Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4348/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŠ OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Renato Car, odvjetnik u Crikvenici, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., OIB 9447245497, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-484/2018-70 od 4. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-484/2018-70 od 4. rujna 2023., u dijelu pod točkom I. za iznos od 4.109,96 eura i pod točkom III. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja RŠ kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke i u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplati ukupan iznos od 8.714,01 eur[1] / 65.655,71 kn eur s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznos od 8.224,01 eur od 13.siječnja 2017. pa do isplate, na iznos od 400,00 eur od 16. studenog 2016. pa do isplate i na iznos od 90,00 eur od 21. listopada 2017. pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 5.868,01 eur/ 44.212,52 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 103,33 eur od 3.9.2016. do isplate, na iznos od 287,40 eur od 28.9.2016. do isplate, na iznos od 129,80 eur od 31.10.2016. do isplate, na iznos od 181,16 eur od 1.11.2016. do isplate, na iznos od 77,64 eur od 2.11.2018. do isplate i na iznos od 5.088,68 eur od 13.1.2017. do isplate, sve po kamatnoj stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 5.008,97 eur/ 37.740,09 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. rujna 2023. pa do isplate.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 4.109,96 eura i pod točkom III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom II. izreke i u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa troškovima postupka žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 1. rujna 2016. u [adresa], kada je osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom izlazeći iz sporedne [adresa], ne poštujući obvezni znak zaustavljanja „Stop „, skretao preko pune linije u zabranjenom smjeru te oduzeo prednost tužitelju koji se mopedom kretao glavnom [adresa] i koji je usred izbjegavanja frontalnog sudara sa vozilom osiguranika tuženika izgubio kontrolu nad svojim motociklom pri čemu je pao na kolnik i zadobio tjelesne ozljede.

6.1. Tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje radi pretrpljenih fizičkih bolova, smanjene životne aktivnosti, pretrpljenog straha te naruženosti, a s osnova materijalne štete troškove mopeda, odjeće i cipela, ručnog sata marke Citizen, zaštitne kacige, dva para dioptrijskih naočala, troškove plaćenih računa za liječenje, troškove prijevoza radi pregleda i prijevoza u bolnicu u Austriju, troškova prijevoda sudskog tumača te trošak benzina iz Rijeke do mjesta prebivališta tužitelja u [adresa].

7. Između stranaka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i visina štete nastala na motociklu tužitelja u iznosu od 331,80 eura kao ni visina štete za uništenu odjeću i obuću tužitelja u iznosu od 112,81 eura.

8. Tuženik tijekom postupka, a sada i u žalbi osporava isključivu odgovornost osiguranika za predmetni štetni događaj.

9. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Gorana Husinca utvrdio da se osiguranik tuženika ZŠ koji je upravljao osobnim automobilom marke „ BMW „ kretao [adresa] u [adresa] koja je sporedna u odnosu na [adresa] pri čemu se prilazeći [adresa] nije zaustavio unatoč postavljenom znaku „STOP“ i unatoč zabrani skretanja lijevo jer je bila puna crta, osiguranik tuženika je namjeravao nepropisno skrenuti u lijevo na vrlo nepreglednom i opasnom mjestu dok je tužitelj upravljajući motociklom reagirao forsiranim kočenjem na putu od 6 m nakon čega je pao na kolnik te se nastavio klizati do zaustavljanja, pri čemu do kontakta osiguranika tuženika koji je upravljao vozilom marke BMW sa motociklom nije došlo.

9.1. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca utvrđeno je da je brzina motocikla kojim je upravljao tužitelj kada je reagirao kočenjem iznosila najviše 53 km/h, da je tužitelj, reagirao kočenjem uslijed kojeg je pao na kolnik 3,64 s prije sudara kada se nalazio 32,5 m ispred mjesta na kojem se motocikl zaustavio bez kontakta sa vozilom kojim je upravljao osiguranik tuženika, da je osiguranik tuženika nije smio skretati lijevo jer je navedeno bilo zabranjeno u trenutku nastanka štetnog događaja a također je u smjeru kretanja osiguranika tuženika bio istaknut prometni znak ''Obvezno zaustavljanje''. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je opasnu situaciju stvorio osiguranik tuženika svojim ulaskom najmanje 3,64s prije zaustavljanja klizajućeg motocikla dok je reakcija tužitelja bila instinktivna radnja koja sama po sebi ukazuje na iznenada razvijen osjećaj ugroženosti koju je stvorio osiguranik tuženika.

9.2. Sud prvog stupnja je utvrdio da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-390/17-3 od 14. ožujka 2018. osiguranik tuženika ZŠ oglašen krivim i odgovornim za nastanak prometne nezgode 1. rujna 2016. na način što je prednjim dijelom vozila ušao u križanje i tužitelju nepropisno oduzeo prednost prolaza koji je radi izbjegavanja udara u njegovo vozilo poduzeo radnju snažnog kočenja uslijed čega se motociklom srušio na prometnicu i otklizao u smjeru automobila bez da je u njega udario.

9.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca, iskaza svjedoka HŠ te tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja pravilno utvrdio isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastanak ovog predmetnog štetnog događaja. Ovo iz razloga jer se osiguranik tuženika nije zaustavio na znaku stop prilikom uključivanja sa sporedne na glavnu cestu kojom se, brzinom od najviše 53 km/h, kretao tužitelj na motociklu, te je prednjim dijelom vozila ušao u križanje i tužitelju nepropisno oduzeo prednost prolaska s namjerom skretanja u zabranjenom smjeru, ulijevo, prema kretanju tužitelja, čime je izazvao iznenadnu, neočekivanu reakciju tužitelja dovodeći ga za život opasnu situaciju a na koju je tužitelj pravovremeno reagirao snažnim kočenjem.

9.4. Na žalbene navode da je tužitelj bio udaljen oko 32 m pa da je mogao smirenim kočenjem pravodobno zaustaviti motocikl do mogućeg mjesta sraza u kojem slučaju ne bi došlo do nastanka štetnog događaja valja treći da je sudski vještak Goran Husinec takvu mogućnost teoretski naveo u nalazu i mišljenju vještaka, no i prema ocjeni ovog suda reagiranje tužitelja kojim je izbjegavao situaciju opasnu za život se ne može pripisati kao doprinos nastaloj šteti tužitelja u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine „ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje- ZOO), a s obzirom na protupravno ponašanje osiguranika tuženika koji je isključivo odgovoran za predmetnu nezgodu koji je postupio suprotno odredbi čl. 57. st. 4. Zakon o sigurnosti prometa na cestama („ Narodne novine „ 67/08, 48/200, 74/2011, 80/2013, 158/13, 92/14, 64/15; dalje- ZSPC) kada se nije zaustavio na znak stop pri ulasku sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaska.

9.5. toga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženika o postojanju protupravnosti na strani tužitelja jer je u konkretnom slučaju osiguranik tuženika taj koji je postupao protupravno jer se nije zaustavio na znak stop prilikom uključivanja sa sporedne na glavnu cestu dok se u poduzetoj radnji kočenja od strane tužitelja kao reakcija na iznenadnu, neočekivanu i protupravnu radnju osiguranika tuženika koja je predstavljala direktnu opasnost za tužitelja ne može govoriti o protupravnosti tužitelja.

9.6. Prema ocjeni ovog suda sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je radnja kočenja koju je poduzeo tužitelj bila jedina ispravna i opravdana u opisanoj situaciji radi čega u konačnici nije došlo do sraza vozila te usprkos neznatno većoj brzini od dopuštene 50 km/h ( najviše 53 km/h) tužitelj je uspio izbjeći izravni kontakt sa vozilom osiguranika tuženika. Naime, tužitelj nije mogao ni predvidjeti daljnju radnju osiguranika tuženika koji se nepropisno uključivao na glavnu cestu u zabranjenom smjeru, a nije imao razloga ni očekivati da se vozilo iz sporedne ulice ne zaustavi na znaku „ Stop „ a onda još vrši i radnju skretanja u zabranjenom smjeru i to izravno prema kretanju tužitelja

9.7. Stoga je, a suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoji suodgovornost tužitelja za nastanak ovog štetnog događaja.

10. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Cesarca, spec. kirurške ortopedije utvrdio da je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio prijelom baze i kosti doručja desne šake uz ranu palca iste ruke, udarac u područje prsnog koša sa prijelomom III. i VI. rebra lijevo te kontuzijom pluća, prijelom poprečnog nastavka L3 kralješka te udarac u područje ekstremiteta sa oguljotinama i hematomom lijeve natkoljenice, koje dijagnoze su postavljene nakon kompletne obrade, i to neposredno po nezgodi tijekom hospitalizacije u KBC Rijeka, tako i dodatnom obradom u Austriji, gdje je nastavljeno liječenje. Utvrđeno je da trajne promjene-posljedice koje se mogu povezati isključivo sa nastalim ozljedama tužitelja u ovoj predmetnoj nezgodi otežavaju obavljanje samo onih poslova i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom jakog i dugog funkcijsko-fizičkog opterećenja ozlijeđenih regija, te obavljanje zahtijevanih aktivnosti svakodnevnog života koje uključuju angažman istih, posljedice reduciraju opću životnu aktivnost tužitelja cca 8-10 %.

10.1. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Cesarca, spec. kirurške ortopedije prvostupanjski sud je utvrdio da su karakter ozljeda te okolnosti liječenja istih, kod tužitelja prouzročili bolove jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, vezano za ozljede posebno toraksa, zatim bolove srednjeg intenziteta koji su trajali ukupno cca 15 – 20 dana, bolove slabijeg intenziteta koji su trajali unutar nešto dužeg vremenskog perioda, vezani uz kasniji period liječenja, procedure kineziterapije, postupno progresivno opterećenje, te neugodnosti tijekom liječenja a koji se mogu sumirati na vremenski period od cca 5 – 6 tjedana. Utvrđeno je da je primarni strah jačeg intenziteta trajao 10 – 15 min, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao 2

– 3 dana. Kod tužitelja je bio prisutan sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno cca 8 - 10 dana, dok je sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao 3 – 4 tjedna manifestirajući se kao period zabrinutosti za krajnje trajne posljedice.

11. Sud prvog stupnja je utvrdio po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu da tužitelju pripada iznos od 5.990,00 eur / 45.131,65 kn/. Tuženik prigovara utvrđenju suda prvog stupnja u pogledu visine neimovinske štete, smatrajući da jer dosuđena pravična novčana naknada previsoko dosuđena. Tužitelj prigovora dosuđenoj pravičnoj naknadi s osnova neimovinske štete smatrajući da je sud trebao prihvatiti zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete u zatraženom iznosu od 57.500,00 kuna / 7.631,56 eur/.

12. Ovi žalbeni prigovori nisu osnovani.

13. Temeljem gore navedenih odlučnih činjeničnih utvrđenja, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Cesarca koji nalaz je sud u cijelosti prihvatio obzirom da je dan stručno te sukladno pravilima struke sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povreda na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 5.990,00 eur / 45.131,65 kn. Za ovakvu svoju odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge koju pravilno temelji na odredbi čl. 1100. st.2. ZOO -a, pri čemu je odlučujući o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sud prvog stupnja je imao u vidu da pretrpljene fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalan oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno te je sud prvog stupnja pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete pravilno cijenio sve okolnosti slučaja (dob tužitelja, dinamika nastanka štetnog događaja, način liječenja). Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženika da o navedenom pobijana presuda ne bi imala razloge.

13.1. Suprotno žalbenim navodima stranaka, u konkretnom slučaju težina povrede tužitelja te okolnosti predmeta slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. Sud prvog stupnja je pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete pravilno cijenio sve okolnosti slučaja (dob tužitelja, dinamika nastanka štetnog događaja, način liječenja…).

13.2. Prema ocjeni ovog suda a suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski je sud odluku o visini novčane naknade tužitelju pravilno utvrdio, temeljeći je na nalazu i mišljenju vještaka dr. Željka Cesarca koji je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti, posebno imajući u vidu odlučivanje o iznosu neimovinske štete u suđenju kojim se primjenjuje određeni pravni standard - pravičnost pri odmjeravanju novčane naknade pri čemu su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične naknade, samo orijentir.

13.3. Kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluke o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaju, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, a to znači da treba predstavljati adekvatnu satisfakciju za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda

- preventivnih funkcija.

13.4. Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na utvrđeni intenzitet fizičkih bolova koje je tužitelj trpio i doživljeni strah, utvrđene smanjene životne aktivnosti, naruženosti desne ruke, životnu dob tužitelja od 68 godina, a imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa 2. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, koji doprinose ujednačavanju sudske prakse, a time i jačanju vladavine prava u RH, poštujući posebne okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje, suprotno mišljenju stranaka, da je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 5.990,00 eur za što je dao valjane i obrazložene razloge. Stoga tuženik neosnovano upire u žalbi na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primjenom odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosudio tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 878,00 eura s obzirom da je temeljem nalaza i mišljenja utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđe pomoć i njega 189 sata. Utvrđujući visinu sata nestručne pomoći u iznosu od 4,65 eura sud prvog stupnja je pravilno dosudio tužitelju na ime troškova tuđe pomoći i njege iznos od 878,00 eura.

15. Sud prvog stupnja je pravilno dosudio tužitelju s osnova imovinske štete po osnovi uništene kacige iznos od 100,00 eura, na ime dva para dioptrijskih naočala, prema računima iznos od 350,00 eura, za uništeni sat iznos od 329,00 eura te na temelju dostavljenih računa i medicinske dokumentacije liječničke troškove u iznosu od 400 eura po računu od 16. studenog 2023. te po računu od 21. listopada 2016. u iznosu od 90,00 eura, a što je ukupno s osnova liječničkih troškova iznos od 490,00 eur kao i troškove prijevoza u iznosu od 132,40 eura.

16. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je pravilno s osnova naknade imovinske i neimovinske štete dosudio tužitelju iznos od 8.714,01 eur s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznos od 8.224,01 eura od 13. siječnja 2017. pa do isplate, na iznos od 400,00 eura od 16. studenog 2016. pa do isplate i na iznos od 90.00 eur od 21. listopada 2017. pa do isplate.

17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a pravilno utvrđujući da je tužitelj uspio u sporu 60% slijedom čega je pravilno odmjerio tužitelju troškove postupka za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

18. Tuženik u žalbi, osporava pravilnost odluke o naknadi parničnog troška navodeći da je prvostupanjski sud o naknadi parničnog troška odlučivao primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22 - dalje Tarifa) koja je stupila na snagu 1. studenog 2022. te da je za sve poduzete parnične radnje trošak tužitelja računao prema vrijednosti boda od 1,99 eur, pri čemu tuženik smatra da je sud naknadu parničnog troška tužitelja za radnje poduzete do 1. studenog 2022. trebao računati primjenom ranije važeće Tarife ("Narodne novine" broj 37/22), odnosno prema vrijednosti boda u iznosu od 1,33 eur, odnosno 10,00 kn, koja je bila utvrđena tom Tarifom. Pri tom tuženik navodi da je Tarifa po svojoj pravnoj prirodi provedbeni podzakonski propis ukazujući na odredbu čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske, odnosno da je sud, primjenjujući Tarifu kojom je utvrđena vrijednost boda od 1,99 eur taj propis primijenio retroaktivno i na poduzete parnične radnje poduzete do 1. studenog 2022.

18.1. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, jer je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno, prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška tužitelja primijenio Tarifu ("Narodne novine" broj 126/22) koja je stupila na snagu 1. studenog 2022., a kojom je utvrđena vrijednost jednog boda u iznosu od 1,99 eur, za sve poduzete parnične radnje u postupku, budući da je glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari zaključena 24. svibnja 2023., a pobijana presuda objavljena 21. srpnja 2023.

18.2. Naime, odredbom čl. 48. st. 3. Tarife/22 propisano je da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je dakle pobijana presuda donesena 4. rujna 2023. kada je već stupila na snagu i bila u primjena Tarifa ("Narodne novine" broj 126/22) prvostupanjski sud je pravilno za sve poduzete radnje u postupku tužitelju priznao nagradu primjenom te Tarife, odnosno prema vrijednosti jednog boda u iznosu od 1,99 eur. Stoga je a suprotnom žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo pri odlučivanju o troškovima postupka.

18.3. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a dosudio tužitelju zatezne kamate na troškove parničnog postupka tekuće od dana donošenja pobijane presude.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbe stranaka i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić