Poslovni broj: Usž-1593/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Valida nekretnine d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 1 a, koje zastupa opunomoćenik Stjepan Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lovrić & Lalić d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 52, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor građenja, Službe podrške radu građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 21, radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5954/2023-15 od 23. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5954/2023-15 od 23. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/23-02/1080, urbroj: 443-01-15-23-5 od 3. studenog 2023. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju kao vlasniku u roku od 120 dana od zaprimanja tog rješenja ukloniti bespravnu nadogradnju, tlocrtnih dimenzija cca 19,30x14,40 m + 2,00x7,30 m, poslovne namjene, izgrađenu na sjeverozapadnom dijelu ravnog krova (terase) iznad osmog kata poslovnog tornja oznake R2 na adresi u [adresa], na poslovnoj građevini izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz daljnja upozorenja tužitelju (točke 2. do 7. izreke).
3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelj u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da bi uklanjanje predmetne nadogradnje predstavljalo ozbiljan rizik za stabilnost cijele građevine te sigurnost života ljudi, uključujući tisuće zaposlenika poslovnog centra zbog čega smatra da je trebalo primijeniti odredbu članka 113. stavak 4. Zakona o državnom inspektoratu, slijedom čega je tuženik trebao naložiti tužitelju da u roku od 90 dana uskladi predmetnu nadogradnju s propisima kojima se uređuje gradnja. Osim toga, ponavlja da je predmetna nadogradnja izvedena radi zaštite poslovnih prostora koji se nalaze ispod nje, odnosno radi sprečavanja nastanka nenadoknadive štete legalno izgrađenih poslovnih prostora zbog prokišnjavanja krova koji su posljedica nedostatka u izvođenju građevinskih radova, a o čemu da je priložio iscrpne dokaze. Navodi da je na tu okolnost predlagao izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, a što da je prvostupanjski sud neosnovano odbio. Naime, smatra da sud navedene odlučne činjenice ne može utvrditi sam jer ne raspolaže potrebnim stručnim građevinskim znanjem. U nastavku ukazuje na odredbu članka 129. stavak 1. i 5. Zakona o gradnji za koju smatra da je primjenjiva u konkretnom slučaju. Prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da postupak legalizacije predmetne nadogradnje nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika jer smatra da suprotno proizlazi iz odredbe članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. S obzirom da je trebalo usvojiti njegov tužbeni zahtjev, smatra da je nezakonita i odluka o trošku upravnog spora. Predlaže poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika uz naknadu troškova upravnog spora, a podredno predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe te sudske pristojbe na tužbu. Podnesak tužitelja od 25. svibnja 2026. zaprimljen je nakon roka za podnošenje žalbe pa nije posebno razmatran.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da ostaje kod navoda danih u svojem obrazloženju, a da su svi navodi tužitelja u suprotnosti s dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku te prvostupanjskom upravnom sporu. Naime, smatra da je u konkretnom slučaju riječ o nezakonitoj nadogradnji etaže kojom se utječe na bitne zahtjeve za građevinu, a za što je bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. U odnosu na žalbene prigovore tužitelja o neprovođenju predloženih dokaza, ovaj Sud napominje da prema odredbi članka 49. stavak 4. ZUS -a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Drugim riječima, prema navedenoj odredbi sud nije u obvezi provoditi dokaze predložene od stranaka, već isključivo u situaciji kad je njihovo izvođenje nužno radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje zakonite odluke, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Naime, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju zakonita se odluka mogla donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi kako u sudskom spisu tako i spisu tuženika, a kako je i postupio prvostupanjski sud budući da je odluku donio temeljem uvida u sudski spis i spis tuženika, dok je predloženo izvođenje dokaza provođenjem građevinskog vještačenja pravilno ocijenio kao nesvrsishodno.
8. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je tužitelju kao vlasniku naloženo uklanjanje bespravne rekonstrukcije (nadogradnje) poslovne namjene izvedene na sjeverozapadnom dijelu ravnog krova (terase) iznad osmog kata poslovnog tornja oznake R2 u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u roku od 120 dana od dana primitka tog rješenja. Prvostupanjski se sud u svojem obrazloženju pravilno poziva na odredbu članka 113. stavak 1. točka 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, br.: 115/18., 117/21. i 67/23., dalje: ZDI) kojom je propisano da građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole .
9. Prema podacima iz predmetnog spisa proizlazi da je nadležni građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdio da je tužitelj kao vlasnik, u rješenju tuženika detaljno opisanu nadogradnju izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izveo bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, a o čemu su sastavljeni zapisnici od 12., 20. i 24. listopada 2023.
10. S obzirom da tužitelj svojim navodima niti ne osporava da je kao vlasnik predmetnu rekonstrukciju (nadogradnju) izveo bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, to mu je i po ocjeni ovog Suda, pravilno rješenjem tuženika naloženo istu ukloniti, a koje stajalište je pravilno potvrđeno osporenom presudom. Ovo iz razloga jer se sukladno odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZOG) građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano, a čemu u konkretnom slučaju nesporno nije udovoljeno.
11. Imajući u vidu naprijed navedeno, okolnost što je tužitelj podnio zahtjev za ozakonjenje predmetne rekonstrukcije nije od utjecaja na zakonitost osporene presude. Naime, prema odredbi članka 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) postupak ozakonjenja može biti od utjecaja u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju.
12. Zaključno se ističe da tužitelj ne dovodi u pitanje zakonitost osporene presude niti ostalim navodima kojima predmetnu rekonstrukciju nastoji podvesti pod zakonske odredbe ZOG-a te ZDI-a koje nisu primjenjive u konkretnom slučaju i koje je već otklonio prvostupanjski sud uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud pa se u tom dijelu upućuje na točke 17. i 18. obrazloženja osporene presude radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja.
13. Slijedom navedenog, nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, to je prvostupanjski sud pravilno temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS -a odbio i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. U smislu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
15. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
