.

19. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod tuženika da nije bio prisutan prilikom očitanja i zamjene vodomjera. Naime, Opći uvjeti ne propisuju obvezu prisutnosti korisnika prilikom redovnog očitanja vodomjera. Naime, očitanje i zamjena vodomjera predstavlja redovnu djelatnost isporučitelja vodnih usluga koju obavljaju za to ovlašteni djelatnici tužitelja radi utvrđivanja količine isporučene vode i obračuna vodnih usluga. Ovaj sud drugog stupnja smatra da nije životno očekivati da korisnik vodnih usluga bude nazočan svakom očitanju vodomjera koje provodi isporučitelj. Obvezatna prisutnost korisnika usluge bi znatno otežala redovito obavljanje djelatnosti očitanja vodomjera i obračuna potrošnje za velik broj korisnika.

20. Također, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje neosnovanim navod tuženika da se utvrđena potrošnja odnosi samo na jedno mjesečno obračunsko razdoblje (1. ožujka 2020. do 2. travnja 2020.), budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radi o potrošnji od srpnja 2019. do travnja 2020. u kojem razdoblju nije bilo moguće očitati vodomjer zbog nedostupnosti pristupa šahtu, radi čega je potrošnja u tom razdoblju naknadno utvrđena, a prijašnji računi su se temeljili na procijenjenoj potrošnji.

21. Ovaj sud drugog stupnja je imao u vidu da je u konkretnom slučaju utvrđena potrošnja vode bila visoka (9026 m3). Međutim, sama činjenica visoke potrošnje ne predstavlja dokaz neispravnosti vodomjera niti dokaz da je tužitelj lažno iskazao potrošnju vode u spornom računu. Naime, kako je u postupku utvrđeno da je na internim vodovodnim instalacijama tuženika bilo više kvarova i puknuća cijevi uslijed kojih je dolazilo do istjecanja vode, valja zaključiti da utvrđena povećana potrošnja predstavlja upravo posljedicu kvarova na instalacijama tužitelja.

22. Također treba istaknuti i zakonsku mogućnost koja je bila na raspolaganju tuženiku, koju propisuje članak 35. Zakona o mjeriteljstvu ("Narodne novine" broj 74/2014, 111/2018). Navedenim člankom je propisano kako vlasnik zakonitog mjerila u slučaju sumnje korisnika zakonitog mjerila u njegovu ispravnost, dužan je nakon pisane predstavke korisnika zatražiti od Državnog zavoda za mjeriteljstvo izvanredno ispitivanje mjerila i izdavanje ispitnog izvješća.

23. Naime, tužitelj je obavijestio tuženika o utvrđenoj visokoj potrošnji i mogućnosti provjere ispravnosti vodomjera, međutim, tuženik nije zatražio izvanredno ispitivanje vodomjera sukladno čl. 35. Zakona o mjeriteljstvu, premda mu je tu mogućnost tužitelj izričito stavio na raspolaganje. Na taj način tuženik je mogao provjeriti točnost rada vodomjera i time potvrditi svoje tvrdnje o nepravilnosti mjerenja.

24. Osim toga, tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je vodomjer bio neispravan te da je očitanje provedeno nepravilno. Naime, tuženik nije predložio provođenje vještačenja ispravnosti vodomjera niti je zatražio izvanredno ispitivanje mjerila u skladu sa Zakonom o mjeriteljstvu. Suprotno žalbenim navodima tuženika, na njemu je bio teret dokaza činjenice da je vodomjer bio neispravan te da očitanje vodomjera nije provedeno na pravilan način. Dokazni prijedlog tuženika da se sasluša direktor tužitelja na okolnost pravilnog očitanja vodomjera je sud prvog stupnja pravilno odbio provesti, sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a. Naime, pitanje ispravnosti vodomjera na temelju kojeg je utvrđena sporna potrošnja vode predstavlja tehničko pitanje koje se utvrđuje stručnim dokazom.

25. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik obvezan tužitelju isplatiti iznos od 4.060,35 EUR, budući da je tuženik korisnik vodnih usluga koje isporučuje tužitelj, a utuženi iznos cijene vodnih usluga se temelji na izvršenom očitanju vodomjera, a tuženik nije dokazao da je očitanje vodomjera bilo neispravno i/ili nepravilno. Nadalje, tužitelj je, primjenom odredbi Općih uvjeta, uvažio okolnost da je povećana potrošnja uzrokovana puknućem na internim instalacijama tuženika te je izvršio umanjenje prvotno obračunatog računa i svoje potraživanje sveo na umanjeni iznos.

26. S obzirom da tuženik, kao korisnik isporučenih vodnih usluga, nije podmirio utuženo potraživanje, prvostupanjski sud je pravilno održao na snazi platni nalog i obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 4.060,35 EUR, sa zateznom kamatom, a sve sukladno čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO) te čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama.

27. Zbog navedenoga se žalbeni navodi tuženika ne mogu prihvatiti.

28. S obzirom da je tužitelj u sporu nije uspio samo sa neznatnim dijelom svoga zahtjeva, odluka o parničnom trošku, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

30. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

31. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tuženika. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić