Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2361/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini – Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-38/2024-32 od 24. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika CROATIA osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini – Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-38/2024-32 od 24. ožujka 2026. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preko iznosa od 532,00 eura do iznosa od 900,00 eura (iznos od 368,00 eura), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2023. do isplate, te u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 736,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2026. do isplate.

II. Odbija se žalba tužitelja JZ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini – Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P- 38/2024-32 od 24. ožujka 2026. u točki II. izreke i u točki III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Kutini – Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-38/2024-32 od 24. ožujka 2026. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preko iznosa od 900,00 eura do iznosa od 1.460,00 eura (iznos od 560,00 eura), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2023. do isplate, te u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 736,50 eura do iznosa od 757,46 eura (iznos od 20,96 eura), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2026. do isplate, te se sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja JZ u iznosu od 560,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2023. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja JZ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 20,96 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2026. do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju JZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, trošak žalbenog postupka u iznosu od 140,62 EUR, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika CROATIA osiguranje d.d., za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 93,75 EUR.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja JZ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.125,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju ŽZ isplati, na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega), iznos od 1.460,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja JZ za iznos od 1.040,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju JZ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 757,46 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 24. ožujka 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev preko iznosa od 532,00 eura do dosuđenog iznosa od 1.460,00 eura (u iznosu od 928,00 eura) te protiv točke III. prvostupanjske presude (u cijelosti), žalbu podnosi tuženik. Tuženik prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos. Naime, kako je u predmetnom postupku preinačena tužba na način da se tužbeni zahtjev povećao sa 1.000,00 eura na 2.500,00 eura, tuženik smatra kako kamata na povećani iznos (koji prelazi prvotno utuženi iznos od 1.000,00 eura) može teći tek od dana izvršene preinake. Što se tiče prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako kamata teče od dana završetka liječenja tužitelja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik prigovara satnici za tuđu pomoć i njegu od 5,00 eura po satu, smatrajući kako je takva satnica previsoka i neutemeljena. Što se tiče naknade neimovinske štete, tuženik ističe da je neimovinska šteta utvrđena u previsokom iznosu, protivno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kada bi satnica za tuđu pomoć i njegu bila utvrđena u ispravnom iznosu te kada bi neimovinska šteta bila utvrđena u skladu sa Orijentacijskim kriterijima, pritom uvažavajući i doprinos tužitelja kojeg je sud prvog stupnja utvrdio u omjeru od 20%, tužbeni zahtjev bi bio osnovan za iznos od 532,00 eura. Stoga tuženik pobija odluku o glavnoj stvari u dijelu koji prelazi iznos od 532,00 eura. Što se tiče odluke o trošku postupka, tuženik ističe kako je sud prvog stupnja ocijenio da je tužitelj uspio sa osnovom u omjeru od 100%, međutim, takav omjer je pogrešan jer je tužitelj doprinio štetnom događaju u omjeru od 20%, stoga je njegov uspjeh sa osnovom 80%. Nadalje, kada se uzmu u obzir žalbeni navodi tuženika, uspjeh tužitelja s visinom zahtjeva je također pogrešan te je utvrđen u previsokom omjeru. Dakle, tuženik pobija odluku o trošku postupka u cijelosti. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 234,37 eura.

3. Protiv točke II. prvostupanjske presude (u cijelosti) te protiv točke III. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška postupka u preostalom zatraženom iznosu, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako je sud prvog stupnja utvrdio naknadu neimovinske štete u preniskom iznosu, ne uzimajući u obzir izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelj ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da postoji doprinos šteti na strani tužitelja u omjeru od 20%. Ističe kako je samo sudskomedicinski vještak kvalificiran davati zaključke može li činjenica nevezivanja sigurnosnim pojasom biti osnova za doprinos šteti. Sud je doprinos tužitelja utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka Porina Perića, ali navedeni vještak je vještak fizikalne medicine te nije kvalificiran dati ocjenu je li bi ozljede tužitelja bile manje da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Stoga se u predmetnom postupku nije moglo utvrditi da postoji doprinos tužitelja . Tužitelj posljedično pobija i odluku o trošku postupka, smatrajući da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, radi čega je njegov zahtjev za naknadu troška također trebao biti u cijelosti prihvaćen. Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.125,00 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eura i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 eura.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, a nije ni utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u svojoj žalbi.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 2. siječnja 2026. (list 110-112 spisa) za isplatu iznosa od 2.500,00 EUR, na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja te na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2023. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) do isplate, koja šteta je nastala kada je KZ, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, udario u vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj JZ, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

7.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 1.460,00 eura, a da nije osnovan u iznosu od 1.040,00 eura. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju, radi predmetnog štetnog događaja, nastala šteta u ukupnom iznosu od 3.700,00 eura, i to:

- neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti tužitelja u iznosu od 3.400,00 eura

- imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 300,00 eura.

Međutim, sud prvog stupnja je ocijenio da postoji doprinos tužitelja u opsegu i visini štete u omjeru od 20%, budući da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Razmjernim sniženjem pretrpljene štete u iznosu od 3.700,00 eura za 20% dobiven je iznos od 2.960,00 eura, koji iznos je dalje umanjen za iznos od 1.500,00 eura, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete. Stoga je tužitelju dosuđen iznos od 1.460,00 eura, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva je odbijen (iznos od 1.060,00 eura), kako to i proizlazi iz točaka I. i II. prvostupanjske presude

8. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju, u mirnom postupku za naknadu štete, iznos od 1.500,00 eura, na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege.

9. Također nije sporno niti da je osiguranik tuženika KZ prouzročio prometnu nezgodu u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

10. Među strankama je sporan doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme nastanka štetnog događaja, a što je, prema ocjeni prvostupanjskog suda, moglo utjecati na intenzitet ozljeda nastalih u prometnoj nezgodi, radi čega je utvrdio doprinos tužitelja u omjeru od 20%. Međutim, tužitelj ističe kako je doprinos visini štete utvrđen temeljem neadekvatnih dokaza za utvrđivanje doprinosa tužitelja, tj. izvedeni dokazi nisu bili adekvatni za utvrđivanje uzročno-posljedične veze između pretrpljenih tjelesnih ozljeda i činjenice da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Naime, u tijeku prvostupanjskog postupka nije provedeno vještačenje po vještaku sudske medicine, koji vještak je jedino kvalificiran za utvrđivanje postojanja doprinosa visini štete.

11. Među strankama je sporna i visina štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

11.1. Tuženik smatra da je pravična novčana naknada (neimovinska šteta) utvrđena u previsokom iznosu, uzevši u obzir posljedice za tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, koje posljedice su nastale u predmetnom štetnom događaju. Tužitelj pak smatra da je pravična novčana naknada (neimovinska šteta) utvrđena u preniskom iznosu.

11.2. Tuženik smatra da je cijena sata za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5,00 eura po satu, previsoka i neutemeljena, uzevši u obzir da su pomoć i njegu tužitelju pružali njegovi ukućani.

12. Naposljetku, tuženik osporava i tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, tj. tuženik smatra da kamata teče od dana preinake tužbe (ali samo u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva), odnosno od dana završetka liječenja tužitelja.

13. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je, dana **.**.2022., KZ, upravljajući motornim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], prouzrokovao prometnu nezgodu na način da je udario u vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj JZ, uslijed čega je došlo do tjelesnog ozljeđivanja tužitelja

- da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao KZ, bilo osigurano kod tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja

- da tužitelj JZ nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme nastanka štetnog događaja

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, pretrpio sljedeće tjelesne ozljede: trzajna ozljeda vratne kralježnice, natučenje vratne i prsne kralježnice, natučenje lijevog ramena i desnog prsišta

- da kod tužitelja, radi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, nije došlo do smanjenja životne aktivnosti

- da je tužitelj, radi predmetnog štetnog događaja, trpio nelagodnosti u vidu rendgenskog snimanja, odlaska u bolnicu i provođenja fizikalne terapije

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

- da je tužitelj trpio intenzivni primarni strah kratkog trajanja u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 60 sati

- da su tužitelju pomoć i njegu pružali članovi njegove obitelji

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 31. svibnja 2023.

- da je tuženik isplatio tužitelju, u mirnom postupku za naknadu štete, iznos od 1.500,00 EUR, na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege

14. Što se tiče doprinosa tužitelja u visini pretrpljene štete, ovaj sud drugog stupnja smatra da se, na temelju stanja spisa, ne može zaključiti da je tužitelj doprinio visini štete, a što tužitelj osnovano ističe u svojoj žalbi.

14.1. Naime, u situacijama kada putnik u vozilu nije bio vezan sigurnosnim pojasom u prometnoj nezgodi, potrebno je adekvatno utvrditi u kojoj je mjeri nevezanje sigurnosnim pojasom doprinijelo intenzitetu ozljeda koje je putnik pretrpio. U tome pogledu, tužitelj osnovano ističe da je jedino sudskomedicinski vještak ovlašten ocjenjivati ozljede i njihovu povezanost s okolnosti da tužitelj nije bio vezan, odnosno u kolikoj su mjeri pretrpljene ozljede posljedica toga što pojas nije bio korišten.

14.2. Osnovano tužitelj ističe da vještak Porin Perić, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, nije kompetentan davati procjenu o uzročno-posljedičnoj vezi između nevezivanja sigurnosnim pojasom i nastalih ozljeda, tj. da li bi pretrpljene ozljede bile istog ili blažeg intenziteta da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, već takva procjena spada u domenu sudske medicine. Tužitelj je navedenu primjedbu isticao i u tijeku prvostupanjskog postupka, i to na pripremnom ročištu održanom 4. rujna 2024. (list 46 spisa).

14.3. Budući da u tijeku prvostupanjskog postupka nisu predloženi odgovarajući dokazi kojima se može utvrditi uzročno-posljedična veza između nevezivanja sigurnosnim pojasom i intenziteta tjelesnih ozljeda koje je pretrpio tužitelj, ovaj sud drugog stupnja smatra da doprinos tužitelja visini štete ne postoji.

15. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, i to čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO), kada je razmjerno snizio naknadu štete za 20%. Naime, u tijeku prvostupanjskog postupka nije utvrđeno da je nevezivanje sigurnosnim pojasom utjecalo na intenzitet tjelesnih ozljeda koje je pretrpio tužitelj, radi čega se ne može zaključiti da postoji doprinos tužitelja u visini pretrpljene štete.

16. Međutim, iako je osnovan žalbeni navod tužitelja da nije pridonio nastanku i visini štete, žalba tužitelja nije osnovana jer je prvostupanjski sud pravičnu novčanu naknadu (neimovinsku štetu) utvrdio u previsokom iznosu te je tužitelju zapravo suđeno i više nego što mu pripada. Nakon što se ukloni doprinos, a visina štete se istodobno utvrdi u pravilnom iznosu, tužitelju pripada iznos koji je manji od dosuđenog iznosa, stoga nema uvjeta da se prvostupanjska presuda preinači u korist tužitelja.

17. Dakle, tuženik u žalbi osnovano ističe da je prvostupanjski sud utvrdio pravičnu novčanu naknadu koja pripada tužitelju u previsokom iznosu.

17.1. Naime, tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, natučenje vratne i prsne kralježnice, natučenje lijevog ramena i desnog prsišta. Kod tužitelja nije zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti. Radi predmetnog štetnog događaja, tužitelj je trpio nelagodnosti u vidu rendgenskog snimanja, odlaska u bolnicu i provođenja fizikalne terapije. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana. Tužitelj je trpio intenzivni primarni strah kratkog trajanja u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

17.2. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17.3. Sud prvog stupnja je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.400,00 eura, međutim, naknada u toj visini nije u skladu sa posljedicama koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, točnije nije u skladu sa čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

17.4. Uzevši u obzir sve navedene posljedice koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju (fizički bolovi, pretrpljen strah, nelagodnosti u liječenju), prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.100,00 eura, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja te je u skladu sa aktualnim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.

18. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 60 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi primjereni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu bio u iznosu od 300,00 eura, tj. 5,00 eura po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Suprotno žalbenim navodima tuženika, satnica od 5,00 eura za tuđu pomoć i njegu je primjerena te predstavlja realnu cijenu sata, neovisno o tome što su tužitelju pomoć i njegu pružali članovi njegove obitelji. Naime, pravo na primjerenu naknadu ne umanjuje činjenica da pomoć nije pružala profesionalna osoba , a satnica od 5,00 eura predstavlja primjerenu i realnu cijenu radnog sata.

19. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je tužitelju, u predmetnom štetnom događaju, nastala šteta u ukupnom iznosu od 2.400,00 eura, i to:

- neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti tužitelja u iznosu od 2.100,00 eura

- imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 300,00 eura.

20. Budući da ovaj sud drugog stupnja smatra da ne postoji doprinos tužitelja nastanku i visini štete, naknadu štete u iznosu od 2.400,00 eura nije potrebno razmjerno sniziti u smislu čl. 1092. st. 1. ZOO-a. Međutim, navedeni iznos je potrebno umanjiti za iznos od 1.500,00 eura, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 900,00 eura (2.400 – 1.500 = 900,00 eura), a nije osnovan u iznosu od 1.600,00 eura.

21. Dakle, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu od 900,00 eura. Budući da je sud prvog stupnja, na ime naknade štete, dosudio tužitelju iznos od 1.460,00 eura, potrebno je djelomično usvojiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku iznosa od 1.460,00 eura i iznosa od 900,00 eura, tj. iznos od 560,00 eura.

22. Žalba tuženika nije osnovana u dijelu u kojem pobija dosuđenu naknadu štete preko iznosa od 532,00 eura do iznosa od 900,00 eura, tj. iznos od 368,00 eura te je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Žalba tužitelja nije osnovana, budući da je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.040,00 eura te je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Što se tiče tijeka zatezne kamate, tužitelj je, u trenutku pokretanja parničnog postupka, potraživao iznos od 1.000,00 eura, a kasnije je povisio tužbeni zahtjev s 1.000,00 eura na 2.500,00 eura, tj. povećao je tužbeni zahtjev za 1.500,00 eura . Tuženik smatra da kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva teče od dana preinake tužbe. Međutim, preinačavanjem prvostupanjske presude tužitelju je dosuđena naknada štete u iznosu od 900,00 eura, a što je unutar granica prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva od 1.000,00 eura. Dakle, povišeni dio tužbenog zahtjeva nije niti suđen tužitelju, radi čega nije potrebno razmatrati žalbene navode tuženika da kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva teče od dana preinake tužbe.

25. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da kamata teče od dana završetka liječenja tužitelja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. Naime, u konkretnom predmetu je riječ o šteti koja se nadoknađuje na temelju police o obveznom osiguranju u prometu, tj. osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti). Stoga tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) se određuje sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP), a prema kojem oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

26. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 560,00 eura, valjalo je preocijeniti uspjeh parničnih stranaka u postupku te preinačiti odluku o troškovima postupka (točka III. izreke prvostupanjske presude).

27. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.500,00 eura, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 900,00 eura, a nije osnovan u iznosu od 1.600,00 eura. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.040,00 eura, dok je ovaj sud drugog stupnja dodatno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 560,00 eura.

28. Budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

28.1. Kako je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da ne postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, tužitelj je uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva u cijelosti (100%). Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 900,00 eura, a nije osnovan u iznosu od 1.600,00 eura, tužitelj je s visinom uspio u sporu s 36%, a tuženik s 64%.

28.2. Zbrajanjem kvalitativnog i kvantitativnog uspjeha stranaka u postupku proizlazi da je konačan uspjeh u postupku takav da je tužitelj uspio u omjeru od 68%, dok je tuženik uspio u omjeru od 32%. Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (68% - 32% = 36% ), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 36%.

28.3. Prvostupanjski sud je priznao kao osnovan sljedeći trošak tužitelja: trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja u iznosu od 1.250,00 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR.

28.4. Pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 36 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi. Dakle, odvjetnički trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 39,82 EUR, tj. trošak u ukupnom iznosu od 1.309,73 EUR je potrebno razmjerno sniziti te priznati 36% od tog iznosa. Razmjernim snižavanjem dobije se iznos od 471,50 EUR (1.309,73 x 0,36 = 471,50 EUR), a trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,00 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 736,50 EUR (471,50 EUR + 265,00 EUR) te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu.

28.5. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio trošak u iznosu od 757,46 EUR, dok ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 736,50 EUR. Slijedom navedenog, potrebno je preinačiti odluku o trošku postupka i odbiti dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka koji predstavlja razliku iznosa od 757,46 EUR i iznosa od 736,50 EUR, tj. iznos od 20,96 EUR.

29. Uzevši u obzir sve izneseno u ovoj drugostupanjskoj odluci, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki III. stavku 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude.

30. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je pobijao odluku o glavnoj stvari preko dosuđenog iznosa od 532,00 eura do dosuđenog iznosa od 1.460,00 eura, tj. tuženik je pobijao dosuđeni iznos od 928,00 eura te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 560,00 eura. Kada se dio u kojem je tuženik uspio sa žalbom i pobijani dio stave u omjer, proizlazi da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 60%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 187,50 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 234,37 EUR, sukladno Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa), pri čemu je tuženik pravilno tražio trošak žalbe u skladu sa vrijednošću pobijanog dijela u iznosu od 928,00 eura. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 60%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 140,62 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 93,75 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama IV. i V. izreke drugostupanjske presude.

31. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić