Poslovni broj: Usž-1540/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DA iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Andrea Čota, odvjetnica u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Mike Tripala 6, Split, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu uklanjanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2357/2025-8 od 25. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba tužiteljice se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2357/2025-8 od 25. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe. Tužba je podnesena radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/311, URBROJ: 443-02-03-12-25-04 od 7. srpnja 2025. kojim je tužiteljici kao vlasnici naloženo ukloniti bespravne dijelove stambene građevine izvedene rekonstrukcijom postojeće stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] , odnosno z.k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].
2. U pravodobno podnesenoj žalbi, tužiteljica u bitnom smatra da je osporeno rješenje nezakonito i preuranjeno jer sud nije u obzir uzeo okolnosti konkretnog slučaja, već je odluku donio pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu u predmetima bespravne gradnje. U nastavku obrazlaže da predmetni prostor predstavlja jedini dom kćeri tužiteljice UA i njenog malodobnog djeteta , koja je ujedno samohrana majka i trenutno nezaposlena osoba, pri čemu ukazuje na potvrde o prebivalištu, izvadak iz matice rođenih kao i potvrdu hrvatskog zavoda za zapošljavanje za navedene osobe. Ističe da bi uklanjanjem navedenog prostora oni ostali bez prostora koji im služi kao jedino mjesto stanovanja, a u situaciji da tužba bude usvojena nastala bi šteta koja bi bila nepopravljiva jer je uklanjanje objekta nepovratno. Smatra da predmetni prostor ne predstavlja neposrednu opasnost za život ili zdravlje ljudi kao niti za sigurnost zgrade ili imovine. Osim toga, navodi da izvršenje rješenja prije pravomoćnog okončanja upravnog spora predstavlja zadiranje u pravo na dom osoba koje taj prostor koriste za stanovanje, a koje pravo je zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te bi bilo nerazmjerno u odnosu na cilj koji se želi postići. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o nerazumnoj mjeri jer bi posljedice za osobe koje koriste predmetni prostor za stanovanje bile znatno teže od eventualne štete koja bi nastala odgodom izvršenja do donošenja konačne sudske odluke. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti osporeno sudsko rješenje i odrediti odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbene prigovore tužiteljice.
6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanjem odgodnog učinka tužbe jer prema ocjeni prvostupanjskog suda nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a. Navedenom odredbom propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica tužbom tražila poništenje rješenja tuženika kojim joj je naloženo uklanjanje bespravno izvedene rekonstrukcije (dogradnje) postojeće stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica], odnosno z.k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Dodatnim podneskom od 10. veljače 2026. predlagala je određivanje odgodnog učinka predmetne tužbe uz obrazloženje u bitnom da joj prijeti teška i nenadoknadiva šteta jer da ne ostvaruje konstantne prihode budući da nema stalno zaposlenje, a da odgoda nije protivna javnom interesu jer ne ugrožava sigurnost ljudi i imovine, niti postoji opasnost za okoliš kao ni štetne posljedica za javni interes.
8. Budući da je u konkretnom slučaju predmet spora uklanjanje bespravno izvedene dogradnje, a prema odredbi članka 103. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) poslovi inspekcijskog nadzora provode se po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa, to je i po ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem pravilno odbijen prijedlog tužitelj ice za određivanjem odgodnog učinka tužbe jer je bespravna gradnja protivna javnom interesu, a na što pravilno ukazuje i prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja, pritom se pravilno pozivajući na stajališta ovog suda u predmetima iste činjenične i pravne osnove.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a slijedom čega je pravilno odbio prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe.
10. Ovaj Sud ukazuje na odredbu članka 130. stavak 3. ZUS-a prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice. Stoga isticanje činjenica koje možebitno upućuju na povredu prava na dom tek u žalbenom dijelu postupka nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnom slučaju. Međutim, nevezano uz naprijed navedeno, u konkretnom slučaju stranka upravnog postupka kao i predmetnog upravnog spora je isključivo tužiteljica koja niti nema prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj je izvedena bespravna dogradnja i koja niti ne spori da ne živi na adresi izvedene bespravne gradnje, slijedom čega nema mjesta isticanju prigovora povrede prava na dom i to u odnosu na osobu koja niti nije stranka u konkretnom slučaju.
11. Kako tužiteljica svojim prigovorima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda, to nema osnove za usvajanje izjavljene žalbe.
12. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
