Poslovni broj: Usž-313/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Drniša, Trg kralja Tomislava 1, Drniš, kojeg zastupa opunomoćenik Ive Brkić, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 11, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, Zagreb Grada Vukovara 78, radi brisanja eksploatacijskog polja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2909/2024-8 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2909/2024-8 od 13. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-310-01/24-03/211, URBROJ: 526-06-2-24- 1 od 18. rujna 2024. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika određeno je da se eksploatacijsko polje boksita „Promina“ odobreno rješenjem Republičkog sekretarijata za industriju, trgovinu i zanatstvo, broj: UP/I-05-155/1971 od 31. siječnja 1971. briše iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, knjiga II, list 62 te da je sva daljnja odgovornost i teret daljnjih radnji, kao i sva šteta koja bi mogla nastati bilo kome u vezi s prostorom predmetnog eksploatacijskog polja, na Gradu Drnišu i Općini Biskupija.
3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti osporava prvostupanjsku presudu upravnog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Obrazlaže da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave bilo dužno donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina te je suprotno navodima iz osporene presude donijelo predmetnu odluku koja je važeća i proizvodi pravne učinke. Ističe da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja obavijestilo i pozvalo na postupanje Šibensko-kninsku županiju i Grad Drniš dana 23. kolovoza 2023. glede neaktivnog eksploatacijskog polja boksita "Promina". Pri tome je ukazalo na odredbu članka 22. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023. kojim je određeno da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku 12 mjeseci donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina. Smatra da je riječ o instruktivnom roku u kojem su tijela jedinice lokalne samouprave trebala donijeti odluku o sanaciji. Stoga je tužitelj dana 8. listopada 2024. donio odluku te je ista zakonita i važeća. Budući da predmetna odluka postoji i proizvodi pravne učinke, nema razloga da pobijano rješenje tuženika od 18. rujna 2024. ostane na snazi zbog čega ga je trebalo poništiti. Smatra da je osporenu presudu trebalo donijeti tumačenjem odredbi Zakona o rudarstvu te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući da se u konkretnom slučaju radi o nekretninama na području Grada Drniša koji nije imao nikakvih benefita od predmetnog eksploatacijskog polja, a rješenjem tuženika mu se nameće financijska obveza sanacije istog. Navodi da se postavlja pitanje svrhovitosti odluke tuženika od 18. rujna 2024. Smatra da je osporenom presudom povrijeđeno načelo razmjernosti zaštite prava jedinice lokalne samouprave od neograničene upotrebe zakonodavnih i provedbenih ovlasti državnih i drugih javnopravnih tijela. Naime, ističe da dopuštajući zakonodavstvu, ali i izvršnim tijelima da djeluju samo do mjere koja je potrebna za postizanje nekog cilja od javnog interesa, načelo razmjernosti doprinosi unapređenju pravičnosti u društvu, međutim smatra da je u konkretnom slučaju zakonodavac prešao granicu potrebnu za zaštitu javnog interesa te donio odluku kojom je neravnomjerno opteretio jedinicu lokalne samouprave u odnosu na ono što je pobijanom odlukom htio zaštititi. Zaključno predlaže usvojiti žalbu te preinačiti osporenu presudu na način da se usvoji njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, a podredno predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi u bitnome da u predmetnoj žalbi nema suštinski ništa novog na što bi se trebalo dati poseban odgovor, a što je već pojašnjeno u obrazloženju osporenog rješenja. Obrazlaže da je rješenje doneseno temeljem odredbi članka 8. i članka 102. Zakona o rudarstvu, pri čemu u nastavku upire na odredbe članka 14. i članka 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, a iz kojih proizlazi da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina. Ističe da je tuženik, unatoč činjenici što nije bio obvezan, dopisom od 23. kolovoza 2023. obavijestio i tražio od tužitelja da donese odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina. Nadalje, unatoč činjenici da nije bio dužan, tuženik je ponovno 17. srpnja 2024. ukazao svim jedinicama lokalne samouprave na njihovu obvezu. Zaključno upućuje na odredbu članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu te predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost osporene prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporena presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Odredbom članka 22. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu ("Narodne novine", broj: 83/23., dalje: Zakon) propisano je da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (stupio na snagu 29. srpnja 2023.) donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 102. stavka 4. koji je izmijenjen člankom 14. ovoga Zakona.
8. Odredbom članka 14. stavka 4. Zakona propisano je da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina te je dostaviti ministarstvu nadležnom za rudarstvo i jedinici područne (regionalne) samouprave. Prema stavku 5. citiranog članka Zakona, ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donese odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina, uz eksploataciju mineralnih sirovina jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su planirati ta neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina u svojim prostornim planovima. Prema stavku 6. citiranog članka Zakona, ako jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ne postupe prema odredbama iz stavka 4. i 5. ovoga članka ministarstvo nadležno za rudarstvo dužno je iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina brisati neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina, a sva odgovornost i teret daljnjih radnji, kao i sva šteta koja bi mogla nastati bilo kome u svezi s tim prostorima na jedinici je lokalne samouprave. U slučaju iz stavka 6. ovoga članka ministarstvo nadležno za rudarstvo donosi rješenje o brisanju eksploatacijskih polja mineralnih sirovina iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina.
9. U konkretnom slučaju nije sporno da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja obavijestilo i pozvalo tužitelja, dopisom od 23. kolovoza 2023., da donese odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina prilikom kojeg je i ukazalo na ovdje mjerodavnu odredbu članka 22. stavka 6. Zakona. Nadalje, nije sporno da je Ministarstvo opetovano tužitelja obavijestilo na postupanje prema naprijed navedenoj zakonskoj odredbi dopisom od 17. srpnja 2024.
10. Nije sporno da tužitelj po naprijed navedenom pozivu i uputi tuženika, u roku propisanom naprijed citiranom odredbom članka 22. stavka 6. Zakona nije postupio, već navodi da je odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina donio nakon donošenja osporenog rješenja, odnosno dana 8. listopada 2024. smatrajući da rok propisan naprijed navedenom zakonskom odredbom nije prekluzivne naravi.
11. Međutim, po ocjeni Suda rok propisan odredbom članka 22. stavka 6. Zakona je prekluzivni rok budući da je odredbom članka 14. stavka 7. Zakona propisana posljedica takvog nepostupanja predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave , odnosno posljedica brisanja neaktivnog eksploatacijskog polja mineralne sirovine, a u skladu s kojom odredbom je tuženik i postupio.
12. Načelo razmjernosti na koje tužitelj ukazuje odnosi se na zakonsko rješenje, odnosno zakonske odredbe koje se u konkretnom slučaju primjenjuju, i s ove osnove tužitelj može pokrenuti postupak ocjene ustavnosti Zakona. Ovi navodi ne mogu se s uspjehom isticati u ovom sporu.
13. Stoga je trebalo temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
