Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2214/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Žulj kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Edvardu Sušacu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupan po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u Splitu, radi činidbe i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3015/2023-9 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća 9. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3015/2023-9 od 27. veljače 2026. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„- Nalaže se tuženoj da tužitelju kroz petnaest dana preda predmete: dvadeset i pet plastičnih kanistara opisanih u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 28. veljače 2016. godine i 910718 od 28. veljače 2016. godine koje je izdala Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta.

- Nalaže se tuženoj da tužitelju kroz petnaest dana isplati iznos od 531,30 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28.2.2016. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).“

II Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Tužena se može osloboditi obveze iz točke I ove presude ukoliko u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 2.000,00 eura.

- Nalaže se tuženoj da kroz petnaest dana plati tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22)." III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. veljače 2026. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25- dalje: ZPP). Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda 25 plastičnih kanistara opisanih u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 28. veljače 2016. izdanih od strane Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta, nalaganje tuženiku platiti tužitelju iznos od 531,30 eura te ujedno alternativnim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.000,00 eura.

5. Iz provedenog postupka proizlazi da je 28. veljače 2016. od tužitelja privremeno oduzeto 4 plastična kanistra s 65 litara eurosupera 95 i 17 plastičnih kanistara s ukupno 265 litara eurodizela te u svezi istog je PU Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta izdala potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 910717; da je istog dana od tužitelja privremeno oduzeto 4 plastična kanistra s ukupno 80 litara eurodizela te u svezi istog PU Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta izdala potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 910718; da je privremeno oduzeto gorivo u plastičnim kanistrima predano djelatniku tvrtke INA d.o.o. ĆC **.**.2016. da je u spornom razdoblju tužitelj bio zaposlen kod INA Industrija nafte d.d. kao poslodavca kao vatrogasac; da tužitelj od INA Industrija nafte d.d. nije zahtijevao da mu vrati gorivo u predmetnim plastičnim kanistrima koje 28. veljače 2016. mu je oduzeto.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev smatrajući da tuženik osnovano prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji jer tužitelj u smislu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) nije dokazao da se stvari čiju predaju zaht ijeva od tuženika nalaze u posjedu tuženika, a obzirom na to da je navedenim člankom propisano da u slučaju da u postupku pred sudom tužitelj želi ostvariti svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari tada on kao vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Prvostupanjski sud također navodi da nije jasno iz kojeg razloga tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 531,30 eura sa zateznim kamatama niti alternativnim tužbenim zahtjevom isplatu iznosa od 2.000,00 eura .

7. Protiv tužitelja vodio se kazneni postupak u predmetu poslovni broj K -970/2016 Općinskog suda u Splitu te je u istom donesena pravomoćna presuda kojom je temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku oslobođen tužitelj optužbe da bi 28. veljače 2016. u svojoj kući na adresi [adresa], držao 21 plastičnu kantu s 345 litara goriva eurodizel i 4 plastične kante s 65 litara eurosuper 95, a koje gorivo je prikupio kupujući ga u više navrata od vozača cisterni, zaposlenika trgovačkog društva INA d.d. svjestan kako su ga oni pribavili krađama iz cisterni na štetu trgovačkog društva INA d.d. jer ga je platio po cijenama nižim od tržišnih jer je i sam zaposlen u istom trgovačkom društvu kao vatrogasac te stoga upoznat kako vozačima cisterne takva prodaja goriva iz cisterni nije dopuštena oštetivši na taj način INA d.d. za iznos od 3.000,00 kuna tj. stvari za koje je znao da su drugi pribavili kaznenim djelom protiv imovine kupio te da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – prikrivanjem, djelo opisano i kažnjivo po čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 195/11, 144/12 i 56/15).

8. Prvostupanjski sud smatra da iako je u predmetnom kaznenom postupku tužitelj oslobođen usprkos tome isti trebao u ovoj parnici dokazati da su oduzeti plastični kanistri s gorivom njegovo vlasništvo u smislu čl. 162. st. 1. ZVDSP te da tužitelj to nije dokazao i da se posljedično ukazuje osnovanim i prigovor promašene aktivne legitimacije koji je tuženik istaknuo u postupku. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da preslike računa za gorivo koje se nalaze u kaznenom predmetu poslovni broj K - 970/2016 ne predstavljaju dokaz da je tužitelj vlasnik predmetnog goriva koje mu je oduzeto jer na nekim računima nije vidljiv iznos i količina goriva, a na nekima niti količina goriva, te da su neki računi ispostavljeni gotovo 2 godine prije predmetnog događaja kada mu je gorivo oduzeto od strane ovlaštenih djelatnika PU Splitsko- dalmatinske.

9. Žalitelj osnovano ukazuje da je u ovom predmetu ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Iz postupka proizlazi da su tužitelju oduzeti plastični kanistri s gorivom temeljem čl. 261. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 121/11, 143/12, 56/23 i 152/14 - dalje: ZKP) dana 28. veljače 2016. (potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj]) od strane Policijske uprave, Službe organiziranog kriminaliteta Split te da su privremeno oduzeti predmeti vraćeni ĆC **.**.2016., djelatniku tvrtke INA d.o.o., a koji je to potvrdio potpisom na navedenim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj 910717 i 910718.

11. Prema čl. 261. st. 1. ZKP predmeti koji se imaju oduzeti prema Kaznenom zakonu ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku privremeno će se oduzeti i osigurati njihovo čuvanje. Privremeno oduzeti predmeti moraju biti vraćeni čim više nisu potrebni za daljnje vođenje postupka osim ako ne podliježu odredbama o oduzimanju prema Zakonu ili ako prestanu postojati zakonski razlozi za primjenu mjere iz čl. 266. st. 2. ZKP (čl. 270. st. 1. ZKP).

12. Prvostupanjski sud propustio je ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja (kao i alternativnog tužbenog zahtjeva) kroz primjenu naprijed navedenih odredbi ZKP pri čemu valja cijeniti i to da je tužitelj u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio pod poslovnim brojem K-970/2016 pred Općinskim sudom u Splitu pravomoćno oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo i da se radi o stvarima koje su privremeno oduzete tužitelju te su bile u posjedu tužitelja (u svezi čega su izdane potvrde o privremenom oduzimanju stvari).

13. Pri tome treba voditi računa da se radi o privremeno oduzetim predmetima koji moraju biti vraćeni jer više nisu bili potrebni za daljnje vođenje kaznenog postupka obzirom je u istom donesena pravomoćna presuda.

14. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će nakon toga biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

16. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić