Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-567/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Rašici odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3564/2016-93 od 23. listopada 2025. i dopunske presude istoga suda poslovni broj Pn-3564/2016-95 od 5. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3564/2016-93 od 23. listopada 2025. i dopunska presuda istoga suda poslovni broj Pn- 3564/2016-95 od 5. studenog 2025., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca tog suda.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.1. Presudom prvostupanjskog suda Pn-3564/2016-93 od 23. listopada 2025. je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju:

- na ime neimovinske štete iznos od 87.362,86 € sa zakonskim zateznim kamatama od 3. rujna 2014., u roku od 15 dana ( točka I. izreke );

- na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 7.947,12 € sa zakonskim zateznim kamatama od 3. rujna 2014., u roku od 15 dana ( točka II. izreke );

- na ime dospjele trajne tuđe pomoći ukupan iznos od 19.425,00 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog pod točkom III. izreke;

- naloženo tuženiku isplatiti na ime imovinske štete (troškovi liječenja, uništenih stvari, goriva) ukupan iznos od 7.299,88 € sa zakonskim zateznim kamatama od 3. rujna 2014. u roku od 15 dana ( točka IV. izreke );

- na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade s osnova redovnog radnog odnosa iznos od 5.266,28 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je pobliže naveden pod točkom V. izreke;

- na ime dospjelog iznosa izgubljene zarade s osnova dodatnog prihoda ukupan iznos od 38.100,00 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je pobliže navedeno pod točkom VI. izreke;

- parnični trošak od 46.964,46 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.10.2025. pa do isplate ( točka VII. izreke).

1.2. Dopunskom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-3564/2016-95 je dopunjena prvostupanjska presuda Pn-3564/2016-93 od 23. listopada 2025., u točki III. izreke, tako da je dodan i dio koji se odnosi na dosuđenje budućih iznosa rente s osnova trajne tuđe pomoći, pri čemu je prvostupanjski sud u izreci dopunske presude ponovio izreku prvostupanjske presude Pn-3564/16-93 od 23.10.2025. sadržanu pod točkom III., uz dodatni navod da se dospjeli iznosi trebaju platiti odjednom, a počevši od 1. 7. 2024. pa nadalje tuženik treba plaćati iznos od 210,00 € mjesečno s dospijećem 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec i zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25. - dalje: ZPP), ukazujući izričito i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanog odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, a sadržajno i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, te prijedlogom drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti na način da se tužitelja u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, uz naknadu parničnog troška tuženiku, a podredno presudu ukinuti u smislu žalbenih navoda te vratiti na ponovno suđenje uz naknadu parničnog troška. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Protiv dopunske presude žali se također tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. ZPP ukazujući izričito i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanog odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, a sadržajno i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, te prijedlogom drugostupanjskom sudu pobijanu dopunsku presudu preinačiti na način da se tužitelja u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, uz naknadu parničnog troška tuženiku, a podredno dopunsku presudu ukinuti u smislu žalbenih navoda te vratiti na ponovno suđenje dugom sucu, uz naknadu parničnog troška.

Potražuje i troškove žalbenog postupka.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete, imovinske štete kao tuđe pomoći i njege, dospjele trajne tuđe pomoći, imovinske štete na ime troškova liječenja, uništenih stvari i goriva, imovinske štete zbog izgubljene zarade s osnova redovnog radnog odnosa te izgubljene zarade s osnova dodatnog prihoda, a koje tužitelj temelji na štetnom događaju – prometnoj nesreći od 26. 11. 2013. u kojoj je zadobio brojne, višestruke i teške tjelesne ozljede.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o dijelu tužbenih zahtjeva počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju izričito ukazuje žalitelj, obzirom da pobijane odluke ( presuda i dopunska presuda ) imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osim navedenog, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva ( s osnove neimovinske štete i imovinske štete kao tuđe pomoći i njege ) počinjena je relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju sadržajno ukazuje tuženik u smislu čl. 354. st. 1. ZPP u vezi 8. ZPP i koja je mogla utjecati na donošenje zakonite i pravilne sudske odluke.

7.1. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da se dana 26.11.2013. u [adresa] oko 18,45 sati na dionici autoceste čvor [adresa] – čvor [adresa], dogodila teška prometna nesreća u kojoj je tužitelj stradao u frontalnom sudaru na način da se u njegovo vozilo zaletjelo inozemno vozilo slovenskih registarskih oznaka koje se kretalo u suprotnom smjeru kolnikom namijenjenim za promet vozila iz suprotnog smjera,

- da je rješenjem nadležnog Hrvatskog zavoda za Mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 17. 3. 2017. ( str. 386-387 spisa) tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100 % te pravo na naknadu zbog takvog oštećenja u iznosu od 490,62 kn/ 65.12 €[1] mjesečno,

- da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 02. rujna 2014., nakon čega mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 182.002,04 kn/ 24155.82 €,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornom pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja kao i odgovornost vozila inozemnih registarskih oznaka za nastalu nesreću u kojoj je tužitelj teško tjelesno ozlijeđen,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio višestruke i teške traume i tjelesne ozljede ( politraume, hipovolemički šok, natučenje glave i mozga, prijelome vratnih kralješaka, rebara, grudnog koša, višeiverni prijelom proksimalnog dijela desne bedrene kosti, natučenja desnog plućnog krila i grudnog koša, laceracije jetre, desnog bubrega i subkapsularni izlijev krvi na desnom bubregu, nagnječenje desne nadbubrežne žlijezde, nagnječenje proksimalnog dijela desne natkoljenice, razderotinu desnog koljena, traumatsko presijecanje patelarnog i lateralnog kolateralnog ligamenta desnog koljena, bimaleolarni prijelom gležnja sa iščašenjem lijevog gležnja, prijelom lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu, prijelom proksimalnog dijela desne lakatne kosti sa pomakom),

HRK;

- da je u odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva osim čitanja materijalne dokumentacije (navedene pod točkom 14. obrazloženja prvostupanjske presude ) provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima doc. sci. dr. Anti Muljačiću, spec. kirurgu, ortopedu i traumatologu i prof. dr. sc. FI , spec.neurologu, koji su dostavili pismeni nalaz i mišljenje (str. 424-428) te se usmeno na ročištu 4. 2. 2019. ( str. 446-448) očitovali na pitanja stranaka,

- da je u postupku provedeno i medicinsko vještačenje po specijalistu psihijatru prof. dr. sc. Branki Vidrih koja je dostavila pismeni nalaz i mišljenje (str. 481-483 spisa) te usmeno iznijela isti na ročištu 6. 9. 2023. (str. 559-562 spisa),

- da je provedeno i medicinsko vještačenje po imenovanoj ustanovi Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koje je dostavilo pismeni nalaz i mišljenje (str. 523-531) koji je potom iznesen i usmeno na ročištu 6. 9. 2023. putem prof. dr. Ivana Lovrića (str. 559-562 spisa),

- da je provedeno i stomatološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. stomatologu Mariji Magdalenić – Meštrović (str. 466-468 spisa ) te financijsko vještačenje po vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. (str. 585-589).

7.2. U sklopu provedenih dokaza vještačenjem ( čl. 250. ZPP ) vještaci dr. Muljačić i dr. FI su u bitnom naveli da je tužitelj uslijed štetnog događaja trpio posljedice koje su ocijenili kao:

a) pretrpljeni primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, potom sekundarni strah jačeg intenziteta i trajanja oko 30 dana, srednjeg intenziteta i trajanja 3 mjeseca, te slabijeg intenziteta i trajanja oko 6 mjeseci, uz zaostajanje sekundarnog straha od vožnje i upravljanja automobilom, stalnog straha za stanje zdravlja i konačan ishod liječenja kao i mogućih novih sličnih incidenata,

b) pretrpljene bolove jačeg intenziteta i trajanja 2 mjeseca, srednjeg intenziteta i trajanja 4 mjeseca te manjeg intenziteta i trajanja oko 6 mjeseci, nakon čega su zaostali povremeni bolovi sa egzacelebracijom koji ulaze u pojačane napore, c) da je tužitelju nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje svih težih i teških kućanskih poslova, te osobne higijene i njege i to 6 mjeseci u punom obujmu, daljnjih 6 mjeseci po 4 sata dnevno, te kroz daljnjih godinu dana 3 sata dnevno, a nakon tog je zbog stupnja smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelju potrebna trajna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno,

d) da su zaostala naruženja koja su srednjeg stupnja,

e) da je zaostalo trajno smanjenje opće životne i radne sposobnosti u visini od 90% i u kojem omjeru je potrebno ulaganje pojačanih napora u svakodnevnom radu i životu.

7.3. Imenovana ustanova Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku je posljedice ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju u bitnom ocijenila kao: a) pretrpljeni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja te potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, srednjeg intenziteta 90 dana i slabijeg 180 dana, pri čemu je sekundarni strah različitog intenziteta uvjetovan zabrinutošću tijekom liječenja, operacijskih zahvata, kirurških postupaka te je strah ostavio i trajne posljedice u smislu straha od vožnje automobilom,

b) pretrpljeni bolovi jakog intenziteta u trajanju od 60 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 180 dana, lakog intenziteta u trajanju od 180 dana, te zaostali povremeni bolovi lakog intenziteta koji su mogući a obuhvaćeni ocjenom smanjene životne aktivnosti,

c) da je tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe tijekom cjelokupnog liječenja 180 dana po 6 sati dnevno (uključujući i stručnu medicinsku pomoć prilikom previjanja rana), potom 180 dana po 4 sata dnevno, te 180 dana po 3 sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, previjanje, kupke, odlasci na kontrole i slično) pri čemu mu dalje nije potrebna tuđa trajna pomoć i njega, d) da je zaostala naruženost izgleda, skladnosti i funkcije tijela u jakom stupnju uočljiva trećim osobama uslijed šepajućeg hoda, korištenja štaka te većeg broja grubih ožiljaka po tijelu,

e) da su ozljede s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama uvjetovali smanjenje životne aktivnosti od 60% budući je tužitelj zadobio višestruke ozljede opasne po život, pri čemu je vještak dr. Lovrić u ime ustanove Medicinskog fakulteta u Osijeku na ročištu 6. rujna 2023. objedinjeno sa vještakom dr. Brankom Vidrih spec. psihijatrije ( koja je u sklopu nalaza i mišljenja ocijenila da tužitelju dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj umanjuje opću životu i radnu sposobnost u omjeru od 15%, ) iskazao da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja ( koje obuhvaća i posljedice vrednovane od dr.Vidrih ) iznose ukupno 70%.

7.4. Da iz provedenog dokaza po vještaku stomatološke struke dr. Magdalenić - Meštrović u bitnome proizlazi:

- da iz opisa povreda zadobivenih u štetnom događaju i povijesti bolesti te medicinske dokumentacije tužitelja, nije moguće iščitati ni jednu povredu vezanu uz povrede mekih ili tvrdih tkiva usne šupljine,

- da se može uspostaviti uzročno posljedična veza između potrebe za protetskom rehabilitacijom u gornjoj čeljusti za tri cirkon krunice u frontalnom segmentu i štetnog događaja,

- da je protetska rehabilitacija za tužitelja predstavljala dodatne materijalne troškove koje mu HZZO nije pokrivao i koja je iskazana računom str. 220 spisa u iznosu od 6.000,00 kn / 796.34 eura,

- da se protetska rehabilitacija u lateralnim segmentima ne može povezati u potpunosti sa štetnim događajem,

- da se niti izrada cirkom mosta u lateralnom segmentu dolje desno koji su ekstrahirani prije ne može povezati sa štetnim događajem,

- da se podaci o povezanosti sanacije zubi dvije godine od štetnog događaja također teško mogu dovesti u vezu sa štetnim događajem, iako se kategorički ne mogu ni odbiti.

8.1. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka u sklopu kojega su imenovani vještaci dali u određenoj mjeri različite nalaze i mišljenja u pogledu utvrđenja odlučnih okolnosti za procjenu visine tužbenog zahtjeva ( ocjene ukupnog postotka smanjenja životne aktivnosti, tuđe pomoći i njege, stupnja naruženosti ), prvostupanjski sud ne prihvaća nalaz i mišljenje ustanove Medicinskog fakulteta u Osijeku, navodeći kako je takav dokaz potpuno suprotno legitimnim očekivanjima, napravljen nedostatno i manjkavo jer jedan vještak kirurg ( dr. Ivan Lovrić ) nije mogao ocijeniti sve zaostale posljedice teškog ozljeđivanja tužitelja, pa da je vještačenje te ustanove sačinjeno protivno svim pravilima pri čemu je prvostupanjskom sudu neprihvatljivo da profesor Medicinskog fakulteta izjavljuje da je ocijenio posljedice, a da pritom lakonski ne zna može li tužitelj kositi travu ili ne može, pa priklanjajući u cijelosti vjeru nalazu i mišljenju dr. Muljačić i dr. FI kao valjanoj podlozi za donošenje odluke, primjenom odredbe čl. 1100 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO) utvrđuje osnovanim cjelokupan zahtjev postavljen s osnove naknade neimovinske štete te tužitelju dosuđuje iznos od 87.362,86 € zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2014. ( točka I. prvostupanjske izreke).

8.2. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove imovinske štete kao tuđe pomoći i njege ( točka II. izreke ) prvostupanjski sud usvaja u cijelosti tužbene zahtjeve pozivom na odredbe čl. 1095. st. 1. i 1103. ZOO te čl. 12. st. 1. i 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje u tekstu ZOOP), pri čemu navodi da ju je ocijenio u ukupnom trajanju od 2340 sati ( odnosno prema nalazu Medicinskog fakulteta u Osijeku ) i koja bi za razdoblje od 26.11.2013. do 26.11.2016. iznosila 8.190,00 € (2340 sati x 3,50 €), pa imajući u vidu po toj osnovi već plaćen iznos, dosuđuje 7.947,12 € s zakonskom zateznom kamatom od 03.09.2014.. U odnosu na rentu s osnove trajne potrebe za tuđom pomoći ( točka III. izreke ) prvostupanjski sud ne prihvaća mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku ( navodeći da bi njima tužitelj bio doveden u situaciju da mora sam plaćati trošak košnje trave i druge poslove, a što bi on inače da je zdrav obavljao sam ) pa polazeći od mišljenja vještaka dr. Muljačića za razdoblje od 25.11.2016. do 30.06.2024. dosuđuje iznos glavnice od 19.425,00 €, a po mjesecima i s dospijećem kao u toč. III. izreke.

8.3. U odnosu na imovinsku štetu s osnove troškova liječenja, uništenih stvari i goriva, također temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO, prvostupanjski sud na ime troškova sanacije i protetske rehabilitacije dosuđuje zatraženi iznos od 822,88 €; na ime troškova liječenja iznos od 473,41 €; za uništene stvari iznos od 709,61 € te na ime utroška goriva iznos od 5.293,98 €, zbrojeno 7.299,88 €, te odlučuje kao pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude.

8.4. U odnosu na izgubljenu zaradu za vrijeme trajanja bolovanja prvostupanjski sud primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO dosuđuje glavnicu od 5.266,28 €, a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u nalazu i mišljenju vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. ( točka V. izreke ), dok u odnosu na imovinsku štetu zbog izgubljene dodatne zarade, polazeći od iskaza svjedoka NI, AI i samog tužitelja te utvrđenja da je tužitelj 2010. osnovao bend „[obrt]“ koji je kao tamburaški bend na godišnjoj razini nastupao 30-40 puta te je zarađivao sigurno oko 300 € mjesečno, a kako je zbog ozljede izgubio mogućnost takve dodatne zarade , za razdoblje od prosinca 2013. do kraja srpnja 2024. dosuđuje mu za 127 mjeseci ukupan iznos od 38.100,00 € ( u mjesečnim iznosima od po 300,00 € ), kao i daljnju mjesečnu izgubljenu zaradu od 300,00 € počevši od 01.07.2024. pa nadalje s dospijećem 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a sve sukladno odredbi čl. 1095. st. 2. i čl. 1088. st. 1. i 2. ZOO-a ( točka VI izreke ).

9. Tuženik u žalbi protiv presude i dopunske presude osporava stajališta prvostupanjskog suda na kojima su utemeljena, te u bitnom ističe:

- da je prvostupanjski sud zanemario i ignorirao sve tuženikove prigovore te bezrezervno priklonio vjeru u svemu što je tužitelj zatražio, a kojim postupanjem je tuženika onemogućio u raspravljanju te počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka,

- da je mišljenjem Medicinskog fakulteta u Osijeku utvrđeno da su tužitelju zaostale trajne posljedice u visini od 60%, kao i da isti nema potreba za trajnom tuđom pomoći i njegom, kojem mišljenju prvostupanjski sud neosnovano nije priklonio vjeru, već je priklonio vjeru samo određenim dijelovima nalaza i mišljenja provedenih vještačenja i to onima koji bezrezervno idu potpuno u prilog tužitelju, bez argumentiranog obrazlaganja pri čemu je štoviše, u cilju opravdanja svojih postupaka, umanjivao rad Ustanove isključivo iz razloga jer se radilo samo o jednom vještaku, koji je međutim određen od strane Povjerenstva te ustanove,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dentalne medicine dr. Magdalenić-Meštrović proizlazi kako se protetska rehabilitacija gornje čeljusti za tri krunice u frontalnom segmentu ne može povezati sa štetnim događajem, kao niti sanacija zubi koja je provedena dvije godine iza nesreće, a koje troškove je prvostupanjski sud dosudio,

- da je tuženik osporavao sve zatražene troškove liječenja koji trebaju ići na teret HZZO, da pojedini troškovi nisu uopće u vezi s prometnom nesrećom, da su dosuđeni troškovi koje je imala obitelj i rodbina tužitelja, da je nejasna uzročna veza između nabavke nove robe i prometne nesreće,

- da je dosuđivanjem iznosa od 38.100,00 € kao i daljnje mjesečne izgubljene zarade od 300,00 €, s osnove navodne izgubljene zarade od sviranja, podržao rad na crno, a sve na teret tuženika, pri čemu tužitelj nije dostavio nikakve ugovore ili pisani trag koji bi ukazivao da su dogovoreni koncerti ili za koju cijenu bi biti dogovoreni, a tužitelj je kao porezni obveznik bio dužan prijaviti sve dohotke pa tako i one od samostalne djelatnosti,

- da su zakonske zatezne kamate pogrešno dosuđene na povišene iznose i protivno odredbi čl. 12. ZOOP kao i kamate na imovinsku štetu,

- da su troškovi postupka neosnovano odmjereni i dosuđen.

10. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda a razmatrajući zakonitost pobijanih odluka ( prvostupanjske presude i dopunske presude), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio osnovanost istih budući su u prvostupanjskom postupku počinjene povrede odredaba parničnog postupka koje su utjecale na pravilnost i zakonitost pobijanih odluka.

11. Nije sporno da je tužitelj u štetnom događaju – prometnoj nesreći od 26.11.2013., zadobio višestruke i teške tjelesne ozljede koje su nedvosmisleno os tavile brojne posljedice na njegovo cjelokupno kao fizičko tako i psihičko zdravstveno stanje te ga dovele u situaciju u kojoj se u sklopu svakodnevnog života mora suočavati sa posljedicama koje su uzročno posljedično povezane sa takvim ozljeđivanjem.

12. U prvostupanjskom, kao i žalbenom postupku je sporan opseg i visina pretrpljenih ozljeda tužitelja, te je prvostupanjski sud u odnosu na takva odlučna pitanja prvo proveo vještačenje po sudskim vještacima dr. Anti Muljačiću, i prof. dr. sc. FI, da bi potom po prijedlogu tuženika proveo i vještačenje po ustanovi Medicinskom fakultetu u Osijeku. Uz navedeno, proveden je i dokaz vještačenjem po specijalistu psihijatru prof. dr. sc. Branki Vidrih te stomatološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mariji Magdalenić – Meštrović.

13. Nakon što su vještaci dr. Muljačić i dr. FI s jedne strane, a Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku s druge, različito u sklopu nalaza i mišljenja vrednovali određene kriterije od utjecaja na donošenje konačne odluke ( prije svega u odnosu na postotak i visinu trajnih posljedica, potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom ali i stupanj naruženosti ), prvostupanjski sud je u osnovi priklonio vjeru iskazima vještaka dr. Muljačić i dr. FI, dok nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Osijek ne priklanja vjeru, iznoseći razloge u sklopu kojih je u potpunosti diskreditirao takav nalaz i mišljenje, smatrajući da je protivno legitimnim očekivanjima napravljen nedostatno, manjkavo i protivno pravilima struke, a sve zbog toga jer ga napravio samo jedan vještak ( dr. Ivan Lovrić ).

14. Tako izneseno stajalište prvostupanjskog suda nije pravilno ni osnovano te je riječ o propustu u kojem je sadržana relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP, na koju sadržajno upire i žalitelj, i koja je imala utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke.

15. Naime, vještačenje kao dokazno sredstvo se izvodi kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže ( čl. 250. ZPP).

16. Vještačenje u pravilu obavlja jedan vještak, a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka ( čl. 253. st. 1. ZPP). Vještačenje se temeljem odredbe čl. 253. st. 3. ZPP može povjeriti i stručnoj ustanovi (bolnici, kemijskom laboratoriju, fakultetu i sl.), dok je odredbom čl. 253. st. 4. ZPP propisano da ukoliko postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja (vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i sl.), takva vještačenja, a osobito složenija, povjeravat će se, u prvom redu, tim ustanovama.

17. Dakle, provođenje vještačenja kao dokaznog sredstva ovisi o složenosti utvrđenja i pitanja koja su u određenom postupku sporna, a kako je tužitelj u konkretnom slučaju nesumnjivo zadobio i pretrpio višestruke i teške tjelesne ozljede, to je u takvom slučaju bilo opravdano i oportuno provesti vještačenje primjenom zakonske osnove u vidu odredbi čl. 253. st. 1. i 253. st. 3. ZPP.

18. Nadalje, iz pravilnog tumačenja odredbe čl. 253. st. 3. ZPP, protivno stajalištu prvostupanjskog suda, ne proizlazi da bi vještačenje koje je provedeno po imenovanoj stručnoj ustanovi, bilo nedostatno i manjkavo, onda kada je izrađeno od strane samo jedne fizičke i stručne osobe u ime ustanove.

19. Naime, povjeravanje vještačenja stručnoj ustanovi u smislu čl. 253. st. 3. ZPP polazi od pretpostavke da bez obzira koliki broj fizičkih osoba sudjeluje u izradi nalaza i mišljenja, oni nalaz i mišljenje ne iznose u osobno ime, već u ime ustanove koja ih je imenovala i koja taj nalaz i mišljenje potom potvrđuje, pa je riječ o nalazu i mišljenju ustanove a ne pojedinca.

20. U tom smislu je i iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Osijek, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera od 5. rujna 2022., [broj], [broj] ( str. 523 spisa ) razvidno da je nalaz i mišljenje dostavljen od strane te stručne ustanove i to predsjednika povjerenstva za sudsko-medicinska vještačenja prof. dr.sc. ČI, dr.med., a sam nalaz i mišljenje je osim navedene predsjednice povjerenstva potpisan i od strane dekana Medicinskog fakulteta Osijek prof. dr. sc. TI, dr.med.

21. Stoga prof.dr.sc. Ivan Lovrić, prim.dr.med, spec. opće kirurgije i traumatologije, nije sačinio nalaz i mišljenje u osobno ime, već u ime Ustanove koja je putem Povjerenstva za sudsko-medicinska vještačenja prihvatila i potvrdila takav nalaz i mišljenje, i koji predstavlja valjan i zakonit dokaz u smislu čl. 253. st. 3. ZPP, a prvostupanjski sud je uskraćivanjem razmatranja osnovanosti takvog dokaza iz razloga jer je sačinjen od strane jedne fizičke osobe, pogrešno ocijenio snagu tog dokaznog sredstva i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka ( čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP ) koja je mogla utjecati na pravilnost i zakonitost odluke , obzirom da nije razmotrio činjenice koje proizlaze iz tog dokaza u onoj mjeri u kojoj su različite od nalaza i mišljenja druga dva vještaka kojima je priklonio vjeru.

22. Naime, u odnosu na neimovinsku štetu vještaci dr. Muljačić i dr. FI su trajne posljedice tužitelja ocijenili sa 90%, dok je imenovana ustanova taj postotak iskazala sa 60%, da bi potom objedinjeno sa vještakom psihijatrijske struke dr. Brankom Vidrih, smanjenje životne aktivnosti tužitelja, iskazala ukupno u omjeru od 70%. Osim toga, vještaci dr. Muljačić i dr. FI su u sklopu nalaza i mišljenja iznijeli stajalište da tužitelj ima potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom, dok je imenovana ustanova iznijela mišljenje da ne postoji potreba za takvom pomoći, a koju je prvostupanjski sud u cijelosti dosudio pod točkom III. izreke.

23. Odredbom čl. 261. st. 1. ZPP je propisano da kada je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i mišljenju slažu ( iz kojeg razloga žalitelj neosnovano osporava tzv. "objedinjavanje" nalaza ustanove Medicinskog fakulteta i dr. Branke Vidrih), a ako se ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje. Stoga u situaciji u kojoj vještaci različito iskazuju o odlučnim činjenicama, tada je upravo sud taj koji vrednuje oba nalaza i mišljenja te potom uzimanjem u obzir svih okolnosti slučaja, ocjenjuje kojem dokazu priklanja vjeru.

24. Takvo postupanje je u prvostupanjskom postupku u odnosu na naknadu neimovinske štete te tuđu pomoć i njegu kao imovinsku štetu ( koja je u trajnom obliku presuđenja i dopunskom presudom ) u potpunosti izostalo, a iz gore iznesenih razloga.

25. Osim navedenog, valja primijetiti da iako prvostupanjski sud u sklopu obrazloženja otklanja vjeru nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Osijek ( pozivajući se na razloge apsolutne neprihvatljivost tog dokaznog sredstva), kada odlučuje o imovinskoj šteti kao tuđoj pomoći i njezi, dosuđuje novčani iznos upravo prema nalazu i mišljenju te ustanove ( ukupno trajanje od 2340 sati ) a ne prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Muljačić i dr. FI, pa žalitelj osnovano ističe da u tom dijelu postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Isto tako, navedeni vještaci su različito ocijenili stupanj naruženosti ( vještaci dr. Muljačić i dr. FI zaključuju o naruženju srednjeg stupnja a Medicinski fakultet o naruženosti jakog stupnja uočljivog trećim osobama ) te iz obrazloženja prvostupanjskog suda ( točka 143. obrazloženja ) nije razvidno temeljem kojeg stajališta je prvostupanjski sud dosudio po toj osnovi novčani iznos od ukupno 8.750,00 Eura/65.926,88 kn, pri čemu je tako dosuđeni iznos viši i od okvirnih mjerilima iskazanog iznosa za naruženost jakog stupnja vrlo uočljivog trećima.

26. Nadalje, u odnosu na imovinsku štetu vezanu uz sanaciju zubi, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Magdalenić-Meštrović u bitnome proizlazi da najveći broj sanacija i protetskih rehabilitacija nakon štetnog događaja nije u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi za štetnim događajem ( osim uzročne veze između protetske rehabilitacije u gornjoj čeljusti za tri cirkon krunice u frontalnom segmentu i štetnog događaja ), pa i u tom dijelu pravilno žalitelj ukazuje na postojanje proturječnosti između onoga što se navodi u nalazu i mišljenju i samog obrazloženja ( toč. 113 obrazloženja ).

27. U odnosu na imovinsku štetu s osnove troškova goriva i uništenih stvari, tužitelj primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO može ostvariti pravo na naknadu troškova liječenja i svih drugih potrebnih troškova koji su s time u vezi, ali je dužan dokazati povezanost između troškova koje traži i štetnog događaja, a prvostupanjski sud dostatno i razumljivo obrazložiti postojanje svih zakonskih pretpostavki za takvom vrstom naknade štete, a što je u konačnici izostalo, posebno u odnosu na račune za gorivo koje prvostupanjski sud dosuđuje u visini od 5.293,98 Eura.

28. Pravilno žalitelj u navodima žalbe osporava i stajalište prvostupanjskog suda u sklopu kojega je tužitelju u cijelosti dosudio naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene dodatne zarade, polazeći od utvrđenja da je tužitelj 2010. osnovao tamburaški bend „[obrt]“ koji je na godišnjoj razini nastupao 30-40 puta te smatrajući da je tužitelj zarađivao sigurno oko 300 € mjesečno, a kako je takva zarada zbog ozljede uskraćena, dosuđuje mu za razdoblje od prosinca 2013. do srpnja 2024. za 127 mjeseci ukupan iznos od 38.100,00 € , a potom dopunskom presudom i daljnju mjesečnu izgubljenu zaradu od 300,00 € počevši od 01.07.2024. pa nadalje s dospijećem 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec, a sve pozivom na odredbu čl. 1095. st. 2. i čl. 1088. st. 1. i 2. ZOO-a ( točka VI izreke ).

29. U odnosu na navedeno ovaj drugostupanjski sud ističe da prvostupanjski sud pri dosuđivanju takvog oblika naknade imovinske štete, nije pošao od razmatranja sada već ustaljene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( izražene u odlukama tog suda broj Rev 139/2016-2 od 2. rujna 2020., Rev 92/07-2 od 14. siječnja 2009., Revr 731/09-2 od 11. ožujka 2010., Rev-x 939/14-2 od 11. ožujka 2020.) i kojima je izraženo slijedeće shvaćanje:

"Kada oštećeni trpi štetu zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade zbog trajne nesposobnosti za rad ta šteta ne može iznositi više od onog iznosa koji svaka osoba koja može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima podmirujući sve obveze na ime poreza, doprinosa i ostalih davanja koja se obvezno izdvajaju iz isplaćenih naknada za rad."

30. Drugim riječima, odredba čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO predstavlja pravnu osnovu temeljem koje osoba kojoj je nanesena tjelesna ozljeda ili narušeno zdravlje, ima pravo potraživati od odgovorne osobe izgubljenu zaradu, ali osoba koja radi "na crno" ne može ostvarivati veća prava od one osobe koja obavljajući takav rad plaća sva davanja i zakonom propisane obveze prema državi i trećim osobama, pa se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u izgubljenu zaradu tužitelju koji je radio "na crno" nikako ne može uračunavati dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa.

31. U tom smislu se prvostupanjskom sudu ukazuje se na umjetnike izvođače u Republici Hrvatskoj na odgovarajući način primjenjuju odredbe o autorskom pravu ( čl. 139. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima Narodne novine br. 111/2021) te umjetnici izvođači ispunjavajući propisane obveze mogu sklapati ugovore o autorskom djelu iz kojih se onda plaćaju odgovarajući doprinsi ( npr. za mirovinsko osiguranje, porez na dohodak, doprinos za zdravstveno osiguranje i ostalo ). Takve osobe osim toga mogu imati registriranu djelatnost, ili pak mogu sklapati samo ugovore o djelu, a o takvim osnovama ovise i obveze i plaćanja poreza te daljnjih doprinosa. Stoga tužitelj koji nije plaćao i postupao u skladu sa obvezama koje su propisane zakonom u pogledu ostvarivanja određenih primitaka, ne može ostvarivati pravo na naknadu štete više od onog iznosa na koji bi imao pravo da je zakonito prijavljivao svoj rad, pri čemu je teret dokazivanja takvih odlučnih činjenica na samom tužitelju.

32. Ovaj drugostupanjski sud osim toga ukazuje da je sam tužitelj u iskazu ( str. 578 spisa ) naveo da nije svirao niti ostvarivao zaradu u vremenu korizme (koje obuhvaća period od oko 45 dana), pa je nejasno temeljem koje osnove prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje izgubljenu zaradu i za periode u kojima on sam jasno i nedvosmisleno navodi kako nije ostvarivao prihode po toj osnovi ( pretpostavljeno u siječnju i veljači).

33. Konačno, u odnosu na taj dio zahtjeva, valja poći od činjenice da se veliki broj osoba bavi izvođenjem i reproduciranjem kroz određeni vremenski period, ponekad kraći a ponekad duži, pa kada prvostupanjski sud takvu naknadu dosuđuje trajno odnosno i za buduće periode, mora pružiti dostatne i nedvosmislene razloge za takvu odluku, a što je također u konkretnom slučaju izostalo.

34. Kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o dijelu tužbenog zahtjeva ( naknadi neimovinske štete i imovinske štete kao tuđe pomoći i njege ) u odnosu na pobijanu presudu i dopunsku presudu, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP i koja je mogla utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a presuda osim toga ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP pobijane odluke valjalo ukinuti u cijelosti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( točka I. izreke ) time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

35. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka ( točke VII. izreke) o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

36. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP ( točka II. izreke ).

37. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti svakog pojedinog tužbenog zahtjeva, pri čemu će kao dokazno sredstvo vrednovati i nalaz i mišljenje imenovane ustanove Medicinskog fakulteta, nakon čega će razmotriti sve dijelove u kojima se mišljenja vještaka ( Medicinskog fakulteta Osijek i dr. Branke Vidrih s jedne strane a dr. Ante Muljačića, i dr. FI s druge strane) razilaze, u skladu sa dokaznim prijedlozima ih razmotriti primjenom odredbe čl. 261. st. 2. ZPP, te potom pružiti jasna, razumljiva i dostatna obrazloženja u pogledu toga kojem nalazu i mišljenju ili dijelovima istih priklanja vjeru ( pri čemu nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta neće isključiti jer je sačinjen od strane jednog vještaka), posebno će se osvrnuti na različit stupanj vrednovanja smanjenja životne aktivnosti koje jedni vještaci ocjenjuju sa 90% a drugi sa 70%, pri čemu će utvrditi uslijed čega dolazi do tako različitog stajališta, u odnosu na trajnu tuđu pomoć i njegu će također razmotriti činjenicu da imenovana ustanova za razliku od vještaka dr. Mujačić i dr. FI, ne smatra da je tužitelju takva pomoć potrebna, pri čemu za istu nisu odlučne činjenice kako smatra prvostupanjski sud ( da li tužitelj može kositi travu obzirom da se košnja travnjaka može provodititi i putem automatiziranih ili sjedećih kosilica), u odnosu na imovinsku štetu vezanu uz sanaciju zubi će tužbeni zahtjev povezati samo sa povredama koje je vještak dr. Magdalenić-Meštrović povezala uzročno-posljedično sa štetnim događajem, u odnosu na zahtjev s osnove troškova goriva i uništenih stvari će razmotriti povezanost između troškova koje traži, poglavito troškova goriva zatraženih u iznosu višem od 5.000 eura te razjasniti za koje udaljenosti se takav zahtjev odnosi te da li je riječ o troškovima osobno tužitelja ili članova njegove obitelji, u odnosu izgubljenu zaradu po osnovi sviranja u tamburaškom sastavu će cijeniti stajalište sudske prakse u sklopu kojega se osobi koja radi "na crno" ne može uračunavati dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa, pri čemu je u odnosu na takav zahtjev nužno utvrditi i stupanj vjerojatnosti da bi se takva djelatnost obavljala i nakon štetnog događaja ( uvažavajući činjenicu da pretežiti dio glazbenika se sa tom djelatnošću bavi dopunski i ne nužno kroz čitav životni vijek ), te poglavito činjenicu da sam tužitelj navodi da u određenim periodima ( poput korizmi ) nije ostvarivao zaradu po toj osnovi, pri čemu je teret dokazivanja takvih činjenica na tužitelju koji mora dokazati i koliki bi iznos odlazio na plaćanje poreza i doprinosa, te će potom ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a odlučiti o tužbenom zahtjevu i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu, 9. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić