Poslovni broj: Usž-4409/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Kristine Senjak Krunić, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Jeličić & partneri d.o.o., Split, Kliška 29, protiv tuženika Državnog inspektorata, OIB: 33706439962, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 607/2025-8 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-607/2025-8 od 8. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/25-02/22, URBROJ: 443-02-03- 12-01-25-4 od 22. veljače 2025. te je istodobno rješenjem prvostupanjski sud odbio, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 15 dana od dostave tog rješenja ukloni prizemnu stambenu građevinu pravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 6,35 x 4,15 m, natkrivenu kosim dvostrešnim krovištem, visine vijenca 2,45 m i visine sljemena 3,55 m, kamin nepravilnog tlocrtnog oblika, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 1,70 x 1,20 m, visine cca 3,00 m, izgrađen od zidane konstrukcije, betonski plato maksimalnih tlocrtnih dimenzija 1,70 x 2,20 m na kojem je izgrađen kamin i betonsku stazu, ukupne dužine cca 21,00 m, širine 0,70- 1,50 m, debljine cca 0,30 m, izgrađenu cijelom dužinom oko prizemne stambene građevine, što je sve izgrađeno na lokaciji unutar zone obuhvata Park šume Marjan, anagrafske oznake [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole te je tužitelj upozoren o posljedicama propuštanja postupanja po navedenom rješenju.

2. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud zanemario njegove prigovore i neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge kao nepotrebne. Ističe da je u tužbi ukazao na ovdje sporna pravna pitanja odnosno da li su predmetne građevine u obuhvatu Park šume Marjan, radi li se o objektu koji je izgrađen prije 15. veljače 1968., odnosno da li je riječ o objektima koji se smiju graditi bez odobrenja za gradnju prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22., 155/23. -dalje: Pravilnik) i je li riječ o objektu tradicijske gradnje poljskih kućica koje po tradiciji služe kao gospodarski objekti vezani za tradicijski način obrade poljoprivrednih zemljišta. Pri tom navodi da odluka kojom je je određen obuhvat tog zaštićenog područja nije usklađena sa Zakonom o zaštiti prirode i Zakonom o šumama pa stoga nije bilo moguće donijeti rješenje tuženika, a granice park šume nisu utvrđene. Dodaje da nije utvrđeno kad je predmetni objekt sagrađen, te da iz izričitih prigovora i dokaza proizlazi da je izgrađen 1939. godine te je također objekt u ovom obliku vidljiv na snimkama aerofotogrametrijskog snimanja 2011. godine koje je sud trebao zatražiti po službenoj dužnosti. Također ističe da ako je građevina izgrađena prije 2011. godine onda investitor nije mogao izvršiti povredu Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.-dalje: ZG) koji je donesen 2013. godine. Upućuje na načelo zabrane povratnog djelovanja zakona i propisa državnih i drugih tijela s javnim ovlastima. Upućuje na konvencijsku i ustavnu zaštitu nepovredivosti doma jer predmetna građevina predstavlja njegov jedini dom i u tom pogledu upućuje na odluke Europskog suda za ljudska prava. Smatra da ne postoji legitiman cilj koji bi bio razmjeran nalogu za uklanjanje kuće koje za posljedicu ima iseljenje tužitelja iz jedinog doma. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje i obvezati tuženika na naknadu troškova, odnosno usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda i rješenje bili nezakoniti.

6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenično stanje utvrđeno u postupku donošenja osporene od luke iz kojeg proizlazi da je tužitelj investitor gradnje predmetnih građevina izgrađenih bez da je za to ishođeno odobrenje, sve detaljno opisano zapisnikom tuženika od 19. prosinca 2024., slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21. i 67/23. -dalje: ZDI), prema kojoj je građenje bez građevinske dozvole sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izvedene gradnje.

7. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS -a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio (pribavljanje snimki načinjenih do 21. lipnja 2011., očevid uz sudjelovanje vještaka, saslušanje tužitelja), budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način mogu utvdriti temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove stvari, imajući u vidu podatke spisa.

8. Nije pravno odlučan prigovor tužitelja da je predmetna gradnja izvršena prije nego je ZG stupio na snagu. Ovo iz razloga jer u inspekcijskom postupku građevinski inspektor vodi računa, između ostalog, da li je za gradnju građevine bilo potrebno ishoditi odgovarajuće odobrenje u vrijeme njezine gradnje, a inspekcijske mjere se određuju prema propisu koji je na snazi u vrijeme donošenja inspekcijskog rješenja, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

9. Neosnovani su prigovori tužitelja da je predmetna stambena građevina izgrađena prije 15. veljače 1968. Naime, tužitelj je već u podnesku od 31. siječnja 2025. kojim se očitovao na zapisnik tuženika od 19. prosinca 2024. naveo da je početak gradnje poljske kućice bio 1939. godine. Ista je više puta oštećena te je početkom osamdesetih na temeljima kućice izgrađena betonska podloga. Tijekom devedesetih napravljena je septička jama, 2000.-ih su podignuti zidovi i krovište, a 2007. godine je ista poprimila sadašnji oblik. Također, navedeni prigovor je već otklonio i prvostupanjski sud u obrazloženju presude pravilno upućujući i na zapisnik tuženika od 19. prosinca 2024. i fotografije predmetne građevine kao i podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju u odnosu na istu, a što u cijelosti prihvaća ovaj Sud.

10. Također, neosnovano smatra tužitelj da bi u konkretnom slučaju bilo riječ o jednostavnoj gradnji za koju nije potrebno odobrenje pri čemu upućuje na Pravilnik. Ovo iz razloga jer je predmetna stambena građevina izgrađena bez odobrenja za gradnju pa nije postojeća u smislu propisa u gradnji te stoga nije riječ o gradnji pomoćne građevine na građevnoj čestici postojeće građevine odnosno uređenju građevne čestice postojeće građevine u smislu navedenog Pravilnika.

11. Konačno, Sud nije našao povrede Ustavom RH zajamčenih prava na koje tužitelj upire, jer u situaciji kada tužitelj nije ispunio zakonsku obvezu, odnosno ishodio odobrenje za gradnju, takvom nezakonitom gradnjom dobrovoljno je pristao snositi rizik koji nosi takvo njegovo postupanje. Tužitelj je morao biti svjestan u što se upušta i da takvim postupanjem ulazi u rizik da mu nadležni inspektor naloži uklanjanje gradnje bez odgovarajućeg odobrenja. Odgovarajuće stajalište izraženo je u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Lalić protiv Hrvatske, zahtjev broj 63081/14 od 20. rujna 2016. Također, i Ustavni sud Republike Hrvatske, u odlukama broj: U -III- 4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III-46/2007 od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. i U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010., izrazio je shvaćanje da se u takvoj situaciji stranka ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom.

12. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi druge pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu tužitelja kao i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, jer sa istom nije uspio.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner