Poslovni broj: Usž-4287/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlahe Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CU iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Jakov Bačić, odvjetnik Odvjetničkog društva Bačić i partneri iz Zadra, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, u predmetu radi isplate dodijeljene potpore, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2489/2024 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2489/2024 od 24. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-034-08/24-01/504, urbroj: 525-04/122-24-3 od 2. listopada 2024. i odluke Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, klasa: UP/I-440-12/18-06-01-01/0816, urbroj: 343-1504/01-24-020 od 27. ožujka 2024.
2. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjski sud prihvatio navode tuženika prema kojima nije vlasnik predmetnog zemljišta odnosno nije u zakonskom roku dostavio tuženiku dokaze da je sredio zemljišnoknjižno stanje i upisao svoje pravo vlasništva. Obrazlaže zakonom propisane načine stjecanja vlasništva te ističe da je nesumnjivo vlasnik sporn ih nekretnina te se poziva na odredbe Zakona o vlasništvu i na sudsku praksu vezano za originarno stjecanje prava vlasništva. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan raspraviti postoje li na strani tužitelja pretpostavke za stjecanje prava vlasništva te predlaže da sud žalbu usvoji i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju nije sporno da je Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju rješenjem od 27. ožujka 2024. odbila zahtjev tužitelja za isplatu dodijeljene potpore u iznosu od 370.625,00 kn jer je tužitelj u roku od 36 mjeseci od dana sklapanja ugovora s Agencijom (16. srpnja 2019.) odnosno uz dodatni rok do 19. srpnja 2023. trebao podnijeti zahtjev za konačnu isplatu, odnosno isplatu treće rate, što je tužitelj učinio 17. srpnja 2023. Međutim, tužitelj uz ovaj zahtjev nije dostavio dokaz o posjedu, odnosno ugovor o najmu predmetnog zemljišta, već je 24. siječnja 2024. Agenciji javio kako je postavio pisani zahtjev Zadarskoj županiji o traženoj koncesiji na deset godina za konkretnu lokaciju, odnosno za [katastarska čestica zemlje] k. o. [katastarska općina]. Predmetna čestica upisana je kao poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske.
6. Odredbom članka 4. stavka 10. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.1.1. "Potpora mladim poljoprivrednicima" i tipe operacije 6.3.1. "Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020." ("Narodne novine", broj: 21/18.) propisano je da u slučaju ako su poslovnim planom predviđene aktivnosti ulaganja u poljoprivredno zemljište i objekte koji nisu u vlasništvu korisnika, korisnik mora najkasnije prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu prve rate dostaviti ugovor o najmu/koncesiju/zakup/ služnosti koji mora biti sklopljen na rok od najmanje deset godina, računajući od trenutka podnošenja zahtjeva za potporu, s tim da taj ugovor mora biti upisan u zemljišne knjige.
7. Kako je predmetno poljoprivredno zemljište vlasništvo Republike Hrvatske, a tužitelj uz zahtjev za isplatu treće rate dodjeljene potpore nije dostavio propisane dokaze, to je prvostupanjsko tijelo njegov zahtjev odbilo, a tuženik potvrdio pravilnost i zakonitost takvog rješenja, što tužitelj nije doveo u sumnju niti tijekom prvostupanjskog upravnog spora.
8. U postupku dodjele potpore potrebno je da su ispunjene sve propisane pretpostavke. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju kako tijekom postupka nije dokazao niti da je vlasnik predmetnog zemljišta, niti da je u svezi s tim zemljištem s vlasnikom sklopio ugovor o najmu/koncesiji/zakupu ili služnosti, kako je to propisano naprijed navedenom odredbom članka 4. Pravilnika.
9. Budući da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovan pravni lijek, u konkretnom slučaju rješenja tuženika, to tužitelj žalbenim navodima neosnovano osporava prvostupanjsku presudu ističući da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tužitelj vlasništvo predmetnog zemljišta stekao dosjelošću. Kako stjecanje vlasništva dosjelošću nije predmet utvrđivanja predmetnog upravnog spora, to žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda.
10. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
