Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2457/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari pok. BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju su naslijedile i preuzele postupak sada 1. tužiteljica/protutuženica UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelj/protutuženik ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Hrvoju Miško odvjetniku iz Zagreba, Antuna Stipančića 12, protiv tuženice-protutužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku odvjetniku Ani Čule iz Zagreba, Šenoina 6, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice ČI iz [adresa] protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-37/2020-21 od 9. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu, poslovni broj P-37/2020-21 od 9. prosinca 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženici da isplati pok. tužiteljici iznos od 1.830,43 eura, zajedno sa zakonskim kamatama. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 9.125,00 kn/ 1.211.09 €[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nadalje, pod točkom III. izreke odbijena je protutužba i protutužbeni zahtjev kojim tuženica-protutužiteljica traži da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice (st.1.), da se utvrdi da je ništetna Pozajmica između BI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ČI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] od 19. srpnja 1996. u cijelosti (st. 2.) te da se naloži tužiteljici- protutuženici isplatiti tuženici-protutužiteljici parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženica/protutužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev pok. tužiteljice/protutuženice za isplatu iznosa od 1.830,43 € sa zakonskim zateznim kamatama temeljem pozajmice od 19. srpnja 1996., dok je protutužbeni zahtjev tuženice/protutužiteljice da se utvrdi da je ništetna Pozajmica sklopljena između BI iz [adresa] i ČI iz [adresa], od 19. srpnja 1996. u cijelosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka, zbog kojih se ne može ispitati, budući da nema razloga o odlučnim činjenicama koju povredu sadržajno ističe žaliteljica kada navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama vezano za ništetnost predmetne pozajmnice, a i činjenično stanje je ostalo neutvrđeno.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je prednica tužitelja sa tuženicom sklopila Pozajmnicu 19. srpnja 1996. iz koje proizlazi da je ČI posudila od AB 5.000,00 DEM na rok od godine dana, sa kamatom od 5% mjesečno koja se isplaćuje kamata mjesečno i to vikend oko 20. u mjesecu;

- da je tuženica/protutužiteljica tijekom postupka isticala da je prigovor ništetnosti pravnog posla zajma jer da je kamata od 5% mjesečno protivna zakonskim propisima kao da je izvršila i uplate bez potvrda i to još najmanje 1.250,00 DEM pa da je dug prestao i po toj osnovi. Isto tako je tijekom postupka i to posebno na ročištu 25. svibnja 2022. istaknula da prema Zakonu o deviznom poslovanju je zabranjena pozajmica deviza, a nigdje se ne navodi da se radi o pozajmnici u kunskoj protuvrijednosti;

- da se tuženica/protutužiteljica protivila izvođenju dokaza financijskim vještačenjem, kao i da je odustala od svojeg saslušanja kao stranke.

7. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio da prednica tužiteljica tužbom ni ne potražuje navedenu kamatu od 5% navedenu u Pozajmici već samo dio glavnice, duga u iznosu od 1.830,43 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 1996., kako je navedeno u konačnom zahtjevu tužiteljice u podnesku od 25. listopada 2022. Isto tako, prvostupanjski sud navodi i da je prihvatio navode tuženice, takav pristup ne bi doveo do drukčijeg ishoda spora jer kada je u ispunjenju takvog ništavog ugovora zajmodavac dao zajmoprimcu stranu valutu u pogledu vraćanja vrijedi pravilo odnosno odredba čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO), koja kao pravnu posljedicu ništetnosti ugovora propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

8. Isto tako, prvostupanjski sud je utvrdio da budući da je tuženica podneskom od 20. rujna 2022. (list 40-41 spisa) navela da ne spori način na koji je vršena konverzija te primijenjen tečaj i smatra da vještačenje na te okolnosti nije potrebno provoditi, niti na bilo koje druge okolnosti, to je odbijen prijedlog tužiteljice za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja zbog ekonomičnosti postupka dok se navodi tuženice da je uz priznate uplate izvršila i uplate bez potvrda pa tako još najmanje 1.250,00 DEM, se nisu mogli utvrditi kao istiniti s obzirom da je tuženica, podneskom od 20. rujna 2022. (list 40-41 spisa), odustala od dokaza svojim saslušanjem. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije uspjela dokazati da je tužiteljici isplatila ostatak iznosa od 1.830,43 €, slijedom čega prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev u navedenom iznosu uz kamate prema odredbama čl. 29. st. 2. ZOO uzimajući u obzir izmjene i dopune tih odredaba, kao pod točkom I. izreke.

9. Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev, prvostupanjski sud odbija takav zahtjev kao neosnovan jer je utvrdio da prigovor ništetnosti pravnog posla nije osnovan, slijedom čega odlučuje kao pod točkom III. izreke.

10. Takva utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda se ne mogu prihvatiti te osnovano žaliteljica u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa s tim u svezi i nemogućnosti ocjene primjene materijalnog prava na koju se pozvao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

11. U postupku je utvrđeno da je tužiteljica pozajmila tuženici iznos od ukupno 5.000,00 DEM dana 19. srpnja 1996., a koji iznos se tuženica obvezala tužiteljici vratiti u cijelosti u roku od godine dana uz ugovorenu kamatnu stopu od 5% mjesečno, a što je tuženica priznala svojim potpisom odnosno navedeno nije niti osporavala tijekom postupka.

12. Valja reći da je odredbom čl. 499. (ranije članak 557. ZOO/91) ZOO-a propisana je obveza zajmoprimca vratiti zajmodavcu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kvalitete koju je primio od zajmodavca.

13. Međutim, kada se radi o ugovorima o pozajmljivanju strane valute, valjani su samo oni ugovori čije je sklapanje izričito propisom dopušteno.

14. U konkretnom slučaju prema stanju spisa predmet pozajmice jest strana valuta, u vrijeme kada pozajmljivanje deviza između fizičkih osoba nije bilo dopušteno jer je u suprotnosti s čl. 11. Uredbe o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu ("Narodne novine" broj 59/93) kojom je zabranjena kupnja, prodaja i pozajmljivanje deviza kao i posredovanje u kupnji, prodaji i pozajmljivanju deviza između domaćih osoba i domaćih osoba i stranih osoba u Republici Hrvatskoj te odredbama čl. 10. st. 3 i čl. 34. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata ("Narodne novine", broj 91A/1993, 36/1998, 32/2001 - dalje: ZODS), kojima je zabranjeno pozajmljivanje strane valute između domaćih fizičkih osoba.

15. Međutim, o takvom prigovoru tuženice-protutužiteljice u pobijanoj odluci odnosno o odlučnoj činjenici radi li se u konkretnom slučaju pozajmljivanju strane valute (deviza) u vrijeme kada je bilo zabranjeno pozajmljivanje strane valute, a o čemu ovisi i opseg vraćanja isplaćenog, nema razloga zbog čega se pobijana odluka ne može ispitati.

16. Naime, budući da je navedeni propis kogentne prirode, ugovor o zajmu strane valute sklopljen usprkos takvoj zabrani je ništav, kako propisuje odredba članka 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), pa je posljedica toga da je svaka strana dužna vratiti drugoj ono što je primila po osnovi takvog ugovora (čl. 104. st. 1. ZOO).

17. Tuženica je tijekom postupka isticala da se radilo o zajmu sa obročnim plaćanjem kamate (ugovorne kamate), tako da iz dostavljenih uplata od strane tuženice/protutuženice nije jasno koliko je tuženica uplatila na ime glavnice, a koliko na ime ugovorne kamate, na koju tužiteljica ne bi imala pravo jer ukoliko se radi o ništetnom pravnom poslu, tada tužiteljica ima pravo potraživati prema tuženici temeljem stečenog bez osnove u visini pozajmljenog novčanog iznosa.

18. Prema tome, ako je navedeni ugovor o zajmu (Pozajmnica) ništetan to i tužbeni zahtjev u odnosu na zatezne kamate valja cijeniti kroz institut stjecanja bez osnova (čl. 210. ZOO-a). Prema odredbi čl. 214. ZOO-a, kad se vraća što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Takvo shvaćanje je zauzeto i na s prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004. prema kojem "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva."

19. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrdio prethodno navedene činjenice odlučne za odluku o postavljenom zahtjevu tužiteljice ni po osnovu zateznih kamata, a koje je u konačnom zahtjevu potraživala od 19. srpnja 1996., a posljedično tome nepravilno je odlučeno i o protutužbenom zahtjevu tuženice/protutužiteljice.

20. Stoga je valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

21. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka tuženika o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 3. ZPP).

22. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će najprije, imajući u vidu stajališta ovog suda izražena u ovom rješenju otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem, nakon čega će valjanom ocjenom već do sada izvedenih dokaza do potrebe drugih dokaza koje stranke predlože utvrditi sve relevantne činjenice na koje mu je ukazano pobijanim rješenjem te će upotpuniti činjenično stanje i novom odlukom, koju će obrazložiti sukladno odredbi čl. 8. ZPP jasnim i valjanim razlozima, ponovno odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, a ujedno i raspraviti i ostale žalbene navode koje tuženica/protutužiteljica ističe u žalbi.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić