REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1591/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Senke Orlić - Zaninović, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Darka Lovrić, odvjetnica u Petrinji, Trg dr. Franje Tuđmana 6, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, u Zagrebu, OIB 95093210687, radi uklanjanja i gradnje te opremanja zamjenske obiteljske kuće, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l- 4550/2024-6 od 30. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4550/2024-6 od 30. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-000-06/21-07/1577, URBROJ: 531-06-3- 24-6 od 11. rujna 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za obnovu, odnosno uklanjanje i gradnju zamjenske obiteljske kuće na adresi u [adresa], uz obrazloženje tuženika kako tužitelj, u ostavljenom roku, nije postupio sukladno Zaključku kojim je pozvan da dostavi dokaz o većinskom suvlasništvu ili suglasnost suvlasničke većine nekretnine koju predlaže obnoviti.

1.2. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, iz istog razloga zbog kojeg je to učinio tuženik, odnosno i iz razloga što iz podataka spisa proizlazi kako tužitelj nije stanovao u potresom oštećenoj kući te je bio vlasnik druge kuće s prijavljenim prebivalištem u danima potresa . Navedenom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.

2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako je nalog za dostavu dokaza o zemljišnoknjižnom vlasništvu u roku od 15 dana, a koji nalog je uspostavljen Zaključkom tuženika, nezakonit i nepravičan, posebno imajući na umu institut vanknjižnog vlasništva, odnosno okolnost da u Republici Hrvatskoj zemljišnoknjižno stanje nije uređeno. Ukazuje kako je u spis dostavio Rješenje o nasljeđivanju iz 2024. godine, kao i presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, broj P-325/2024 od 10. travnja 2026., čime smatra da je otklonio nedostatak dokaza njegovog vlasništva. Nadalje, tužitelj navodi da drugi razlog odbijanja i koji se odnosi na njegovo vlasništvo druge kuće i nestanovanje u predmetnoj nekretnini na dan potresa, nije bio predmet upravnog postupka, niti je tužitelj o tome bio pozvan na izjašnjavanje, iz kojeg razloga je mišljenja kako je donošenjem presude utemeljene na činjenicama o kojima se nije mogao ranije očitovati, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Uz žalbu dostavlja dokaze o njegovom stvarnom stanovanju u predmetnoj nekretnini na dane potresa te predlaže ovom sudu da poništi pobijanu presudu i meritornom mu odlukom prizna pravo na obnovu obiteljske kuće.

3. Tuženik u svom odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u svom rješenju. Ukazuje kako se radi o formalnom postupanju sukladno kojem je tužitelj bio u obvezi dostaviti točno propisanu dokumentaciju. Budući da to nije učinjeno, izdan je Zaključak po kojem tužitelj nije postupao, iz kojeg razloga je posljedično njegov zahtjev odbijen. Bez obzira na navedeno ukazuje i kako iz službenih evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi kako tužitelj u vrijeme potresa uopće nije bio prijavljen na adresi nekretnine za koju pravo na obnovu želi ostvariti te da je na toj adresi prebivalište prijavio tek nakon potresa.

4. Uvidom u spis tuženika Sud nalazi uredno potpisan tipski obrazac Zahtjeva tužitelja od 25. veljače 2021., a kojim traži konstrukcijsku obnovu potresom oštećene postojeće obiteljske kuće s jednom stambenom jedinicom . Sud nalazi kako je već i u tipskom obrascu zahtjeva navedeno da su obvezni prilozi zahtjevu, dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu zgrade na dan potresa i to, ukoliko se radi o suvlasništvu, punomoć većine suvlasnika za podnošenje takvog zahtjeva.

4.1. Nastavno je tužitelj 10. prosinca 2021. podnio Zahtjev za uklanjanje potresom uništenog objekta te je u tom zahtjevu naveo kako je „predao zahtjev za upis prava vlasništva na sudu u Sisku“, iz koje okolnosti proizlazi kako je tužitelj već i u to vrijeme u cijelosti bio svjestan svoje obveze.

4.2. Sud u spisu tuženika nalazi i Dopunu zahtjeva tužitelja od 16. studenoga 2023., a kojom tužitelj izjavljuje kako je nakon što je upoznat s nalazom postojećeg stanja njegove obiteljske kuće suglasan s nalazom te predlaže izmjenu ranijeg zahtjeva u zahtjev za gradnju i opremanje zamjenske obiteljske kuće. Toj dopuni priložen je zemljišnoknjižni izvadak broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], iz kojeg izvatka proizlazi kako je tužitelj suvlasnik 18/54 dijela objekta za kojeg zamjenu traži.

4.3. Sukladno opisanom stanju Zaključkom Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I -000-06/21- 07/1577, URBROJ: 531-06-3-2-3 od 6. studenoga 2023. (u daljnjem tekstu Zaključak), određeno je tužitelju da u roku od 15 dana otkloni nedostatke u svom zahtjevu od 10. prosinca 2021. na način da dostavi dokaz da je ovlašten za podnošenje tog zahtjeva sukladno članku 33. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada

Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj:21/23. - u daljnjem tekstu Zakon) i točkom 7.2.3. Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“, broj: 28/23 - u daljnjem tekstu: Program mjera), uz jasno upozorenje na propuštanje postupanja po tom zaključku. Tužitelj je navedeni zaključak osobno zaprimio 15. studenoga 2023.

4.4 Sud u spisu tuženika ne nalazi, niti tužitelj u ovom sporu suprotno dokazuje, da bi po zaprimljenom Zaključku tužitelj na bilo koji način postupao u cilju ispunjenja danog naloga, odnosno ne nalazi ni da bi tužitelj tuženiku barem dostavio prijedlog za produljenje roka ispunjenja svojih obveza, ili razloge zbog kojih nalog iz Zaključka ne može ispuniti. Sukladno takvom stanju 11. rujna 2024., dakle deset mjeseci nakon što je tužitelj zaprimio naprijed navedeni Zaključak, osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja temeljem članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. - u daljnjem tekstu ZUP).

5. Člankom 33. stavkom 2. Zakona određeno je da ako se stvarno stanje glede prava vlasništva zgrade i zemljišta ne podudara sa stanjem u zemljišnim knjigama ili zemljišna knjiga ne postoji, u postupku uklanjanja zgrade pravo vlasništva može se dokazivati ispravama prikladnim za zemljišnoknjižni upis, neprekinutim slijedom izvanknjižnih stjecanja, provođenjem zemljišnoknjižnog ispravnog postupka.

6. Između stranaka nije bilo sporno da se stvarno stanje vlasništva zgrade ne podudara sa stanjem u zemljišnim knjigama, iz kojeg razloga je uostalom i uspostavljena obveza tužitelju da dostavi druge isprave prikladne za dokazivanje njegova ovlaštenja, sve sukladno članku 33. Zakona.

7. Člankom 47. stavkom 4. ZUP-a propisano je da kada stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

8. Budući da Sud ne nalazi da je tužitelj u postupku pokrenutom po njegovom zahtjevu i nakon poziva iz Zaključka po istom postupao na bilo koji način pa ni prijedlogom za produljenje rokova ili ukazivanjem na razloge zbog kojih nije u mogućnosti postupati, Sud odluku tuženika utemeljenu na članku 47. stavku 4. ZUP-a ocjenjuje zakonitom. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

9. U odnosu na prigovore tužitelja sadržane u njegovoj žalbi Sud navodi kako je točno da je tuženik svojim Zaključkom odredio rok od petnaest dana za dostavu dokaza iz članka 33. stavka 2. Zakona, ali pri tome ukazuje kako je već i sam tužitelj bio svjestan neusklađenosti stvarnog i zemljišnoknjižnog stanja na dan 10. prosinca 2021., odnosno na dan kada je podnio Zahtjev za uklanjanje potresom uništenog objekta te u tom zahtjevu naveo kako je „predao zahtjev za upis prava vlasništva na sudu u Sisku.“ Isto tako i s tim u vezi Sud ponavlja da tužitelj i nakon što je zaprimio Zaključak, više od deset mjeseci po istom uopće nije postupao te stoga razlog osporenom rješenju nije propust tuženika, već potpuna neaktivnost tužitelja.

10. Sud primjećuje i kako je tek nakon što je zaprimio osporeno rješenje tužitelj, uz svoju tužbu, dostavio rješenje o nasljeđivanju iza pok. BO, a koje rješenje je doneseno još 22. siječnja 2024. Tužitelj je isto tako tek uz žalbu dostavio presudu zbog ogluhe i na temelju priznanja od 10. travnja 2026., ali sud uvidom u službene evidencije nalazi kako je taj postupak pokrenut 12. listopada 2024., dakle neposredno nakon zaprimanja rješenja u ovom predmetu. Sve navedene radnje uslijedile su stoga nakon što je već zakonito odbijen zahtjev tužitelja te Sud ne nalazi propust u radu tuženika , a koji je svoju odluku utemeljio u prošlosti po stanju predmeta u tom trenutku i temeljem izričite zakonske ovlasti.

11. Nadalje Sud navodi kako razlozi zbog kojih zakonodavac propisuje točno određen krug dokaza za utvrđenje prava vlasništva nekretnine koja se predlaže obnoviti nije u dosegu ovog spora. Ipak Sud i ovdje napominje kako tužitelj tijekom trajanja postupka koji je prethodio osporenom rješenju nikakve dokaze u tom smislu pa ni one izvan propisanog kruga, tuženiku i nije dostavljao.

12. Konačno, a iz razloga obrazloženja ove presude, Sud nije ulazio u ocjenu zakonitosti stava prvostupanjskog upravnog suda u dijelu činjeničnog utvrđenja stvarnog boravka tužitelja na predmetnoj adresi.

13. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1., odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ane Berlengi Fellner