,Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4241/2025-2

U I M E R E P U B I I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika HOK- osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2725/2024-10 od 30. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2725/2024-10 od 30. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužben i zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.343,65 € sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2024. Radi Isplate. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 € sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2025. Radi Isplate.

2. Navedene protiv presude žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova naknade štete koje je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ZT u razdoblju od 01.05.2021. Do 31.03.2024.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj ističe da bi takve povrede bile učinjene.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 271569 od 03.06.2016. proizlazi da se osiguraniku ĐŽ kod kojega je zbog ozljede izvan rada (100%) nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznaje, počevši od 07.03.2016., invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u iznosu od 2.891,83 kn mjesečno, te ista sadrži i svotu dodatka na mirovinu, a isplata mirovine pripada osiguraniku počevši od 07.03.2016. od dana utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti, a tu mirovinu će isplaćivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag;

- da je tuženik tijekom postupka isticao da tužitelj od njega kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu;

- da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine štete.

7. Temeljem tako provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je prema rješenju HZMO-a broj 271569 od 03.06.2016. osiguraniku tužitelja ĐŽ, rođ. **.**.1963., zbog ozljede izvan rada (100%) nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, te mu se počevši od 07.03.2016. priznaje pravo na invalidsku mirovinu, čijom isplatom tužitelj trpi štetu, pa utvrđuje da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP). Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da budući da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje nikakvog dokaza na temelju kojeg bi nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja da li je obveza tuženika, kao osiguratelja, veća od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja, na kojem je bio teret dokaza u smislu čl. 219. ZPP-a, to je na temelju odredbe iz čl. 221a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

8. Takva utvrđenja i stavove prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

9. U žalbenom postupku sporno je da li treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO) ili čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) jer tužitelj osporava primjenu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te smatra da je trebalo primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 dalje: ZOMO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete - isplate invalidske mirovine te ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. U odnosu na istaknute žalbene navode valja reći da imajući u vidu predmet spora, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu sa izmjenama i dopunama toga Zakona, objavljeno u "Narodnim novinama" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje: ZOOP i to čl. 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja". (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022).

11. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.

12. Prema odredbi čl. 27. stavka 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13. U konkretnom slučaju tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]], a koju nezgodu je skrivilo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je isto osigurano kod tuženika po polici 3010529106, a prava i obveze tuženika koji proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirani su odredbama ZOOP-a, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari je ZOOP . Naime, čl. 8. st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi da je društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

14. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to you okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu.

15. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

16. Stoga, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješen jem HZMO a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

17. Slijedom navedenog, kako se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluku donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo zbog čega se i primjenjuju odredbe čl. 27. ZOOP-a. Dakle, između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a.

18. Navedeno pravno stajalište o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020. I dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa ovog višeg suda koja je dosljedna (v. npr. Gž-1970/2022-2 od 19. srpnja 2022., Gž-4572/2022- 3 od 13. rujna 2023., Gž-3709/2025 od 12. svibnja 2026.).

19. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u ovom predmetu tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, a to stoga jer nije dokazao da li postoji novčana razlika odnosno da li bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. Naime, zbog čega da tužitelj nije predložio dokaze na okolnost visine štete, odnosno nije dokazao visinu štete u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a, u vidu razlike između konkretne invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, to je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 219. u vezi čl. 221. ZPP-a odbio zahtjev tužitelja.

20. Dakle, tužitelj nije predložio dokaze na okolnost visine štete, odnosno nije dokazao je li mu nastala stvarna šteta u smislu Zakona o osnovnim osiguranjima u prometu te je prvostupanjski sud sukladno navedenom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kad je donio pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučio kao u točki I. izreke pobijane odluke.

21. Stoga suprotni žalbeni navodi tužitelja o primjeni ZOMO, a ne ZOOP nisu osnovani.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita, donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koju tužitelj niti ne pobija određenim žalbenim razlozima.

23. Slijedom svega navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić