Poslovni broj: Usž-1771/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Marine Kosović Marković, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FVH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., u Zadru Ulica Plemića Borelli 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi oduzimanja i poništenja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2249/2025-6 od 12. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2249/2025-6 od 12. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-211-03/25-01/25, URBROJ: 511-09-19-25-1 od 17. srpnja 2025., poništava se i oduzima, vozačka dozvola, serijskog broja [serijski broj], izdana na ime tužitelja 25. travnja 2024., za upravljanje motornim vozilima kategorije AM, A1, A2, A, B, F i G. Istim rješenjem tužitelju se nalaže da po izvršnosti tog rješenja, navedenu dozvolu vrati policijskoj upravi.

1.1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Rijeci, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje naprijed navedenog rješenja tuženika, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora, uz obrazloženje kako je tuženik pravilno utvrdio da je hrvatska vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole] izdana na temelju krivotvorenog obrasca inozemne vozačke dozvole Islamske Republike Pakistan, serijskog broja AK- 23-2288, od 31. svibnja 2023. i rokom važenja do 30. svibnja 2028.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih razloga propisanih člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. – u daljnjem tekstu ZUS), navodeći kako je prvostupanjski upravni sud slobodnu ocjenu dokaza iskoristio na njegovu štetu, zanemarujući službenu potvrdu Veleposlanstva Pakistana kojom se potvrđuje vjerodostojnost i valjanost sporne dozvole. Ističe da posjeduje i nacionalnu i internacionalnu vozačku dozvolu koju je legalno ishodovao u državi podrijetla te da je u postupku zamjene postupao u dobroj vjeri. Smatra da je sud trebao dati prednost diplomatskoj ispravi nad forenzičkim nalazom ili barem razjasniti proturječnosti između ta dva dokaza. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik u svom odgovoru ostaje kod navoda iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka. Navodi da je postupak proveden sukladno zakonu, da je vještačenje Centra „Ivan Vučetić“ mjerodavno za utvrđivanje tehničke autentičnosti obrasca te da potvrda veleposlanstva ne može sanirati činjenicu da je dokument krivotvoren. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, propisano da protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog: bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS-a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano poništio rješenje tuženika, iz razloga s kojima je suglasan i ovaj sud.

7. S tim u vezi Sud nalazi kako iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski upravni sud, nakon provedenog dokaznog postupka i održane rasprave 5. ožujka 2026., utvrdio kako je tuženik pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju poništio vozačku dozvolu. Taj stav utemeljen je na nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 19. svibnja 2025., kojim je nedvojbeno utvrđeno da je obrazac pakistanske vozačke dozvole serijskog broja [broj vozačke dozvole], na temelju kojeg je zatražena zamjena, potpuno krivotvoren , pri čemu je ocjenjeno da potvrda Veleposlanstva Islamske Republike Pakistan, izdana u Sarajevu 4. srpnja 2025., ne dovodi u sumnju materijalne nalaze vještačenja samog obrasca isprave.

8. Člankom 226. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24. - u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da će se strancu kojem je odobren privremeni ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj važeća inozemna vozačka dozvola zamijeniti hrvatskom vozačkom dozvolom, uz ispunjenje određenih uvjeta, na njegov zahtjev i bez polaganja vozačkog ispita. Ključni zakonski preduvjet za primjenu ove odredbe jest postojanje "važeće inozemne vozačke dozvole". Pod pojmom važeće dozvole ne podrazumijeva se samo formalni rok valjanosti upisan na ispravi, već njezina pravna i materijalna autentičnost.

8.1. Člankom 220. stavkom 1. i 2. Zakona određeno je da n ijedna osoba ne smije imati više od jedne vozačke dozvole. Ako je osobi izdano više od jedne vozačke dozvole, policijska uprava, odnosno policijska postaja rješenjem će ukinuti i oduzeti, odnosno oduzeti prije izdane vozačke dozvole.

8.2. Člankom 30. stavkom 3. Pravilnika o vozačkim dozvolama (Narodne novine, broj 2/19. i 102/20. - u daljnjem tekstu Pravilnik), propisano je da ako se utvrdi da je vozačka dozvola izdana na temelju lažne isprave ili netočnih podataka u ispravi ili u zahtjevu za izdavanje koji utječu na valjanost vozačke dozvole, da je u dozvoli ovjerena neodgovarajuća kategorija vozila ili da je vozačka dozvola izdana na temelju vozačke dozvole izdane u drugoj državi koja je nevažeća, ograničena, privremeno oduzeta ili povučena, dozvola će se rješenjem poništiti i oduzeti.

9. U konkretnom slučaju, nije sporno da je tužitelj 25. travnja 2024. podnio zahtjev za zamjenu pakistanske vozačke dozvole serijskog broja [broj vozačke dozvole]. Na temelju tog zahtjeva izdana mu je hrvatska vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole]. Između stranaka nije sporno ni da je naknadnom provjerom i vještačenjem u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „FV“, utvrđeno je da je obrazac pakistanske dozvole koji je tužitelj predao – potpuno krivotvoren.

10. Cijeneći navedeno ovaj Sud polazi od stava kako nalaz i mišljenje specijalizirane forenzičke ustanove, kao što je Centar „Ivan Vučetić“, u upravnom postupku pa i upravnom sporu, ima znatnu dokaznu snagu te da je sukladno tom vještvu utvrđeno da fizičke karakteristike obrasca (kvaliteta tiska, zaštitni elementi, materijal) ne odgovaraju originalnim obrascima koje izdaju nadležna tijela Islamske Republike Pakistan. Stoga je teret da ospori ovakav dokaz na tužitelju. S tim u vezi Sud nalazi kako tužitelj nije tražio da se u ovom upravnom sporu provede ponovno i neovisno vještačenje obrasca dozvole koju je za zamjenu predao, iz kojeg razloga ovaj sud uzima za dokazano kako je obrazac predane dozvole krivotvoren.

11. Vezano uz Potvrdu Veleposlanstva Islamske Republike Pakistan, izdanu u Sarajevu 4. srpnja 2025., ovaj Sud ističe da sam njen sadržaj pa makar bio i istinit nema nikakav utjecaj na odluku u ovom predmetu, jer činjenica da tužitelj posjeduje valjanu dozvolu ne znači da obrazac koji je predao nije krivotvoren. S tim u vezi Sud navodi i kako stavovi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice u presudi poslovni broj: III Kr-160/2025-6 pokazuju da diplomatske potvrde o "vjerodostojnosti" često potvrđuju samo činjenicu da je osoba pod tim imenom i brojem zavedena u nekom registru, ali ne mogu potvrditi da je konkretni komad papira ili plastike koji je predan hrvatskim vlastima doista onaj koji je izdalo nadležno tijelo. Forenzički nalaz se bavi fizičkom autentičnošću isprave, dok se potvrda veleposlanstva bavi administrativnim statusom osobe, što su dvije različite pravne činjenice. Krivotvoreni obrazac, čak i ako sadrži točne podatke iz registra, i dalje predstavlja krivotvorenu ispravu u smislu propisa o vozačkim dozvolama.

12. Iz ovog slijedi dvoje. Prvo, budući da je na zamjenu predan krivotvoreni obrazac, sam izvornik dozvole, a koja je nesporno izdana i za što uostalom postoji potvrda izdana od Pakistanske Islamske Republike, no. SJO-CONS/DL-11/2025 od 4. srpnja 2025., ostala je u posjedu tužitelja, budući da njen gubitak i nije prijavljen. Drugo , i s tim posljedično u vezi, izdavanjem „zamijenjene“ hrvatske vozačke dozvole tužitelj je stekao dvije dozvole, a koje dozvole, sukladno naprijed citiranim odredbama zakona i ne može imati. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

13. U odnosu na prigovore tužitelja, Sud smatra kako je sadržajem obrazloženja ove odluke na njih odgovoreno. Ipak otklanjajući cjelovito tužbene prigovore Sud nalazi kako u ovom predmetu ne nalazi povredu prava na pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija). Sukladno stavu ESLJP-a, a kojeg je taj sud uspostavio u predmetu Horvatić protiv Hrvatske (br. 36044/09), stranka mora imati stvarnu mogućnost usprotiviti se vjerodostojnosti dokaza, a što je u konkretnom upravnom sporu, tužitelju omogućeno. Održana je usmena rasprava 5. ožujka 2026. na kojoj je tužitelj, putem opunomoćenika, mogao iznijeti sve prigovore na nalaz vještačenja i predložiti protudokaze pa i novo vještačenje. Činjenica da sud nije prihvatio tužiteljevu interpretaciju dokaza ne znači da mu je uskraćeno pravo na pristup sudu ili pravično suđenje.

14. Nadalje, posjedovanje "internacionalne vozačke dozvole", nije od utjecaja na rješenje ove upravne stvari, jer se temeljem članka 227. stavka 2. Zakona, ne mijenja međunarodna vozačka dozvola, već isključivo važeća nacionalna inozemna vozačka dozvola, a za koju je, u postupku koji je prethodio osporenom rješenju, utvrđeno da je krivotvorena.

15. U odnosu na žalbeni navod o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice. Činjenica da je obrazac pakistanske dozvole krivotvoren utvrđena je stručnim vještačenjem koje tužitelj nije uspio oboriti nijednim dokazom jednake ili veće dokazne snage. Potvrda veleposlanstva, kao što je već navedeno, ne bavi se tehničkom ispravnošću samog dokumenta (papira/obrasca), već statusnim podacima te stoga ne može pobiti nalaz o materijalnoj krivotvorini isprave. Slijedom navedenog, Sud nalazi kako žalbeni prigovori tužitelja nemaju utjecaj na odluku u ovom predmetu.

16. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog na ročištu od 5. ožujka 2026., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

17. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ane Berlengi Fellner