Poslovni broj: Usž-1228/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Glamping life d.o.o. iz Poreča, Partizanska 4/1 kojeg zastupa opunomoćenica Antonija Galić Kondža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić, Marković, Ivandić, Galić iz Zagreba, Strojarska cesta 20/XXIII, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Varaždin, Ispostava u Krapini, Trg Ljudevita Gaja 1, Krapina, radi prekida spora u predmetu suzbijanja neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-60/2026-4 od 24. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-60/2026-4 od 24. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje prekida upravnog spora, poslovni broj: Us I-60/2026 do donošenja pravomoćne odluke u prekršajnom postupku.
2. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Obrazlaže da je prekid predmetnog spora predlagao temeljem odredbe članka 104. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je za prekršajni postupak saznao nakon pokretanja predmetnog upravnog spora. Naime, u predmetnom sporu traži poništenje rješenja tuženika kojim mu je naloženo da kao poslodavac Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje za tri strana radnika kao i da za svakog neprijavljenog radnika u državni proračun uplati iznos od 7.950,00 EUR-a, dok se prekršajni postupak protiv njega vodi zbog prekršaja iz Zakona o strancima, Zakona o mirovinskom osiguranju te Zakona o radu. Međutim, smatra da je sud pogrešno ocijenio da navedeni prekršajni postupak ne predstavlja prethodno pitanje u konkretnom slučaju koje je ujedno razlog za prekid predmetnog upravnog spora. Upućuje na sadržaj obavijesti o počinjenom prekršaju kao i kasniji optužni akt tuženika za koji smatra da se temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i rješenje tuženika čiju zakonitost osporava u predmetnom upravnom sporu. Naime, ističe da u konkretnom slučaju osporava da bi uopće bio poslodavac u smislu odredbe članka 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, a slijedom čega da nije u obvezi postupiti po obvezi koja mu je naložena rješenjem tuženika. S tim u vezi, smatra da su prekršaji za koje se tereti povezani sa Zakonom o suzbijanju neprijavljenog rada kao i Zakonom o državnom inspektoratu, odnosno da navedeni postupak predstavlja prethodno pitanje u konkretnom slučaju. Smatra da bi donošenjem oslobađajuće presude u prekršajnom postupku de facto otpala i pravna osnova za donošenje rješenja tuženika koje osporava u predmetnom upravnom sporu budući da se oba postupka temelje na istom činjeničnom stanju. Zaključno smatra da je u konkretnom slučaju svrhovito prekinuti upravni spor budući da se kroz prekršajni postupak provodi cjelovit dokazni postupak predložen od strane okrivljenika radi utvrđivanja njegove krivnje, dok se u upravnim sporovima odluke uglavnom donose temeljem spisa tuženika bez provođenja dokaznog postupka. Predlaže poništiti osporeno rješenje upravnog suda te predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporeno sudsko rješenje pravilno i zakonito kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje prekida upravnog spora jer prema ocjeni prvostupanjskog suda nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 105. stavak 2. točka 1. ZUS -a. Navedenom odredbom propisano je da sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je predmetni upravni spor pokrenut radi osporavanja zakonitosti rješenja tuženika, KLASA: UP/I-116-02/25-01/546, URBROJ: 443-02-04-13-25-2 od 8. prosinca 2025. koje je doneseno temeljem odredbe članka 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada („Narodne novine“, broj: 151/22) te odredbe članka 70. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI).
8. Kako se u konkretnom slučaju radi o rješenju tuženika kojim je tužitelju u upravnom postupku izrečena upravna mjera u smislu odredbe članka 70. stavak 1. ZDI-a, to okolnost pokretanja i vođenja prekršajnog postupka protiv tužitelja temeljem odredbi Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), a radi počinjenja prekršaja propisanih odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 96/25) te Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) ne predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe članka 104. stavak 1. ZUS-a, a radi čega bi trebalo prekinuti predmetni upravni spor temeljem odredbe članka 105. ZUS-a, a na što pravilno ukazuje i prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja.
9. Dakle, budući da je riječ o dva zasebna postupka koja su pravno regulirana zasebnim propisima, u kojima se utvrđuju različite činjenice i sankcije izriču iz različitih razloga, to vođenje prekršajnog postupka protiv tužitelja, i po ocjeni ovog Suda, ne predstavlja prethodno pitanje koje bi bilo razlog za prekid upravnog spora u konkretnom slučaju. Stoga je osporenim rješenjem prvostupanjskog suda pravilno odbijen prijedlog tužitelja za prekid predmetnog upravnog spora.
10. Kako vođenje prekršajnog postupka protiv tužitelja ne predstavlja niti neku drugu okolnost koja bi bila razlog za obligatorni ili fakultativni prekid upravnog spora u smislu odredbe članka 105. stavak 1. i 2. ZUS-a, to nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
11. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova za sastavljanje žalbe.
12. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS -a kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
