Poslovni broj: Usž-1344/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Slavonskog Broda, Vukovarska 1, Slavonski Brod zastupanog po gradonačelniku ZV, a on po službenici ZVŠ, protiv tuženika Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša, Petra Krešimira IV 1, Slavonski Brod, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Dobrovoljnog vatrogasnog društva Slavonski Brod, Trg Svetog Trojstva 3, Slavonski Brod, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-55/2025-8 od 3. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-55/2025-8 od 3. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-01/24-02/33, URBROJ: 2178-03- 02/07-24-2 od 27. prosinca 2024 i odbijanje žalbe zainteresirane osobe.

2. Navedenim rješenjem tuženika u povodu žalbe zainteresirane osobe u točki I. izreke poništeno je rješenje Upravnog odjela za komunalni sustav i komunalno redarstvo Grada Slavonski Brod, KLASA: UP/I-363-03/24-01/595, URBROJ: 2178/01- 09-24-1 od 25. srpnja 2024. kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade zainteresiranoj osobi za 2024. godinu i nadalje i to za nekretninu u ulici Trg Svetog Trojstva 3, izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja poslovni prostor koji koriste neprofitne udruge građana u površini od 498,12 m2, u iznosu od 0,80 eura/m2 godišnje, odnosno u godišnjem iznosu od 398,50 EUR pri čemu je određeno da se predmetna naknada plaća od 1. siječnja 2024. Točkom II. izreke rješenja tuženika predmet je vraćen na ponovni postupak.

3. Tužitelj pravodobno izjavljenom žalbom osporava u cijelosti prvostupanjsku presudu upravnog suda. U bitnom ponavlja navode iz tužbe te ističe da iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je zainteresirana osoba u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao nositelj prava služnosti besplatne uporabe svih prostorija vatrogasnog doma i garaže, a da se navedeno temelji na kupoprodajnom ugovoru od 26. siječnja 1933., broj: 8761 te očitovanju od 14. veljače 1933, broj: 1564/33 Hip 217. U nastavku žalbe upućuje na odredbu članka 93. i 94. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Osim toga, poziva se na odredbu članka 212. stavak 1. i 6., 216. stavak 2. te odredbu članka 205. stavak 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Imajući u vidu smisao citiranih odredbi, ističe da se u konkretnom slučaju obveza plaćanja komunalne naknade temelji na ugovoru o pravu služnosti besplatne uporabe kao i na činjenici da troškovi i tereti poslužne nekretnine nadilaze korist koja preostaje tužitelju kao vlasniku, tim više što obveznik u poslužnoj nekretnini ne obavlja djelatnost vatrogastva radi koje je osnovan. Smatra da iz prirode stvari proizlazi da je obveza plaćanja komunalne naknade prenesena na zainteresiranu osobu kao korisnika Ugovorom o pravu stvarne služnosti koji je sklopljen 1933. Upućuje na rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu kojim je odbijen njegov prijedlog za brisanje prava predmetne služnosti iz citiranog zk uloška te zaključuje da je prijeporno da li zainteresirana osoba uopće koristi predmetni prostor po valjanoj pravnoj osnovi, odnosno radi li se uopće o istoj pravnoj osobi ili slijedniku korisnika prava predmetne služnosti. Zaključno navodi da sud u osporenoj presudi pogrešno smatra da je trebalo utvrđivati razmjerni dio obveze te dan nastanka obveze budući da je nesporno da je zainteresirana osoba kao obveznik predmetnu nekretninu koristila u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja i utvrđivanja obveze, a da je obveza utvrđena od 1. siječnja 2024., odnosno u tekućoj godini u kojoj je rješenje i doneseno. Kako smatra da su činjenice pogrešno utvrđene na temelju kojih je onda pogrešno primijenjeno materijalno pravo, predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu kao i rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da je žalba tužitelja neosnovana. Ovo iz razloga jer se predmetni postupak temelji na odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu te Odluci o komunalnoj naknadi za koje smatra da su mjerodavni propisi u konkretnom slučaju, dok stvarnopravni odnosi između tužitelja i zainteresirane osobe glede predmetne nekretnine nisu predmet ove upravne stvari. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost osporene presude u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporena prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Osporenom prvostupanjskom presudom potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem prvostupanjsko tijelo nije nedvojbeno utvrdilo da je zainteresirana osoba kao korisnik nekretnine u ulici Trg Svetog Trojstva 3, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ujedno obveznik plaćanja komunalne naknade u smislu odredbe članka 93. stavak 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG).

8. Navedenom odredbom ZKG-a propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona , a da korisnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka plaća komunalnu naknadu: ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom , ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili ako se ne može utvrditi vlasnik.

9. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine za koju je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, a što proizlazi iz spisu priloženog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izdanog od Općinskog suda u Slavonskom brodu, Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod od 19. veljače 2026., dok je u korist zainteresirane osobe na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. siječnja 1933. odobrenog od banske uprave u Zagrebu od 7. veljače 1933. br. 8761 i očitovanja od 14. veljače 1933 br. 1564/33 Hip. 217 uknjiženo pravo služnosti besplatne uporabe svih prostorija Vatrogasnog doma i garaže upisanih u posjedovnici predmetnog zk.ul.

10. Imajući u vidu tako nesporno utvrđene činjenice, odnosno da je u konkretnom slučaju vlasnik predmetne nekretnine tužitelj, a da spisu ne prileže dokazi da bi na zainteresiranu osobu kao korisnika bila prenesena obveza plaćanja komunalne naknade, kao niti da predmetnu nekretninu koristi bez valjane pravne osnove, to i po ocjeni ovog Suda, nije nedvojbeno utvrđeno da bi zainteresirana osoba bila obveznik plaćanja komunalne naknade u smislu citirane odredbe članka 93. stavak 2. ZKG -a, kako pravilno ocjenjuju tuženik i prvostupanjski sud u osporenoj presudi.

11. Stoga okolnost što je u korist zainteresirane osobe uknjiženo pravo besplatne uporabe predmetne nekretnine ne može dovesti do drugačije odluke u konkretnom slučaju. Naime, prema odredbi članka 93. stavak 2. ZKG-a proizlazi da je obveznik plaćanja komunalne naknade korisnik na kojeg je ta obveza prenesena pisanim ugovorom, a u konkretnom slučaju, iako spisu prileži ugovor temeljem kojeg je uknjiženo pravo služnosti besplatne uporabe predmetne nekretnine, iz njega ne proizlazi da bi obveza plaćanja komunalne naknade bila prenesena na zainteresiranu osobu kao korisnika te nekretnine, a niti drugi dokaz kakvog u vidu ima odredba članka 93. stavak 2. ZKG-a, iz kojeg bi proizlazilo da je zainteresirana osoba kao korisnik nekretnine ujedno obveznik plaćanja komunalne naknade. Osim toga, ukazuje se da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku u izvršenju presude upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-995/2023 od 19. ožujka 2024. kojom je potvrđeno rješenje tuženika od 9. svibnja 2023. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje kojim je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za predmetnu nekretninu, pri čemu je određeno da je korisnik dužan istu plaćati od 1. rujna 2018. Međutim, prvostupanjskim rješenjem od 25. srpnja 2024. određeno je da je zainteresirana osoba kao obveznik dužna plaćati komunalnu naknadu za predmetnu nekretninu od 1. siječnja 2024. iako se radi o ponovnom postupku nakon poništenja ranijeg prvostupanjskog rješenja kojim je obveza određena od 1. rujna 2018., odnosno od stupanja na snagu ZKG-a. Stoga prvostupanjski sud pravilno navodi da u prvostupanjskom rješenju od 25. srpnja 2024. nije utvrđen trenutak nastanka obveze u smislu odredbe članka 94. stavak 1. ZKG-a.

12. Kako su u konkretnom slučaju mjerodavni propisi ZKG te Odluka o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Slavonskog Broda“, broj: 3/19, dalje: Odluka), to tužitelj neosnovano upućuje na primjenu odredbi drugih zakona kao i na odluke donesene u zemljišnoknjižnom postupku.

13. Budući da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, nema osnove za usvajanje izjavljene žalbe.

14. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze