Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-753/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika Grada Vodica, OIB: 74633363090, Vodice, Ive Čače 8, kojeg kao zakonski zastupnik zastupa gradonačelnik RT, a njega punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama, radi utvrđenja prava vlasništva (dalje: Tužba I), te u pravnoj stvari tužitelja UT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], s boravištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: 1. OT sina U, nepoznatog boravišta, 2. TT sina R, nepoznatog boravišta, 3. ŠT ud. O, nepoznatog boravišta, 4. PT iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Julijana Pešo, odvjetnica u Šibeniku, 5. LT iz [adresa], 6. HT, nepoznatog boravišta, i 7. JT, nepoznatog boravišta, koje 1.-3. tuženika te 6. i 7. tuženika zastupa privremena zastupnica Suzana Mandić, odvjetnica u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva (dalje: Tužba II ), odlučujući o tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1729/2023-37 od 23. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1729/2023-37 od 23. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan .

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1729/2023-37 od 23. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj UT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) temeljem kupoprodajnog ugovora potvrđenog po javnom bilježniku Draženu Zimi u Novoj Gradiški dana 4. prosinca 2004. pod br. OU-371/2004., izgradnjom objekta na adresi [adresa] i ograđivanjem dvorišta stekao valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva dijela kč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji dio je na geodetskoj situaciji od 9. rujna 2023. izrađenoj po Geodetska mjerenja d.o.o. Šibenik označen slovima A-B-C-D-E-A, površine 68 m2".

Pod točkom II. izreke je odbijen kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev po Tužbi I, koji glasi:

"Zabranjuje se tuženiku ad 1/ Gradu Vodice (OIB: 74633363090) svaka radnja kojom bi zadirao u vlasnički posjed tužitelja UT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na dijelu kč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji dio je na geodetskoj situaciji od 9. rujna 2023. izrađenoj po Geodetska mjerenja d.o.o. Šibenik označen slovima A-BC-D-E-A, površine 68 m2".

U točki III. izreke je odlučeno da se prihvaća tužbeni zahtjev po Tužbi I, i suđeno:

Utvrđuje se da je tužitelj UT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) temeljem kupoprodajnog ugovora potvrđenog po javnom bilježniku Draženu Zimi u Novoj Gradiški dana 4. prosinca 2004. pod br. OU-371/2004., izgradnjom objekta na adresi [adresa] i ograđivanjem dvorišta stekao valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva dijela kč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji dio je na geodetskoj situaciji od 9. rujna 2023. izrađenoj po Geodetska mjerenja d.o.o. Šibenik označen slovima A-B-C-D-E-A, površine 68 m2.

Pod točkom IV. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku po Tužbi I Gradu [adresa], u roku 15 dana, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, doke se kao neosnovan odbija zahtjev tog tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u daljnjem iznosu od 2.031,25 eura).

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkama II. i IV. izreke žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu u točki II. izreke i prihvatiti tužbeni zahtjev te preinačiti pobijano rješenje i donijeti predloženu privremenu mjeru, kao i dosuditi tužite lju naknadu parničnih troškova te naknadu troška sastava žalbe, ili presudu u pobijanom dijelu, kao i rješenje, ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a.

5. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja dao jasne i valjano obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama i okolnostima te je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) kada je odbio tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da iako je tužitelj u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda upisan kao suvlasnik kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za 502/3851 dijela, i to na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 2004. s ST i DT, kao prodavateljima (tada upisanim zemljišnoknjižnim suvlasnicima navedene nekretnine za po 251/3851 dijela), a predmetom kojeg je bio suvlasnički udio od 502/3851 dijela glede kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da je tužitelj zapravo sklapanjem navedenog ugovora stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva glede odgovarajućeg realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja ograđenu kuću s dvorištem u vlasničkom posjedu tužitelja (što proizlazi iz činjenice što je jedan od pravnih prednika tužitelja ST kupnjom od ŠT sukladno Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom 1988. stekao suvlasnički udio od 502/3851 dijela glede kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a zapravo odgovarajući realni dio te nekretnine čije su granice na terenu bile označene vidljivim znacima (članak VIII.)),

- da je tužitelj po kupnji nekretnine istu ogradio i na odgovarajućem dijelu poduzeo izgradnju stambenog objekta kojeg od tog vremena drži u neometanom vlasničkom posjedu, pa tako i dijela ranije kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 68 m2, koji je u Geodetskoj situaciji dostavljenoj uz tužbu omeđen slovima A-B-C-D-E-A te cijepanjem kojeg i drugih dijelova susjednih nekretnina je formirana kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

prvostupanjski sud je zaključio da je zahtjevu tužitelja po Tužbi II, a pokraj činjenice da se tuženici po toj tužbi izrijekom ili prešutno nisu opirali tom zahtjevu, odnosno da su se istom opirali tek opreza radi, valjalo udovoljiti i presuditi kao pod točkom III. izreke prvostupanjske presude.

7. U odnosu na Tužbu II, prvostupanjski sud je naveo da ni tuženik Grad Vodice niti itko od njegovih pravnih prednika nije upisan kao (su)vlasnik predmetne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a niti taj tuženik, makar za sada, polaže ikakva prava glede odgovarajućeg realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u pogledu kojeg je tek pokrenuo zakonom propisani postupak izvlaštenja radi izvođenja radova infrastrukturne namjene prometnog sustava - nerazvrstane prometnice te u svrhu istog prethodno pribavio lokacijsku dozvolu za potrebe izdavanja koje je bilo nužno eventualnu buduću prometnicu formirati kao parcelu odgovarajuće katastarske oznake, pa tako i od odgovarajućeg realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 68 m2 u konkretnom slučaju, to je prvostupanjski sud prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika Grada Vodice te je odbio glavni tužbeni zahtjev po Tužbi I (koji je identičnog sadržaja kao i zahtjev po Tužbi II), kao neosnovan.

8. U pogledu eventualno kumuliranog zahtjeva po Tužbi I (kojim tužitelj traži da se tuženiku po toj tužbi zabrani svaka radnja kojom bi se zadiralo u vlasnički posjed tužitelja na spornom realnom dijelu predmetne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), prvostupanjski sud je zaključio da je i taj zahtjev neosnovan jer tuženik Grad Vodice na ograđenoj nekretnini u vlasništvu tužitelja, i to na spornom dijelu iste, ne poduzima , a niti prije eventualne pozitivne odluke povodom njegovog prijedloga za izvlaštenje namjerava poduzeti bilo kakve građevinske radove.

9. Žalitelj u bitnome navodi kako je iz spisa razvidno:

- da je na zahtjev tuženika Grada Vodice, trg. društvo Podloga d.o.o. izradila parcelacijski elaborat od 9. prosinca 2022, a prijavni list o formiranju nove k. č. br. [katastarska čestica], [broj] od 19. siječnja 2023, koji je isti dan predan na provedbu kroz zemljišne knjige, te je isti dan proveden u zemljišnim knjigama rješenjem br. Z-1574/2023 od 19. siječnja 2023.,

- da je sukladno parcelacijskom elaboratu izrađenom na zahtjev tuženika formirana nova k. č. br. [katastarska čestica], koja je u ZU 8384 K. O. [katastarska općina] upisana kao cesta od 215 m2, makar može biti sporno da ta čestica nikada nije bila cesta, već ista predstavlja sastavni dio uređenog i ograđenog dvorišta tužitelja, a što je razvidno iz svih fotografija koje je tužitelj priložio u spis,

- da se s druge strane ogradnog zida tužiteljevog dvorišta nalazi zapušteni teren preko kojega je moguće probiti daleko širu i kvalitetniju cestu (ali taj teren je u vlasništvu osoba koje su bliske s čelnicima tuženika, odnosno lokalne samouprave), što je sve razvodno iz fotografija koje je tužitelj tijekom postupka prilagao u spis,

- da je tuženik Grad Vodice namjeravao iskoristiti odsutnost tuženika (jer je tužitelj Š iz [adresa] koji veći dio godine prebiva u [adresa]), te kroz njegovo ograđeno dvorište izgrditi cestu, zbog čega je počeo s pripremnim radovima, na način da je do tužiteljevog dvorišta asfaltirao cestu i postavio rasvjetne supove, ali nakon što je tužitelj ustao tužbom u ovom predmetu i nakon što je zaprijetio da će protiv sudionika naprijed opisanih nezakonitih radnji podnijeti kaznenu prijavu ODO-u i USKOK-u te da će o svemu izvijestiti medije, tuženik je zastao s radovima.

10. Tužitelj također ističe da kada je tuženik Grad Vodice preko ograđenog tužiteljevog dvorišta formirao novu česticu s upisanom kulturom cesta od 215 m2 te da je do vrata tužiteljevog dvorišta asfaltirao postojeći ulaz u tužiteljevo dvorište, čime je jasno iskazao namjeru da sruši ogradni zid i kroz tužiteljevo dvorište izgradi cestu, tada je očigledno da se radi o uznemiravanju vlasništva.

11. Odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Stavkom 2. istog članka određeno je, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže.

12. Valja reći da je cilj negatorijske tužbe (actio negatoria), sukladno odredbi čl. 167. ZVDSP, postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja (tako i Rev-2930/2017 od 7. srpnja 2021.). Stoga tužbeni zahtjev kod tužbe za prestanak uznemiravanja mora sadržavati opis određene radnje ili propuštanja koja predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva, odnosno kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja ili koje će stvar tužitelja dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili koja čini ponašanje koje uznemirava tužitelja i čiji prestanak traži, te zabranu budućeg točno određenog uznemiravanja na određenoj stvari (tako u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev- 1054/2024-2 od3. prosinca 2025.).

13. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom, primjerice, u odlukama broj Rev-x-1229/2014 od 27. siječnja 2015. te Rev-2557/1982 od 7. travnja 1983., tužbeni zahtjev mora biti tako određen da može poslužiti kao ovršna isprava, što znači da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što trebaju tuženici učiniti ili propustiti.

14. Dakle, kako bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario svoje pravo zahtijevati prestanak uznemiravanja, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari.

15. Iz sadržaja podneska od 10. rujna 2025. (list 148-149 spisa) je vidljivo da je tužitelj naveo kako nije sporno da tuženik Grad Vodice ima aspiraciju tužitelju oduzeti dio njegovog dvorišta te je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da sud zabrani tuženiku Gradu Vodice svaku radnju kojom bi zadirao u vlasnički posjed tužitelja na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji dio je na geodetskoj situaciji od 9. rujna 2023. izrađenoj po Geodetska mjerenja d.o.o. Šibenik označen slovima A -BC- D-E-A, površine 68 m2.

16. Iz navedenog je vidljivo da tužitelj traži zaštitu od uznemiravanja od radnji koje bi tuženik Grad Vodice tek eventualno mogao poduzeti, i koje zapravo imaju za cilj oduzimanje dijela nekretnine, a takav zahtjev nije moguće osnovano postaviti u skladu s odredbom čl. 167. st. 1. ZVDSP-a.

17. Naime, uznemiravanje u smislu citirane odredbe predstavlja stanje izazvano radnjom uznemiravanja koje traje stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja (povremeno parkiranje automobila, odlaganje stvari, zadržavanje, česti prolazi nekretninom), zbog čega se ne može tražiti zaštita od uznemiravanja koje bi se tek moglo dogoditi, kao što to tužitelj traži u ovom postupku, pri čemu se utuženo uznemiravanje zapravo odnosi na potencijalno oduzimanje stvari, dok upravo oduzimanje stvari nije obuhvaćeno zaštitom iz odredbe čl. 167. st. 1. ZVDSP-a. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

18. U odnosu na odluku o troškovima valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP -a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

19. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci presude.

20. Odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere, prvostupanjski sud je naveo da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbina po Tužbi I, slijedom čega u konkretnom slučaju nisu kumulativno ostvarene sve zakonske pretpostavke propisane čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) koje bi opravdavale određivanje predložene mjere osiguranja, pa odbijan tužiteljev prijedlog za osiguranje.

21. Pravilnost rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za određivanje privremene mjere tužitelj pobija jednom rečenicom – "s obzirom da je tuženik obavio sve pripreme za rušenje ogradnog zida tužiteljevog dvorišta i nezakoniti i nasilan ulazak u tužiteljevo ograđeno dvorište te je očigledno da tuženik namjerava kroz tužiteljevo dvorište, ispred ulaznih vrta tužiteljeve kuće izgraditi cestu, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere".

22. Odredbom čl. 341. OZ-a je propisano:

(1) Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

(2) Odredbe članka 344. stavka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

23. U konkretnom slučaju tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema tuženiku Gradu Vodice, a pored toga je u prijedlogu za određivanje privremene mjere predloženo da ista traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka, što znači do donošenja ove drugostupanjske odluke, tako da bi i u slučaju eventualne preinake prvostupanjskog rješenja i prihvaćanja prijedloga za određivanje privremene mjere, rješenje o privremenoj mjeri prestalo trajati danom njegovog donošenja, što znači da bi donošenje takvog rješenja bilo bespredmetno.

24. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368 .st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci presude, a na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a kao u izreci rješenja.

25. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

26. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka III. izreke).

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac