REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-529/2026-4

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JADRAN dioničko društvo za hotelijerstvo i turizam, u Crikvenici, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963, kojeg zastupaju opunomoćenici Arsen Stipinović i Dušan Miočić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, Prolaz Marije K. Kozulić 2., protiv tuženika Državnog inspektorata, u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB 33706439962, radi određivanja odgodnog učinka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2356/2025-10 od 27. siječnja 2026. godine, na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2356/2025-10 od 27. siječnja 2026.

II. Odgađa se izvršenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-02/25-01/483, URBROJ: 443-02-02-08-25-1 od 21. listopada 2025., do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora, ili do drukčije odluke suda.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I -116-02/25- 01/483, URBROJ: 443-02-02-08-25-1 od 21. listopada 2025. naloženo je tužitelju kao poslodavcu da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijavu za radnicu ŽĆD, državljanku Rumunjske s prebivalištem u [adresa], počevši od 22. lipnja 2025. Točkom II. izreke osporenog rješenja naloženo je tužitelju da za neprijavljenu radnicu u Državni proračun uplati iznos od 2.650,00 Eura. Točkom III. izreke osporenog rješenja utvrđeno je da je tužiteljica prijavljena na mirovinska osiguranja od 22. lipnja 2025., u drugoj državi članici Europske unije, iz kojeg razloga se točka I. izreke tog rješenja neće izvršiti. Konačno točkom IV . i V. izreke osporenog rješenja određuju se načini i rokovi izvršenja tog rješenja.

2. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio ocjenu zakonitosti točaka II., IV. i V. izreke osporenog rješenja, budući da je točkom I. izreke sadržajno dan nalog na postupanje, a za koji se u točci III. izreke navodi da se neće izvršiti.

2.1. Tužitelj je nastavno svojim podneskom od 26. studenoga 2025. tražio određenje privremene mjere kojom bi se naložilo tuženiku da službenim putem zatraži od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, uklanjanje podataka o tužitelju s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, a koji Popis je objavljen na mrežnim stranicama tog Ministarstva.

2.2. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2356/2025-8 od 20. siječnja 2026., pozvan je tužitelj da se u roku od 15 dana pisanim putem izjasni treba li njegov prijedlog za izdavanje privremene mjere smatrati prijedlogom za određivanje odgodnog učinka tužbe, tj. za odgodu izvršenja osporenog rješenja. Sud je u svom rješenju takav poziv obrazložio okolnošću da je odgodni učinak tužbe jedini institut kojim se u upravnom sporu može postići odgoda izvršenja nekog izvršnog rješenja i bez obzira na način formuliranja prijedloga za privremenu mjeru.

2.3. Postupajući po zaprimljenom rješenju tužitelj je svojim podneskom od 22. siječnja 2026., disponirao svojim zahtjevom na način da je iskazao kako se sukladno rješenju Naslovljenog suda njegov prijedlog za izdavanje privremene mjere treba smatrati prijedlogom za određivanje odgodnog učinka tužbe tj. za odgodu izvršenja osporavanog rješenja.

2.4. Nakon takve dispozicije prvostupanjski upravni sud je osporenim rješenjem odbio prijedlog tužitelja za određenjem odgodnog učinka rješenja tuženika, uz obrazloženje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe iz članka 42. ZUS-a. Pojašnjavajući svoj stav Sud ukazuje kako tužitelj nije valjano elaborirao zbog čega odgoda izvršenja izvršne osporavane odluke ne bi bila protivna javnom interesu, a koji interes je izražen donošenjem vrlo striktnih propisa na ovom upravnom području. S tim u vezi prvostupanjski upravni sud je naveo i kako tužitelj nije valjano argumentirao ni zašto bi se kriterij javnog interesa u odnosu na njega primijenio različito od njegove primjene u odnosu na ostale poslovne subjekte u usporedivoj situaciji. Konačno i samo podredno prvostupanjski upravni sud je primijetio da čak ni usvajanje tužbenog zahtjeva u ovom upravnom sporu ne bi činilo osnovu za uklanjanje podataka o tužitelju s naprijed navedenog popisa, jer tužitelj osporava zakonitost dijela tuženikova rješenja koji se odnosi na uplatu novčanog iznosa, a ne i dijela tog rješenja koji se odnosi na utvrđenje postojanja neprijavljenog rada, dok je kao kriterij za upis u navedenu evidenciju i sukladno Pravilniku o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada (Narodne novine, broj 148/24 .), propisano da će se evidentirati onaj poslodavac za kojeg nadležni inspektor donese rješenje kojim mu se nalaže podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje i uplata propisanog iznosa za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

3. Tužitelj u svojoj žalbi od 9. ožujka 2026. pobija rješenje prvostupanjskog upravnog suda u cijelosti, navodeći bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Primarno i u odnosu na štetu koja mu prijeti ukazuje kako je jedan od vodećih subjekata u turističkom sektoru koji upravlja s gotovo 1600 smještajnih jedinica i zapošljava više od 600 radnika. Naglašava da 30% njegove radne snage čine strani državljani, te da uvrštenje na "crnu listu" poslodavaca, sukladno članku 93. stavku 1. točki 8. Zakona o strancima, predstavlja apsolutnu zapreku za ishođenje dozvola za boravak i rad novih stranih radnika. Iz ovog zaključuje da mu je na ovaj način onemogućena priprema turističke sezone, što će rezultirati milijunskim gubicima koji se ne mogu naknadno sanirati. Također, tužitelj se poziva na sudsku praksu Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-781/2025-7 od 25. studenog 2025., kojom je u gotovo identičnoj pravnoj stvari odobrena privremena mjera brisanja s Popisa. Smatra da različito postupanje sudova u istim stvarima narušava načelo pravne sigurnosti i jednakosti pred zakonom. Predlaže da Visoki upravni sud preinači pobijano rješenje i odredi privremenu mjeru, ili da rješenje prvostupanjskog upravnog suda poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik u svom odgovoru u cijelosti osporava navode tužitelja. Ističe da je prvostupanjski upravni sud pravilno primijenio odredbe Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada, prema kojima inspektori rada samo dostavljaju podatke o utvrđenim nepravilnostima, dok je isključiva nadležnost za vođenje i objavu Popisa na Ministarstvu. Tuženik naglašava da on nema tehničke ni zakonske mogućnosti izvršiti mjeru brisanja s mrežnih stranica Ministarstva.

5. Žalba je osnovana.

6. Člankom 42. stavkom 2. ZUS-a propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

7. Razmatrajući citiranu odredbu Sud nalazi kako je osnovano prvostupanjski upravni sud zaključio kako kod odobrenja odgodnog učinka kumulativno moraju biti ispunjena sva tri uvjeta propisana naprijed navedenom normom, s time da ovaj Sud dodaje kako i bez detaljne argumentacije tužitelja, sam Sud takve uvjete može utvrditi.

8. S tim u vezi i u odnosu na prvi kumulativni uvjet Sud nalazi kako u konkretnom postoji mogućnost nastanka štete koja bi se teško mogla popraviti.

9. Člankom 93. stavkom 1. točkom 8. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), propisano je da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako: je poslodavac odnosno subjekt domaćin na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada i/ili je pravomoćno sankcioniran zbog nezakonitog zapošljavanja.

10. Ovaj Sud uzima za notorno postojanje povećane potražnje radne snage u turističke svrhe, odnosno u sektoru ugostiteljstva i turizma te u skladu s tom potražnjom i potrebu za zapošljavanjem inozemnih radnika. Budući da tužitelj djeluje upravo u sektoru turizma i ugostiteljstva njegovo svrstavanje na poseban popis kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenoga rada može dovesti do okolnosti da Ministarstvo unutarnjih poslova njegove zahtjeve za izdavanje dozvole za boravak i rad radnika koje želi zaposliti odbije, a što posljedično može dovesti do poremećaja u poslovanju pa i samog njegovog prekida u pojedinim jedinicama tužitelja ili općenito. Stoga na ovom mjestu i iz naprijed navedenog razloga te ni ne razmatrajući narušen poslovni ugled tužitelja kao teško popravljivu štetu samu po sebi, Sud zaključuje da je svrstavanjem tužitelja na „listu srama“, prvi od kumulativno propisanih uvjeta ispunjen.

15. Budući da protiv konkretnog inspekcijskog rješenja žalba nije dopuštena, Sud nalazi kako nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, iz kojeg razloga Sud zaključuje kako je u konkretnom ispunjen i drugi kumulativni uvjet za odobrenjem odgodnog učinka tužbe.

16. U odnosu na posljednju kumulativnu pretpostavku, odnosno okolnost da odgoda nije protivna javnom interesu, Sud navodi kako je prvostupanjski upravni sud u svojoj odluci naveo kako tužitelj nije valjano elaborirao zbog čega odgoda izvršenja izvršne osporavane odluke ne bi bila protivna javnom interesu, a koji interes je izražen donošenjem vrlo striktnih propisa. Razmatrajući upravo tu okolnost Sud nalazi kako je konkretan javni interes, a koji je bio povod donošenju Zakona o suzbijanju neprijavljenoga rada (Narodne novine, broj 151/22.), osim notorno iz samog naziva tog zakona, vidljiv i u članku 1. istog te se on može uspostaviti kao interes države da uredi područje rada na način da osobe koje taj rad provode na teritoriju Republike Hrvatske budu valjano evidentirane u cilju zaštite kako interesa tih osoba (doprinosi) tako i interesa same države (oporezivanje). Budući da Sud nalazi kako i nije sporno da je sukladno Inspekcijskom rješenju inozemna radnica uredno prijavljena u drugoj članici Europske unije, iz kojeg razloga se uostalom u Republici Hrvatskoj i ne treba prijaviti, Sud zaključuje da odgoda izvršenja nije u suprotnosti s naprijed deklariranim javnim interesom.

17. Na ovom mjestu Sud navodi i kako se bez obzira na dio obrazloženja ovog rješenja, a koji se odnosi na javni interes, može uspostaviti i interes za prevencijom takvog neprijavljenog rada u budućnosti. S tim u vezi i razmjerno cijeneći takav interes, Sud nalazi da u konkretnom pravnom odnosu, osim naprijed deklariranih pravnih interesa i njima suprotstavljenih privatnih interesa tužitelja, postoje i oni javni interesi koji idu u prilog određenju odgodnog učinka. Tako Sud nalazi javni interes da društvo tužitelja svojim urednim poslovanjem ostvaruje oporezive primitke, da zapošljava nezaposlene osobe, kao i da ne otpušta već zaposlene, a koja okolnost je posljedično moguća u slučaju poremećaja poslovanja te da svim navedenim općenito doprinosi društvenoj zajednici. Iz ovog Sud zaključuje kako su u konkretnom slučaju svi kumulativni uvjeti za odobrenjem odgodnog učinka ispunjeni. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

18. Konačno i u dijelu u kojem prvostupanjski upravni sud navodi kako odgodni učinak neće polučiti željeni rezultat, Sud navodi kako je takva okolnost budući neizvjestan uvjet, izvan dosega ovog predmeta. Ipak s tim u vezi Sud navodi kako je točno da je „aktivator“ za evidentiranje propisan Prilogom 1. Pravilnika kao „donošenje rješenja kojim se poslodavcu nalaže podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje“, ali kao aktivator ovaj Sud nalazi i drugi kumulativno uspostavljen uvjet „ i uplatu propisanog iznosa za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske (članak 7.).“ Upravo odgoda ovog drugog kumulativnog elementa, a koji je ovim rješenjem odobren i čija odgoda se traži dovodi do odgode aktivatora uopće.

19. Trebalo je stoga, temeljem članka 128. stavka 4. u vezi s člankom 135. stavkom 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić