REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2323/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja [obrt], obrt [obrt] usluge, vl. ČM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik iz Požege, protiv tuženika M LINE d.o.o., Jarmina, Vatroslava Lisinskog 41, OIB: 93361120581, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Plavšić, odvjetnik iz Vinkovaca, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-85/2023-66 od 6. ožujka 2026., 9. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-85/2023-66 od 6. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem prethodne mjere kojom se određuje zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u visini iznosa utužene tražbine s pripadajućim kamatama i nastalim troškovima ovrhe (974,47 EUR).

2. Pobijano rješenje prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) budući da je ocijenio iz navoda u prigovoru i isprava u spisu da postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga. U žalbi je iznio žalbene navode kojima pobija prvostupanjsku presudu. Predložio je uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.

6. Iz spisa proizlazi da je tužitelj 29. prosinca 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate dospjele novčane tražbine u iznosu od 974,47 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troškova ovršnog postupka. Sukladno tom prijedlogu Općinski sud u Vinkovcima je 31. siječnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9351/2022 protiv kojeg je tuženik pravovremeno podnio prigovor, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Podneskom 3. travnja 2023. tužitelj je podnio prijedlog za određivanjem prethodne mjere (list 17. - 18. spisa) sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a. Nakon toga, prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje kojim je odbio prijedlog za određivanjem prethodne mjere.

7. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

8. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu). Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.

9. U konkretnom predmetu nije sporno da je postupak pokrenut tužiteljevim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Postupajući prema tom prijedlogu Općinski sud u Vinkovcima je 31. siječnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9351/2022 čime je ispunjena prva zakonska pretpostavka za određivanjem prethodne mjere.

10. Nadalje, tužitelj svoju tražbinu temelji na tri računa - otpremnice za isporučenu robu tuženiku. Tuženik je tijekom postupka osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva ističući da nikada nije zaprimio robu iz utuženih računa.

11. Iz podataka u spisu i izvedenih dokaza proizlazi da tuženik prema podacima Ministarstva financija, Porezne uprave nije u Knjigama primljenih (ulaznih) računa evidentirao primljeni (ulazni) račun tužitelja kao isporučitelja usluga (prodavatelja) za navedene račune, odnosno tuženik nije kao porezni obveznik PDV - a prema naplaćenoj naknadi evidentirao predmetne ulazne račune tužitelja kao isporučitelja usluga u knjizi primljenih (ulaznih) računa, ni u PDV obrascu te nije koristio pretporez. Radnici tužitelja (CM i ŠM), koji su saslušani kao svjedoci u postupku, nemaju saznanja da je tuženik preuzeo robu prema utuženim računima. Zastupnik po zakonu tuženika u svojem iskazu je naveo da nije primio robu iz utuženih računa – otpremnica, te da potpis na tim računima – otpremnicama nije njegov. Nadalje, iz izvedenog dokaza grafološkim vještačenjem proizlazi da tuženik vjerojatno nije potpisao dva računa - otpremnice, dok u nižem stupnjem vjerojatnosti proizlazi da je tuženik potpisao jedan račun - otpremnicu.

12. Iz takvog dokaznog postupka proizlazilo bi da tužitelj nije isporučio robu prema utuženim računima, odnosno da ne postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku. Drugim riječima, prema cjelokupnom tijeku postupka proizlazi da je veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

13. Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijano rješenje je potvrđeno na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP -a.

Zagreb, 9. lipnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Parać